Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik poručio je, u emisiji “Telering” (RTRS), da sa političke scene neće “otići kao izdajnik ili neko ko se prepao”.
Upravo je suprotno: Otići će kao najveći izdajnik, a što se straha tiče, već se toliko prepao da su mu panika i paranoja prirodno stanje.
Sve njegove prijetnje, pa i ona o proglašenju nezavisnosti RS (iz bilo kog razloga), samo su neuspješni pokušaji da se vrati na političku scenu sa koje je sam sebe izgurao izazivanjem teške krize u kojoj je pogubio sve konce, pa se i sam u njoj izgubio.
Neće mu poći za rukom da se vrati na scenu ni šarlatanskom politikom koja se sastoji od uvreda, prijetnji, autokratskih zakona, progona neistomišljenika, pljačkom bez presedana, predajom institucija u ruke kriminalaca…, stvaranjem “elite” kojoj je i palanački duh nedohvatljiv.
Ne može uplašiti nikoga, jer je potrošen, nepotreban i bilo bi najbolje da odmah ode.
Svima je već poodavno jasno da je Dodik oduvijek bio najobičnija varalica (istina, na početku karijere prilično uspješna, a sada ofucana i providna), tako da njegovo isprazno hvalisanje i nadri”politika” znače tek presipanje iz šupljeg u prazno.
Tragičan je u svojoj površnosti pojašnjavanja hipotetičkih situacija, bez ikakvog jasnog pregleda dešavanja u Regionu i vrlo vidljivog izbjegavanja da primijeti ekstremnotrošni ambijent u kojem se RS nalazi.
Plići je od suvog potoka kada RS “gura” u geopolitičke odnose, nikako ne razumijevajući da u tim odnosima RS ne predstavlja ništa. Kao ni on sam.
Dodik je predosadan; Neupotrebljiv i jedino što mu polazi za rukom jeste odvlačenje sopstvenog okruženja pod najdeblji led. I nastaviće dok ih sve ne potopi, a oni nisu ništa bolje ni zaslužili.
Pucanje Zadnjeg Čira u njegovom raspadnutom mentalnom sklopu, što bi bilo proglašenje nezavisnosti, značilo bi samo ubrzanje njegovog političkog kraja. I to neveliko, jer ionako odlazi u 2024. godini.
