 |
| Đukanović i Milatović |
Piše: Slobodan Vasković
1.
Jakov Milatović ubjedljivo je pobijedio Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima koji je, do juče, bio najdugovječniji vladar u Regionu, ali i Evropi.
2.
Preko tri decenije, Đukanović je suvereno vladao Crnom Gorom, doveo je do nezavisnosti, ulaska u NATO, ali i omogućio potpunu kriminalizaciju države, stvaranje manjinske mafijaške elite koja je suvereno i bez milosti vladala većinom u Crnoj Gori.
3.
Đukanović je bio političar koji je gotovo pa nepogrešivo znao kada povući koji politički potez od kojih su mnogi istorijski za Crnu Goru i Region i tako opstati na vlasti, kao i njegova DPS duže od trideset godina.
4.
Bilo ko, pa i Đukanović, ne treba da vlada toliko dugo, jer vremenom izgubi dodir sa realnim svijetom.
5.
Đukanović je dozvolio da sve institucije Crne Gore, pod njegovom vlašću, budu pod kontrolom mafije, te da njemu najbliži saradnici budu gospodari života i smrti u toj državi.
6.
Nije se to desilo prekjuče, već je tako decenijama. Malo ko to uzima u obzir, a branioci lika i djela Đukanovića taj izuzetno vidljivi, apsolutno negativni, dio njegov karijere ne žele da vide; Za njih on ne postoji.
Kao što za njih ne postoji ni činjenica da se Đukanović posljednjih godina na vlasti održavao prvo stvaranjem, potom produbljivanjem i na kraju izazivanjem oštrog, djelovalo je gotovo nepomirljivog sukoba Crnogoraca i Srba.
7.
Kada jedan tako vješt i umiješan političar poput Đukanovića krene u izazivanje sukoba u sopstvenoj državi kako bi opstao na vlasti, onda je to siguran znak velikog pada rejtinga i bitka za očuvanje moći po svaku cijenu.
Đukanović je vješto čak i to radio - dugi niz godina vještački je izazivao sukob između Crnogoraca i Srba i gotovo ga doveo do kulminacije - oružanog sudara.
8.
Đukanović je doslovno podijelio Crnu Goru čime je stvorio novo žarište u regionu, ubijeđen da upravljajući njime može nastaviti svoju, gotovo pa vječnu, vladavinu.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti, usvojen u Skupštini Crne Gore (u decembru) 2019. godine bio je okidač procesa koji je doveo do toga da je 02.04.2022. godine definitivno poražen i skinut sa vlasti, dok je njegov DPS većinu poluga kojima je vladao izgubio na opštim izborima (30.08.2020.), kasnije i na lokalnim, oktobra 2022. godine.
9.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti bio je napad na SPC, koja je tradicionalno jaka u Crnoj Gori, za razliku od Đukanovićeve MPC, koja nikada nije zaživjela kao Vjerska organizacija i uvijek je ostala na nivou NVO.
10.
Međutim, taj Zakon imao je svoje mnogo dublje ciljeve od oduzimanja velikog dijela Hramova SPC-u; Zakon je bio početak svođenja Srba u Crnoj Gori na status nacionalne manjine, njihovog zatiranja kao naroda.
Takav zahvat je mnogo više od jednog Zakona, to je cijeli proces koji je, kako je Đukanović smatrao, trebao da sprovede u periodu nakon donošenja pomenutog akta i tako sebe postavi za vječnog vladara Crne Gore.
11.
Nisu protiv tog Zakona bili samo Srbi, već i pripadnici drugih naroda, kao i ogroman broj Crnogoraca, što je i dovelo do Đukanovićevog pada.
12.
Đukanovića nije srušio nikakav projekat “Srpski svet”, kako se to želi netačno predstaviti; Đukanović je srušio, na kraju, sam sebe, vjerujući da ga na vlasti jedino može ostaviti poništenje jednog naroda u Crnoj Gori. Vrlo su glasni oni koji to ne žele da vide, ali ih je i vrlo malo.
13.
Đukanovićev negativistički stav prema Srbima i susjednoj Srbiji za mnoge pse zamrznutih sukoba bio je dovoljan razlog da ga nekritički podrže, pokušavajući uvjeriti sve da je Đukanović jedini koji može “sačuvati” Crnu Goru koju niko i ne napada i da se, kroz nastavak njegove vladavine, mogu, dugoročno, dokrajčiti Srbi kao narod u cijelom Regionu.
14.
Moram reći, nimalo civilizacijska norma niti narativ.
15.
Đukanovića su pobijedili građani Crne Gore, a ne Srbi, a među onima koji su ga pobijedili su i Crnogorci i Srbi, kao i pripadnici ostalih naroda koji žive u multietničkoj, nezavisnoj, Crnoj Gori koja će to ostati i nakon odlaska višedecenijskoj vladara.
Đukanović je trebao da ode i zato što je vještački stvorio sukob koji će sada, bez većih problema, biti razriješen, a Crnu Goru niti će ko anektirati niti rasparčati.
16.
Mala digresija: “Srpski svet” je prije nekoliko godina kao predizbornu parolu izbacio u javnost Aleksandar Vulin, ali na paroli je i ostalo. Nikada niko nigdje nije pokazao čak ni obrise tog navodnog projekta, ali je ta kovanica sasvim dobro došla svima onima koji su protiv Srbije za salve optužbi koje traju otkako je predizborna parola izbačena u javnost.
Stereotipi su u regionu još uvijek najomiljenije “oruđe”, posebno oni u kojima se demonizuju Srbi kao narod, ali svemu jednom dođe kraj, pa će i tome.
Navedeno neće razriješiti nikakav “Srpski svet”, već uklanjanje svih zamrznutih sukoba u Regionu; Procesi koji su otpočeli i nezaustavljivi su.
17.
Toliko o tome, a važno je naglasiti da ekstremna ostrašćenost onih koji su vodili kampanju za Đukanovića, pod mantrom: ”Ili Milo ili smrt”, neće dovesti ni do kakvih sukoba, još manje novog konflikta u Crnoj Gori ili bilo gdje u Regionu.
Preciznije, još jedan konflikt je za nama, a sa Đukanovićem u penziju (ili gdje već) treba da idu i višedecenijski lideri opozicije u Crnoj Gori koji su bili njegova posljednja linija odbrane dugi niz decenija.
Kao što su to lideri takozvane opozicije u Republici Srpskoj u kojoj, nakon teških izbornih prevara, nastavlja autokratski da vlada zadnji tiranin u Evropi Milorad Dodik.
18.
Dodik je baš požurio sa čestitkama Milatoviću, ali su one neiskrene, jer zna da, nakon odlaska Đukanovića, i on (Dodik) veoma, veoma teško može da opstane na vlasti još dugo.
19.
Sređivanje stanja u Regionu se nastavlja; Nakon pobjede Milatovića u Crnoj Gori, odlaska Đukanovića sa vlasti, prije toga izbjegavanje sukoba na sjeveru Kosova i pristanka Beograda i Prištine na normalizaciju odnosa u skladu sa FrancuskoNjemačkim planom, čiji je početak formiranje ZSO, na redu je BiH.
20.
U BiH su već počeli procesi uklanjanja nekih od glavnih aktera održavanja zamrznutog sukoba, a nastaviće se intenzivnije nakon što su izbori u Crnoj Gori prošli mirno i bez ikakvih tenzija. (nastaviće se)
