I dok Stanivuković mašta o novom mandatu na poziciji gradonačelnika Banjaluke, njegov lični irvas Begić mašta o ženidbi

 

Iako je prošlo gotovo dvije godine, Okružno javno tužilaštvo Banjaluka još uvijek nije utvrdilo ko je opljačkao depozitni sef Osnovnog suda Banjaluka

Piše: Slobodan Vasković 

 

U kakvom se stanju nalazi pravosuđe u Bosni i Hercegovini najbolje govori podatak da je u 2022. godini iz depozitnog sefa Osnovnog suda Banjaluka nestao novac. Prema mojim informacijama, radi se o svoti ne manjoj od 70.000 KM.

 

Na moj upit, Okružno javno tužilaštvo Banjaluka mi je odgovorilo da je to tužilaštvo dana 04.04.2022. godine od Policijske uprave Banjaluka zaprimilo informaciju o nestanku novca iz depozitnog sefa pomenutog suda.

  

Za razliku tužilaštva, koje govori o „nestanku“ novca, ja ću reći da se u ovom slučaju radi o nezapamćenoj pljački. Čak i za banana državu poput Bosne i Hercegovine je nenormalno da iz sefa jednog od najvećih sudova nestane novac.

 

Nakon što je novac nestao iz sefa, unutar pravosuđa su kružile informacije da je novac uzela Slavnica Slavnić, sudija Osnovnog suda Banjaluka. U međuvremenu se ispostavilo da Slavnićeva nema nikakve veze sa nestankom tog novca, te da je upiranje prstom u nju zapravo bio način da se istraga usmjeri što dalje od pravog krivca.

 

Javni tužioci, navodno, za skoro dvije godine nisu utvrdili ko je ukrao novac iz sefa. Zapravo, oni to nisu htjeli da utvrde, jer počinioca štiti Milenko Milekić, predsjednik suda. 

kriminalac Milekić

Ako pitate bilo kojeg zaposlenog u Osnovnom sudu Banjaluka, potvrdiće vam da tragovi pljačke sefa vode ka Biljani Kovačević, poznatoj kao Hurem. Upravo je njen potpis zatečen na jednom od dokumenata koji se dovode u vezi sa pljačkom sefa.

Hurem - pljačkašica sefa

Tužiocima Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka zaduženim za istragu u slučaju pljačke sefa ću dati još mjesec dana da uhapse Milekića i Hurem, a nakon toga ću protiv njih podnijeti disciplinsku prijavu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH i krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH.

Nebojša Drinić - prvi „Reket“ Banjaluke

Nebojša Drinić

Piše: Slobodan Vasković

 

1.

U aprilu 2023. godine u Banjaluci je odigran teniski turnir „Srpska Open“, u kojem je učešće uzeo i Novak Đoković. Simbiozni dvojac Milorad Dodik/Draško Stanivuković je na taj turnir, uključujući naduvane troškove izgradnje teniskog terena, spiskao oko 50 miliona KM. Od tog iznosa Grad Banjaluka je firmama bliskim pomenutom dvojcu isplatio oko 15 miliona KM.

2. 

Dobro upućeni tvrde da nisu vidjeli da se u vrijeme održavanja navedenog turnira Nebojša Drinić, najbliži saradnik Draška Stanivukovića, motao po tribinama. To me i ne čudi, jer je njemu, kao banjalučkom „Reketu“ broj 1, sigurno smetalo prisustvo Đokovića, svjetskog Reketa broj 1.

3. 

Na Drinićevu sreću, Đoković se nije dugo zadržao u Banjaluci. Za razliku od njega, u Banjaluci se zadržao, i još će neko vrijeme, Drinić. Preciznije, on će se u tom gradu zadržati dok ga nadležni organi ne sprovedu u KPZ Foča, nakon što bude presuđen na dugogodišnju kaznu zatvora.

4. 

Drinić nije bio poznat široj javnosti do prije par godina. Oni koji ga bolje poznaju reći će vam da je on do ulaska u politiku, kao svršeni gimnazijalac, radio na jednoj od banjalučkih autopraona. Od tada je prošlo nekih pet godina, a on je u međuvremenu uspio da stekne imovinu milionske vrijednosti.

5.

Drinić je od Stanivukovića primarno zadužen za reketiranje privrednika koji posluju sa Gradskom upravom. Tu prije svega mislim na firme koje izvode građevinske radove. Za razliku od Stanivukovića koji je glava te reketaške hobotnice, Drinić je samo njen pipak.

 

6.

Veći dio novca koji se otme reketiranjem privrednika Drinić predaje Stanivukoviću. To ne znači da je dio koji preostane Driniću zanemarljiv. Upravo suprotno, radi se o ozbiljnim ciframa. Da je to tako pokazuje i činjenica da je Drinić već u prvoj godini Stanivukovićevog mandata na čelu Banjaluke kupio stan u centru Banjaluke. Taj stan je kupljen na ime Drinićevog oca. Kakav naivac.

Iz perioda dok smo sanjali da postanemo reketaši

7.

Da je Drinić obični pajac pokazuje slučaj reketiranja jednog od Dodikovih tajkuna. Nakon što mu je Drinić najavio dolazak, on se ozvučio. Tako je Dodik, osim Stanivukovićevog snimka sa Ivanom Begićem, došao u posjed i snimka na kojem Drinić reketira.  

 

8.

Iako su u potpunoj simbiozi, Dodik s vremena na vrijeme pusti Stanivukovića i njegove saradnike da se malo „razmašu“. To traje dok ne dosade Dodiku. A kada dosade, on ih „potapa“ u hladnu vodu, nakon čega tihuju dok se on ponovo ne smiluje.

9. 

Upravo takav primjer „potapanja“ vidjeli smo prije nekoliko dana. Drinić je u javnost izašao sa optužbama protiv Ljube Ninkovića, predsjednika Skupštine grada Banjaluka. Tako se Drinić zapitao: „Sa čim ćete izaći pred narod, Ninkoviću“.

Izjava koja se nije svidjela Šefu

 Driniću je promptno došao Dodikov odgovor, u sljedećem obliku: „Kad već Drinić pita s čim ćemo izaći pred narod, poručujem da ćemo s njim izaći pred narod.“ U prevodu, to je bila Dodikova poruka Driniću da treba se sakrije u mišiju rupu iz koje je provirio, kako Dodik ne bi u javni etar pustio njegov snimak reketiranja. Nakon toga bi, sasvim izvjesno, uslijedlo Drinićevo hapšenje.

Odgovor Šefa

10. 

Nakon što je od Dodika dobio žuti karton, Drinić se okrenuo kupovini glasova po banjalučkim selima. Tako on već danima, pod devizom pomoći siromašnim porodicama, kupuje glasove novcem otetim reketiranjem. O tome ću detaljnije tek pisati.

Mehanizam Moći koji se topi i rastaka nedostojne moćnike i njihovo pogrešno ubjeđenje da su nedodirljivi, iznad svakog zakona i čovjeka

Piše: Slobodan Vasković

1.

Moć da zaštitiš sopstvenu političku poziciju, kao i stranačke saradnike (ne samo najbliže), ma šta nezakonito učinio/učinili i ma koliko oteli od države i naroda, bila je u BiH, nakon rata, ključna komponenta koja je stvarala i održavala takozvane nacionalne lidere.

2.

Ta moć uvijek je u sebi podrazumijevala kontrolu pravosudnih i bezbjednosih struktura, što je, kada bi se ovladalo njima, dovodilo do multiplikacije moći na svaki segment života i potpunu kontrolu društva. 

3.

Posljedica takvog djelovanja je gotovo potpuno razaranje društva u BiH i pretvaranje stranaka koje moćnici vode u, nerijetko, organizacije kojima je zločinačko djelovanje, artikulisano kroz pripadnike vrha partija, jedna od najvažnijih “ideoloških” odrednica, dok je politika koju vode tek “smokvin list” koji poodavno, bar kada je BiH u pitanju, ne može da sakrije stvarno stanje stvari; Ma o kojoj stranci se radilo ili, pak, osobi koja je vodi.

4.

Bakir Izetbegović, lider SDA, izgubio je, prvi od vodećih polittičara u BiH, tu moć i to vrlo brzo nakon što je izgubio i vlast i njegov definitivni odlazak sa političke scene u BiH je neminovnost. Kada će se to vremenski desiti manje je bitno od činjenice da je Izetbegović već sada prošlost.

5.

Pravosnažna presuda u aferi “Respiratori” kojom je Fadil Novalić, jedan od najbližih saradnika Izetbegovića, dobio četiri godine robije, direktor FUCZ-a Fahrudin Solak, kao i izvođač radova na “respiratorima” Fikret Hodžić po pet godina robije, posljednji je u nizu teških udaraca koje je doživio Izetbegović i koji potvrđuju da on više ne posjeduje moć da zaštiti najbliže saradnike i sve one koji su mu bespogovorno služili.

6.

Njegova jadikovka nad sudbinom Novalića samo je pečat na rečeno, a Izetbgovićeva moć je demontirana i time što nije bio u stanju da zaštiti ni sopstvenu suprugu, a potom ni svog najvjernijeg stranačkog vojnika Osmana Mehmedagića Osmicu, te njegovu udarnu pravosudnu iglu - Ranka Debeveca. Obojica su u pritvoru.

7.

Istina, Izetbegović i SDA imaju još uvijek značajnu kontrolu u nekim od kantona, ali paranje moći lidera te stranke je nezaustavljivo.

8.

U BiH takvo stanje stvari stranački funkcioneri ne praštaju, jer se svako od njih pita - ko je sljedeći, svjestan da ne postoji način da bude zaštićen, jer je Mehanizam Moći Lidera u najvećoj mjeri razbijen.

9.

Za razliku od Izetbegovića, Milorad Dodik još uvijek ima ključni dio moći unutar RS; Posjeduje i dio moći na državnom nivou, ali je ona dobrim dijelom napukla i sve je više privid, a sve manje suštinska.

10.

Dodik, kako vrijeme prolazi, gubi rapidno moć na državnom nivou, prevashodno zbog toga što je njegova lična sloboda ugrožena procesom pred Sudom BiH koji se vodi protiv njega.

Dodik uspijeva da kupi nešto vremena u tom procesu, ali nikako mu ne polazi za rukom da ga zaustavi i adaktira što ga, uz tešku izolaciju u kojoj se nalazi, čini sve slabijim.

11.

Onog trenutka kada Dodik bude osuđen, sva njegova moć pući će kao mjehur od sapunice. Odgađati proces ne može vječno; Dapače.

12.

Dodikovu moć u dobroj mjeri okrunio je i sudar sa Zapadom, primarno SAD-om i nikakva mogućnot trgovine (ma koliki on majstor bio u tome) sa zvaničnim Vašingtonom koji prema njemu ima nultu toleranciju.

13.

Ma šta Dodik činio i čini, njegov politički kraj je neminovan i relativno brz - za nekoliko mjeseci. Ova godina ujedno je i zadnja godina njegovog bavljenja politikom i učešća na javnoj sceni.

Da li će Dodik uspjeti pobjeći, što mu je namjera ili, pak, biti zatvoren, manje je važno od činjenice da se i njegova moć počinje da para. Nije još uvijek krenuo masovni bijeg od njega, jer u RS on vlada strahom, prijetnjama i, ako je potrebno, i nasiljem, ali sve će to biti kao gumicom obrisano nakon što se moć koju još uvijek posjeduje na državnom nivou - od napukle pretvori u skroz raspadnutu.

Dodik to pokušava spriječiti uvođenjem kriminalaca u institucije države, ali kako više ni on nema uticaj na Tužilaštvo i Sud BiH, institucionalizovanje devijantnih osoba neće uspjeti usporiti njegov politički kraj.

14.

Da je Dodikova moć oslabila i da nije ni blizu onoj od prije dvije tri godine, svjedoče dešavanja u njegovoj stranci u kojoj sve više isplivavaju otvorene nesuglasice, neuvažavanje njegovih naredbi, pa čak i javne optužbe stranačkih funkcionera da je SNSD - mafijaška organizacija.

14.

Najmoćniji političar u BiH i dalje je Dragan Čović. Iako se činilo da će uspjeti da zadrži sve poluge kojima je suvereno vladao i, nakon sređivanja stanja u BiH, povući se bez većih gubitaka, ispostavilo se da je Čović u otvorenom sukobu sa SAD-om, što nikako ne ide u prilog njegovim namjerama da ostane najmoćniji političar u BiH.

15. 

Njegovo arogantno odbijanje i otvoreno neprijatljski stav spram sugestija iz pisma Entonija Blinkena, državnog sekretara SAD-a, o Južnoj interkonekciji (njenom sjedištu) iznenađenje je kakvo je malo ko očekivao.

Iako je javno zaiskrilo samo jednom, dovoljno je za zaključiti da je “ispod radara” sukob mnogo žešći i da se Ćović nalazi na teškom udaru koji bi mogao biti koban po njegovu političku karijeru.

Teško da Čović, nakon arogantnog i neprijateljskog istupa, svoju poziciju na bilo koji način može vratiti na pređašnje stanje.

I pred njim su vrlo teški dani; Primarno po njega.

16.

Moć, odnosno način na koji su je proteklih decenija prezentovali navedeni, neophodno je u potpunosti oteti iz njihovih šaka i vratiti u institucije.

Da bi radili sve što su radili, a nema koje zlo nisu počinili, oni su, bilo zajedno, bilo ponaosob, uništili institucije izvlačeći iz njih srž i privatizujući je zbog ličnih potreba, ne libeći se da za nastavak vladavine svu tu moć zloupotrebljavaju do mjere izopačenosti.

17.

Procesi sređivanja stanja koji se dešavaju u regionu i kojima je zahvaćena i BiH idu ka tome da se samoživi moćnici razvlaste, a institucije iz praznog skupa pretvore u ono što bi trebale biti - da rade za građane, a ne isključivo u funkciji kleptokratskoklijentelističkih elita.

Težak posao, dugotrajan, ali ipak se kreće.  

 

 

 

   

Savska je pogubna za Nešića: Jedna moja riječ ga natjera da cvili, da prijeti, pa se, iz nemoći, pretvori u mrlju

Piše: Slobodan Vasković

Savska ulica pogubna je za narkodilera, perača narkonovca i ministra bezbjednosti Nenada Nešića; Posebno kada se u njoj sretne sa mnom.

Nešićev problem je bahatost i vjera da se suđenje obavlja pred sudom koji kontroliše njegov kriminalni šef Milorad Dodik.

Kobna greška, jer ga svaki put “razbijem” i pretvorim u srču. Ovaj put u mrlju.

Prvi put je na sva zvona najavio ročište i došao sa jednim pratiocem; preporučio sam mu da sljedeći put dođe sa dvojicom, da ga mogu pridržati.

Došao je sa trojicom.

Danas je bio treći susret i došao je sa njih šest, sedam. (Jedva čekam sljedeće ročište; Možda poveze pun autobus pratilaca).

Pa me ohrabren brojem onih koji su ga čuvali počeo provocirati.

Bila je dovoljna samo jedna moja riječ da ga, kao bičem, natjeram da cvili, potom pobjesni i počne da mi prijeti.

Čak je došao do mene i rekao: Hajde, udari me. Individua van sebe.

Ne udaram smeće.

Zanimljivo je bilo posmatrati bolesnu metamorfozu uplašenog narkodilera, opterećenog teškim mentalnim problemima.

Nakon suđenja, vidim, da je imao već pripremljen “spot” o meni. 

U kojem je poruka: ”Ja se ovdje borim za sve nas”.

Izvjesno misli na narkodilere koji su iza rešetaka, a o kojima sam pisao da su u vezi sa njim: Darka Eleza, Milana Matkovića, Admira Arnautovića Šmrka, Bojana Cvijetića…; Potom Osmana Mehmedagića Osmicu, Ranka Debeveca i brojne druge koji još nisu zatvoreni, ali biće, poput Davora Eleza, sa kojim sada radi. I ne samo sa njim, već mnogo opasnijim narkodilerima. 

Polako, sve će to da ispliva u javnost. 

Nešić već mjesecima obija pragove bezbjednosnih institucija kako ne bi bio pritvoren, jer su uveliko u toku istrage oko njegovih prljavih narkoposlova.

Zaludan posao.