Piše: Slobodan Vasković
Nakon posljednjih u nizu udara na ustavni poredak BiH, što jeste donošenje Nacrta Ustava RS kojim se brišu brojne državne institucije, konstitutivnost naroda i brojne druge norme postignute tokom trideset godina od završetka rata, potom Zakona o osnivanju Specijalnog tužilaštva i Suda RS za progon neistomišljenika Režima, kao i amandmana na Zakon o zaštiti ustavnog uređenja RS, nepobitno je da Milorad Dodik zaokružuje entitet kao državu i da je sljedeći korak potpuna secesija Republike Srpske od BiH.
To što je niko neće priznati, Dodika se ne tiče: Njemu je jedino bitno da zadrži moć nad dijelom BiH i nastavi da otima preostalo.
Za to vrijeme, državne bezbjednosne agencije i dalje ne postupaju po Naredbi Tužilaštva BiH da privedu na saslušanje Dodika, premijera Radovana Višković i sociopatu Nenada Stevandića, koji je na čelu parlamenta RS.
Odugovlačenje ovog akta ne ide u prilog BiH ni na koji način, jer pokazuje da nema efikasne institucije koje imaju snagu da pokažu da niko nije iznad zakona, posebno ne oni koji svojim postupcima teško narušavaju bezbjednosni sistem BiH, prijete sukobima, a Stevandić čak i da će “sve pobiti”, ne sa govornice, kako se ta politička nakaza pokušava diletantski braniti, već na način na koji je to činio u ratu sa sebi sličnima.
Pokazalo se u proteklih nekoliko sedmica da država BiH ne funkcioniše u punom kapacitetu na cijeloj svojoj teritoriji; ne samo u punom kapacitetu, već gotovo nikako, jer naočigled svih, Zločinački režim u RS donosi niz zakonskih akata u skladu sa kojima planira ustrojiti “život” u entitetu.
Riječ o apsolutnom totalitarizmu, pravnom okviru koji pojedincima, što su stavljeni iznad zakona, daje zakonsku mogućnost da odlučuju o životu i smrti porobljenih u Gulagu, što RS jeste, ne mijenja na stvari - tako ustrojena tvorevina klizi ka samostalnosti i to permanentno.
Jačanje snaga EUFOR-a u BiH jeste znak da neće biti rata, ali sam boravak snaga EUFOR-a ne znači da se mogu spriječiti novi incidenti koji izvjesno slijede, nakon paljevine automobila narodnog poslanika Nebojše Vukanovića.
I to mnogo teži incidenti nego što je pomenuti, koji je sve, samo ne mali.
Da bi BiH pokazala da je država, a ne protektorat, onda njene institucije moraju djelovati i privesti na saslušanje Dodika, Viškovića i Stevandića; U suprotnom, BiH će biti zatvorena vrata svih integracija kojima teži.
U ovom trenutku, Dodik nema nikoga na svojoj strani, ali on slijepo gazi dalje, vjerujući da će mu se otvoriti neka rupa kroz koju bi mogao svoj antinarodni, antiivilizacijski i antidržavni projekat “provući”.
Međutim, kako vrijeme bude odmicalo, Dodik će početi da vraća snagu.
Ma koliko ga potjernice, koje slijede, držale u “kućnom pritvoru”, on će i dalje biti taj koji će upravljati Zločinačkim Režimom i pokretati akcije protiv BiH.
U ovom momentu Dodik ima samo dva izbora - ili da pobjegne ili da bude priveden, potom vjerovatno i uhapšen.
Nefunkcionalnost institucija BiH, razvlačenje akcije privođenja, samo će mu otvoriti mogućnosti da autokratski pravni okvir koji je postavio za djelovanje u RS dodatno širi i omogući onim koji ga slijepo prate da krenu i u teže sukobe od incidenata.
Malo ko će shvatiti nedjelovanje institucija BiH kao “mudru političku odluku”, ali će je ogromna većina razumjeti kao nemoć države BiH, njenu disfunkcionalnost i bespomoćnost da zaštiti samu sebe i to u situaciji kada ima podršku kompletnog Zapada.
Istina je da Dodik, Višković I Stevandić nisu vrijedni nijedne vlasi bilo kog stanovnika BiH, ali je istina i da bi predugo kalkulisanje sa naredbom Tužilaštva dovelo do toga da njihovo dalje izbjegavanje saslušanja ugrozi mnoge glave, prije svega običnih građana koji su ionako izloženi stravičnom zastrašivanju.
Ono što je izuzetno važno istaći u ovoj situaciji, jeste da postoji otpor u svim narodima koji žive u BiH Dodikovom razavaljivanju države i pravljenju lične “Životinjske farme”.
Taj otpor je nesporan u Federaciji BiH, ali je nesporan i u RS.
Taj zajednički otpor je, u ovom trenutku, najveća snaga BiH. I njeno najveće dostignuće od rata na ovamo.
Zato Dodik toliko i teži da eliminiše taj otpor u RS brojnim inkvizicijskim zakonima. Za eliminaciju tog otpora potrebno mu je vrijeme, pa makar ono teklo dok je on u kućnom pritvoru u Bakincima.
Upravo zbog toga, državne institucije BiH nemaju još mnogo vremena da reaguju; Ukoliko propuste ovu šansu, novu teško da će dobiti.
