Piše:
Slobodan Vasković
U
vrhu Saveza nezavisnih socijaldemokrata vlada potpuni haos i opšte rasulo.
Čelni ljudi stranke međusobno ne komuniciraju, a Milorad Dodik donosi odluke,
bez ikakvih konsultacija sa ostalim visokim funkcionerima.
Dodiku
su potpuno okrenuli leđa Igor Radojičić, Nebojša Radmanović, Nikola Špirić,
Velimir Kunić i brojni drugi visoki stranački funkcioneri.
Dodik
je ostao sam, a uz njega je samo Željka Cvijanović, koju niko ozbljan ne može
računati kao potporu.
Prije
petnaestak dana, Dodik je čak ponudio Radojičiću da bude mandatar za sastav
nove Vlade RS, što je ovaj shvatio kao provokaciju i odbio.
Nakon
toga je Dodik pobjesnio, što je neshvatljivo, jer i nije imao namjeru da Radojičića
ustoliči kao premijera. Bijesan je zbog drugih stvari: nakon Radojičićevog prebrzog
odbijanja ponude, Dodik je ubjeđenja da on strpljivo čeka da SNSD ne sastavi
većinu za sastav nove Vlade RS i da će, ukoliko se to i desi, krenuti na njega.
Dodikovi
stavovi o Radojičiću djeluju prilično paranoično, pa i konfuzno, ali nisu bez
osnova.
Jer,
velike su šanse za takav rasplet. Dodik je prilično siguran da će Radojičić
podržati prijedloge koalicije SNSD-DNS- SP za predsjednika parlamenta, a potpuno
je nesiguran da će Radojičić podržati Željku Cvijanović za predsjednika Vlade
RS. Ni u skupštini ni van nje. Jer, ako to učini, on je završio svoju političku
karijeru i svi njegovi ljudi okrenuće mu leđa. Svjesni su toga i Dodik i
Radojičić.
Međutim,
sindrom čarobnog ogledala ophrvao je Dodika, pa i dalje ima namjeru kandidovati
Željku Cvijanović za mandatara, računajući da će do kraja njenog mandatarenja
nekako obezbijediti većinu.
Dodik,
očito, i dalje računa na poslovični Radojičićev kukavičluk i nespremnost da donese
bilo kakvu validnu odluku, posebno ne da uđe u otvoren sukob sa njim. Radojičić
za to nema stomak i gotovo sigurno je Dodikova procjena tačna.
Radojičić
je pozer, koji ponekad akt emituje na tviteru i tu završava sva njegova revolucija, što nije ništa drugo do totalna rasprodaja karaktera.
Dodik
pokušava sve, da do ponedeljka, 24.11. o.g., obezbijedi većinu za izbor
skupštinskog rukovodstva. Čak je intervenisao i preko Vojislava Šešelja da natjera
Dragana Ristića, radikala, koji je u parlament ušao na listi socijalista, da
ostane u Dodikovom taboru. Šešelj mu je to i obećao, pa je Ristiću prije par
dana u Beogradu naloženo “da leži gdje jeste”.
I
pored toga, u Socijalističkoj partiji, sigurno je “klimav” jedan mandat i do
ponedeljka se neće znati na koju će stranu.
Osim
Napredne Srpske, koja se pozdravila sa DNS-om i DNS sa njom, upitan je i
ostanak radikala (poslanik Neda Petrić) u koaliciji sa strankom Marka Pavića.
Sa
opozicione strane, u vakum je zakoračio Vojin Mitrović (ušao na listi NDP-a),
koji je na korak od priključenja SNSD-u. Ali, trenutno, vaga gdje će dva
poslanika ovdašnjeg SNS-a.
Mitrović
je jedini iz opozicionih redova koji je “poluotkovao”, dok su sva ostala imena
sa kojia se iz Režimskih redova licitira kao sa mogućim “preletačima”, (bar u
ovom trenutku) još uvijek plod Dodikove autosugestije i vjere u princip “svakog
dana u svakom pogledu…”.
Do
ponedeljka su ostala još tri dana, a situacija u parlamentarnim klupama kaže
sledeće: Režim ima sigurnih 38 poslanika (SNSD 29, DNS 5 i SP 4), dok su im dva
mandata klimava (poslanik SRS i poslanik SP). Opozicija ima sigurnih 35 (SDS
24, PDP 7 i NDP 4), dok su sigurno izgubili jedan mandat, ali nije još uvijek
do kraja sigurno da će Vojin Mitrović završiti pod šatorom SNSD-a.
Domovina
ima pet sigurnih mandata i tu “otkivanja” nema.
Napredna
Srpska ima dva mandata i oni će tek odlučivati na koju će stranu.
Neizvjesnost
je potpuna; Tek će život da vam se zgadi, jer ovo dosad bila je igrarija, prema
onome šta sledi.
