Avdo Avdić - PORODIČNI BIZNIS DRAGANA ČOVIĆA: Bernadica Čović bila je pravna zastupnica kladionica Williams!

žurnal.info

Iako je predsjednik HDZ BiH Dragan Čović tvrdio da njegova stranka nema nikakve veze sa kladionicama, dokumenti potvrđuju da je njegova supruga Bernadica bila pravna zastupnica Kladionica Williams

Bernadica Čović, supruga lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, primala je novac od kladionice Wiliams d.o.o Široki Brijeg, saznaje Žurnal.

ČISTA IZMIŠLJOTINA

Ona je, naime, bila pravna zastupnica te kladionice u najmanje jednom procesu protiv Porezne uprave Federacije BiH. Vezu između obitelji Čović i kladionice Wiliams dokazuje dokument Odvjetničkog ureda Bernadice Čović i Drinke Zadro iz marta 2013. godine kada je taj Ured podnio žalbu Federalnom ministarstvu finansija, pokušavajući osporiti Rješenje Porezne uprave FBiH, kojim je Wiliams kažnjen sa 3000 KM. 

U navedenoj žalbi je navedeno da je Bernadica Čović generalna punomoćnica kladionice Wiliams d.o.o. Široki Brijeg. U periodu, kada je nastao ovaj dokument, kladionica Williams imala je dug prema Federaciji u iznosu od 5,4 miliona konvertibilnih maraka. Kako saznaje Žurnal, ova kladionica godinama je koristila usluge Odvjetničkog ureda Bernadice Čović.

Podsjećamo, u junu ove godine, lider HDZ-a BiH kazao je kako nikad nijedna kladionica nije bila u bilo kakvoj vezi sa tom strankom.

"Mogu govoriti o vremenu od kako sam predsjednik stranke, a to je 11 godina - iz te sfere nikad niko nije bio u vezi s nama. To je izmišljotina, koje sam se naslušao",  kazao je tada Dragan Čović.

No, dokument zaveden pod brojem 13-9-8-15-2099/13 dokazuje da Čović ipak nije bio iskren kada je govorio da on i njegova stranka nemaju nikakve veze sa kladionicama. I, da pojednostavimo, ukoliko Porezna uprava FBiH utvrdi da je Williams poslovao suprotno zakonu, o sankciji će, kao drugostepeni organ, odlučivati federalna ministrica finansija Jelka Miličević, koja je kadar HDZ-a BiH. A ministrica će odlučivati  po žalbi koju napiše supruga njenog stranačkog šefa Dragana Čovića.

JASNI MOTIVI

Stoga su jasni motivi HDZ-a BiH da u parlamentima u FBiH blokira izglasavanje zakona koji će regulirati poslovanje kladionica čije je sjedište, uglavnom, u gradovima u kojima apsolutnu vlast ima HDZ.

Crknuti “Farmland” i dalje muze milione iz Budžeta RS

piše: Slobodan Vasković

Vasiljević i Dodik u Kini

Nedavno je MUP RS podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu protiv 

Milenka Obradovića, direktora Agencije za agrarna plaćanja; razlog nezakonita dodjela podsticaja za tri firme, među kojima je i po zlu čuveni “Farmland”. 

Njima je tokom 2012. dodijeljen novac iako nisu imali pravo na to prema Pravilniku o podsticajima. 

Za 2011. godinu, “Farmland” je dugovao 2,2 miliona KM za poreze i doprinose, iako im je u perodu 2007.-2011. isplaćeno 11 miliona KM za podsticaje.

Obradović je osumnjičen da je odobrio i isplatio podsticaje Poljoprivrednom dobru Semberija, Planinskom dobru Nevesinje i famoznom "Farmlandu" iz Nove Topole u iznosu 5,24 miliona KM, iako te firme nisu izmirile svoje ranije obaveze prema Agenciji, nadležnom ministarstvu i jednom javnom preduzeću iz Banjaluke. 

Obradović je član vladajuće garniture u RS, a u pitanju je ogromna šteta.

Primjera radi, “Farmlandu” je na ime premija za mlijeko te 2012. godine isplaćeno 2.418.000 KM, dok je u periodu 2007.-2014., po istom osnovu isplaćeno 19.961.242 KM.

Obradović djeluje kao žrtveni jarac, kojeg su Milorad Dodik i Stevo Mirjanić Metuzalem, ministar poljoprivrede, prinijeli na Oltar, kako bi se sakrile malverzacije sa “Farmlandom” iz 2013. i 2014. i 2015. godine. 

Nije nerealno da pod udar “zakona” i Dodikovu “borbu” protiv kriminala dođe i Miroslav Milovanović koji je 2012. godine bio ministar poljoprivrede.

Milovanović je poslanik SNSD-a u parlamentu BiH, ali je potpuno marginalizovan u toj stranci.

Obradović će da obere bostan, a Dragan Vasiljević, vlasnik “Farmlanda” i dalje bere budžetske pare, iako ne plaća nikakve obaveze prema državi.

Ukupni gubici “Farmlanda” su 27 miliona maraka, a od 11.03.2016. godine Poreska uprava RS blokirala im je sve račune. Poreskoj upravi su, zaključno s 2015. godinom, ukupno dužni 6.2 miliona KM. Samo u prošloj godini napravili su 817.000 KM duga, koji je dio pomenutih 6,2 miliona.

U decembru prošle godine Milorad Dodik i Dragan Vasiljević boravili su u Kini, gdje su navodno razgovarali o investicijama. 

Sad je jasno da su razgovarali o prodaji “Farmlanda”, koji je, navodno, prodan za 27 miliona evra.

Predrag Zgonjanin, član UO “Farmlanda”, najavio je da će prodaja te propale firme biti završena do 20.10.2016. Od toga, bar zvanično, nije bilo ništa. Izvjesno ni nezvanično.

Već ranije sam objavio da grla na “Farmlandu” crkavaju.

Potvrđuju to i mjesečni podaci o proizvodnji mlijeka: u januaru ove godine proizveli su 144.000, dok su u junu proizveli gotovo upola manje - 85.000 litara. 

Prosto su nevjerovatne ovolike razlike u proizvedenom mlijeku i jedino se može zaključiti da im krave i dalje crkavaju, a spasa nema na vidiku. 

Najinteresantnije od svega je da je mlijeko sa “Farmlanda”  i dalje “ekstra klasa”. I to svaki litar, jer se na taj način izvlači najviše novca za podsticaje i najefikasnije pljačka budžet. 

Kako stvari stoje, i kada ne bude više nijedne krave u “Farmlandu”, oni će i dalje nastaviti da muzu budžet. 

Dodikov danajski poziv Vukoti

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik čestitao je Vukoti Govedarici izbor za predsjednika SDS-a i pozvao ga na sastanak 11.11. o.g.

Dodik, očito, želi dati svoj puni doprinos pokušajima daljeg urušavanja SDS-a: računa da je SDS u previranju, da postoji dio te stranke koji bi rado u koaliciju sa SNSD-om i da Govedarica još uvijek nije ovladao strankom, te je potrebno da se to spriječi.

Dodik svojim, naoko uljudnim, suštinski otrovnim, pozivom pokušava da u SDS-u izazove polemiku oko odnosa prema SNSD-u, i tako odvuče njihovu pažnju od restrukturisanja stranke.

Takođe, on ponovo pokušava da se nametne kao srpski ujedinitelj, što je notorna laž, jer kompletna njegova karijera zasnovana je i održavana/održana na izazivanju srpskosrpskih sukoba.

Sama geneza dosadašnjih dogovora SDS-a i SNSD-a dovoljan je argument Govedarici da ne ode na sastanak sa Dodikom.   

Geneza dogovora SDS-a i SNSD-a

• 03.11.2010. SDS i SNSD su potpisali Platformu o zajedničkom djelovanju dvije stranke na državnom niovu,

• 12.01.2012. Vjekoslav Bevanda izabran je za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH u kojem su participirali SDS i SNSD,

• 23.10.2013. SDS je, na inicijativu SNSD-a, izbačen iz Savjeta ministara BiH; 05.11.2013. definitvno su smijenjeni odlukama parlamenta BiH,

• 29.11. 2015. SNSD i SDS (i ostale stranke) potpisali su zajedničku Izjavu da se odbacuje kao neprimjenjiva Odluka Ustavnog suda BiH o poništenju datuma Dana Republike i da se ostaje pri Deklaraciji koju je usvojila Narodna skupština RS.
Dodik je tada izjavio da je dogovoren referendum o 9. januaru
• 15.07.2016. Narodna skupština RS usvojila je Odluku o održavanju Referenduma o 9. januaru,

• 25.09.2016. održan je Referendum o 9. januaru

U genezi je jasno uočljiva konstanta da je SDS svaki put, nakon dogovora sa Dodikom, izvlačio deblji kraj batine i da je svaki od tih dogovora Dodik uspijevao iskoristiti za sopstvene ciljeve, koji nikako nisu bili nacionalni, već lični.

Izbacivanjem SDS-a iz Savjeta ministara oktobra 2013., Dodik je otpočeo izbornu kampanju i pobijedio u trci za predsjednika RS 2014. godine.

Dogovorom sa SDS-om o referendumu o 9. januaru, novembra 2015., Dodik je otpočeo kampanju za lokalne izbore, na kojima je ubjedljivo pobijedio 02.10. 2016. godine.

Sve to vrijeme Dodik&Režim&Režimski mediji su SDS karakterisali Izdajnicima i drugim teškim uvredama, iako je SDS snažno podržao Referendum.

Dodikovo vjerolomstvo je druga konstanta dogovora SDS-a i SNSD-a.

I ta konstanta će se nastaviti ode li Govedarica na sastanak. Ako ne ode, isto će se desiti, uslijediće napadi, ali oni će uslijediti i ako ode.

Uostalom, Dodik već dvijje godine istrajno radi na odvlačenju poslanika izabranih na listi SDS-a; Upravo zahvaljujući tim poslanicima uspio je održati vlast u RS. Dodik neće prestati sa ovim “radovima”.

Jedini Dodikov cilj jeste da pokuša ući u Savjet ministara, formiranjem Velike Koalicije. I da sebi već sada pokuša obezbijediti poziciju u Predsjedništvu BiH, nakon izbora 2018. 

Zato on i zove Govedaricu, koji jeste u problemima, pošto je tek preuzeo stranku, ali je Dodik u mnogo većim problemima, jer je u sukobu sa svima i doveo je RS u izolaciju, finansijski i ekonomski bankrot, a sebe pod udar pravosudnih institucija. I vrlo vrlo su mu male šanse da nađe izlaz, bez obzira na realno veliku izbornu pobjedu.

Velika Koalicija bila bi spas za Dodika i ne bi dugo prošlo nakon njenog formiranja da se SDS nađe ponovo van Savjeta ministara BiH. 

Velika Koalicija bila bi definitivna smrt SDS-a.

Velika Koalicija SDS-a i SNSD-a jeste moguća, ali samo u situaciji kada Dodik&Oligarhija više ne budu na čelu SNSD-a. Do tada, svako koaliranje SDS-a sa SNSD-om je ravno nacionalnoj izdaji.  

Vjerovatno je to jasno Govedarici, kao što mu je jasno da bi njegov susret sa Dodikom značio političko davljenje Mladena Bosića, bivšeg predsjednika SDS-a, njegovim (Vukotinim) rukama; Istovremeno, bilo bi to priznanje da je Dodik sve proteklo vrijeme bio u pravu, a da je SDS-ova politika, artikulisana kroz Bosića, sve vrijeme bila pogrešna.

I da je tako, a nije, Govedarica zbog sopstvenog digniteta, digniteta stranke i svog prethodnika, ne bi trebao otići na sastanak sa Dodikom.

Odlazak Govedarice kod Dodika bio bi i aboliranje onih poslanika koji su napustili SDS i podržavaju SNSD. 

Dodikov poziv Govedarici sračunat je i kao dalji udar na Savez za promjene, koji je, ionako, teško uzdrman i čiji se lideri, posebno Branislav Borenović i Dragan Čavić, uopšte ne snalaze nakon izbornog poraza, već se ponašaju po principu “gusaka u magli”, dok se Ivanić sakrio u toj istoj magli.

Odlazak Govedarice na sastanak sa Dodikom značio bi definitivni kraj Saveza, jer bi bio alibi Borenoviću i Čaviću da i sami načine takve korake, videći u njima spas, ne shvatajući da bi im to bio kraj.

Istovremeno bi to bilo i aboliranje Mladena Ivanića za njegovo veleizdajničko djelovanje, jer je upravo Ivanić, sredinom juna, kada je Dodik bio na koljenima, svojim postupcima omogućio lideru SNSD-a da se pridigne. Dodik je to iskoristio i znamo kako je završilo.

Objektivno, novi šef SDS-a nije pred teškim izborom po pitanju Dodikovog poziva - i previše je argumenata za odbiti ga i tako pokazati snagu. Kad je već svojim pozivom Dodik tu istu snagu Govedarice i SDS-a (koji jeste uzdrman, ali je još daleko od kraja) i ne htijući podvukao.

“Odisej” ide ravno do dna

piše: Slobodan Vasković

1.

Srpski rusofili Vučića otvoreno nazivaju Izdajnikom, a oni bliski Dodiku tvrde da će “Dodik stati na čelo proruskih snaga protiv izdajnika Vučića! I pobijediti”!, naveo sam u tekstu “Republika Srpska u Ratu protiv Srba; Dodikovi ruski mentori potpiruju SrpskoSrpski rat”, objavljenom 22.12.2015. godine.

2.

Nepunu godinu kasnije, 26.10.2016., Srpski rusofili i dalje ponavljaju istu mantru, ubjeđeniji nego lani u Dodikovu pobjedu nad Vučićem. I, kako kažu, Vučićevu izdaju.

3.

Ubijeđeni su da je Dodik jači nego prije nepunu godinu, a Vučić znatno slabiji i da je mnogo “rusofila u Srbiji koji će podržati Dodika protiv Vučića”.

4.

Interesna Dodikova linija, takozvani Ultrapragmatici, koja funkcioniše po principu ”možemo svakako i sa svakim samo da smo na vlasti”, svojim stavovima o Vučiću dobrim dijelom korespondira rusofilnoj, tvrdeći da je “Vučić ispao budala: Bio je protiv Referenduma, a SAD i EU su mu uzeli Trepču; Dodik je održao Referendum, a SAD i EU mu nisu ni dlaku sa glave skinuli. Jasno je da je Dodik pobjednik i da je pitanje trenutka kada će ga Zapad ponovo uzeti za saveznika”!

Ultrapragmatici ne mare mnogo za Ruse nakon dobijenih izbora (bilo je potpuno drugačije do izbora), a Dodika doživljavaju kao sredstvo ostanka na vlasti. 

Interesantno je i da Rusofili i Ultrapragmatici Dodikovu izbornu pobjedu vide, primarno, kao Vučićev teški poraz. Što je paradoks, jer je upravo Vučić svojom ogromnom podrškom Dodiku (do pred same izbore) i omogućio izbornu pobjedu.

5. 

Sam Dodik tvrdi da nije tačno da ima ikakvih problema u njegovim “odnosima sa državnim vrhom Srbije”, čime je pokušao demantovati navode iz mog teksta “Vučić otpočeo Fazu No2: Disciplinovanje, Političko Neutralisanje i Uklanjanje Dodika”.

U tekstu nisam nigdje naveo da je Dodik u sukobu sa državnim vrhom Srbije, već sa Vučićem, koji je Dio državnog vrha. 

Dodik nije demantovao ništa, a susret sa ambasadorom Srbije ne znači i da je sve u redu u odnosima sa Vučićem. Ništa nije u redu, a Smederevo i Novi Sad su direktne potvrde. Indirektnih je mnogo mnogo više.

6.

Već sam objavio da se Dodiku pokušava nametnuti navodno prozapadna Vlada RS, kojoj bi on predao “Žezlo”. I povukao se lagano, kako bi nestao sa političke scene.

Na čelu te Vlade RS trebalo bi da bude Miloš Stevanović, mladi advokat iz Bijeljine.

Stevanović je mandat trebalo da dobije u drugoj polovini novembra, nakon čega bi, kao premijer, načinio navodno veliki politički zaokret ka Zapadu.

Dodik je obećao Stevanoviću mandat, ali je u poslednjih par dana to obećanje “zamrznuo”. 

7.

Trenutno stanje stvari je da ostaje Željka Cvijanović, što jasno ukazuje da se Dodik plaši projekta “Brut”! Made in BG.

Daleko je do druge polovine novembra; Tek slijedi bitka po ovom pitanju, a ukoliko Dodik ne prihvati Stevanovića ide direktno u Ring. Sa Dijelom državnog vrha Srbije.

Snage koje stoje iza Stevanovića su, primarno, interesne, a tek potom i provučićevske.

8.

Na djelu je, bez sumnje, prava bitka interesnih snaga rusofilne provenijencije i interesnih provučićevskih snaga (koje se lažno predstavljaju prozapadnim, iako je nesporno da imaju lične konekcije na Zapadu), u kojima je Dodik centralna figura. I u kojoj i jedni i drugi žele da ga upotrijebe za svoje ciljeve. 

9. 

Sam Dodik ne zna kuda bi, premda njegovi propagandisti tvrde da ima “planski predviđene korake za očuvanje vlasti”, među kojima je i oštar napad na Opštine koje je osvojila Opozicija i njihove odbornike. 

Napad je samo dio Plana i nije nikakvo iznenađenje. Osim, možda, za Opoziciju.

10.

Aforizam: “Odisej je bar lutao sam. Itaku nije vodio sa sobom”, možda najbolje oslikava trenutni položaj i Dodika i Republike Srpske.

11.

Iako u lutanju, vukući “Itaku” za sobom od nemila do nedraga, pitisnut sa svih strana, Dodik još uvijek, bez većih problema, uspijeva namagarčiti Opoziciju i staviti je u svoju funkciju.

Nije to samo po pitanju usvajanja Zakona o Danu Republike Srpske, koji je, kao i referendum, Opozicija podržala i dala alibi Dodiku. To je tek epizodica o Opoziciji kao Topovskom Mesu. I potvrda Glavne priče.

12. 

Glavna priča je Svečana sjednica Narodne skupštine RS, povodom obilježavanja 25 godina postojanja parlamenta “Itake”, koja je zakazana iznebuha.

Na njoj su dodijeljene Povelje - Momčilu Krajišniku, Biljani Plavšić, Radovanu Karadžiću! Sve troje su presuđeni/osuđeni za ratne zločine u Hagu.

Dodjeli Povelja prisustvovala je i Opozicija. Bez riječi i No comment!

Dodjela Povelja presuđenim/osuđenim za ratne zločine nije samo dalje svjesno raspirivanje međuetničke netrpeljivosti, prst u oko Zapadu, zaoštravanje…

Mnogo jača Dodikova poruka poslana Poveljama KPK je da su On i SNSD ti koji baštine svu istoriju RS. I da su u cijeloj priči, i svim ostalim pričama, On i SNSD jedini relevantni, a SDS/SzP potpuno nebitan faktor.

Poruka je vrlo cinično upakovana u Povelje dodijeljene predstavnicima OSCE-a, koji nisu ni beknuli.

13.

Ne djeluje mi da je Zapad zagrizao Poruku u Povelji, ali mi djeluje da je u OSCE-u bilo frke. Kakav šamar OSCE-u. (Predstavnici OSCE ispali su baš tragikomični, žalosni, satrveni).

Ne djeluje mi ni da je Opozicija uopšte shvatila šta je Dodik htio sa nabrzaka Svečanom sjednicom (Borenoviću, prema sopstvenom priznanju, treba dvije godine da shvati bilo šta, ostali se nisu izjasnili).

Djeluje mi da Dodik pokušava, igrajući potpuno ekstremno i prijeteći, prisiliti Zapad da ga uzmu za partnera, kako bi završio “lutanje”; Da ne mora ni u Ring ni na saslušanje u Sarajevo.

Najrađe bi u Savjet ministara, što, smatra, rješava većinu njegovih problema, smanjuje mogućnost otvorenih sukoba i njihovo odlaganje do daljnjeg, ali to nije izvjesno.  

14.

Rusi i Rusofili, odmah nakon Svečane i Posebne sjednice, oštro su napali, jer procjenjuju da Dodik pokušava da “vrda”. Zato stari JUL-ovac, redaktor knjiga Mire Marković i Dodikov savjetnik Nenad Kecmanović već poziva na raspakivanje Dejtona, održavanje Referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, a potom i o statusu RS u okviru BiH, preciznije otcjepljenju RS. 

Pritisak je to na Srbiju, koja se protivi svakom raspakivanju Dejtona.

Rusi su izgubili Bitku za Crnu Goru; Kako bi nastavili pritisak na Srbiju, moraju pokušati zadržati pod svojom kontrolom Republiku Srpsku. Napad na Srbiju iz RS je otpočeo.  

15.

Biće interesantno vidjeti da li će se Vučić odmah “predati”; Ili će se Beogradski Fantom oduprijeti poznatim sredstvima?! 

16.  

Da bi uspjeli u politici, često se trebate izdići iznad svoji načela, citat je kojim sam htio ukazati na dezorijentisanost u Opoziciji. 

Nije dobra poruka, neprecizna je; Da bi vrijedila, Opozicija prvo mora uspostaviti načela. Kojih nema. Kad ih uspostavi, možda se i izdignu (prethodna rečenica svjedoči da sam nepopravljivi optimista i u najcrnjim situacijama). 

Do tada neće prestati lutati po “Itaki”, koju “Odisej” vuče sa sobom ravno do dna.

Opozicija ne odustaje od uloge Topovskog Mesa Dodikovog Režima

piše: Slobodan Vasković

Referendum, koji je održan povodom odluke Ustavnog suda BiH o ukidanju datuma Dana Republike, nije bio ni anketa; Bio je ništa. Potpuno nepotreban, što je pokazalo i usvajanje Zakona o Danu Republike Srpske.

Četiri člana tog Zakona, plus Zaključak SNSD-a, mogli su se donijeti i bez Referenduma. U jedno prijepodne.

Ali, bez Referenduma Dodik&SNSD nisu mogli pobijediti na izborima. Jer je Referendum, i sve što ga je pratilo, bio sredstvo kanalisanja nezadovoljstva naroda protiv Režima, (protiv teškog života, protiv kriminala, protiv svega i svačega)… u otpor prema Sarajevu i Savezu za promjene, kao nametnutom simbolu tog Sarajeva. Iako to uopšte nije tačno, ali moć Dodikovih medija, njegovo dominiranje u njima i istrajavanje na optužbama za izdaju, kao i neadekvatan odgovor Opozicije, uspjeli su proizvesti fenomen da se sve što je Režim poradio zaboravi, a da se njegovim protivnicima uknjiži kao kazna i ono za šta nisu krivi.

Režim je to odlično uradio, što su pokazali i izborni rezultati. Savez je oduvan.

Režim je dobio izbore na Referendumu, ali šta je dobila Republika Srpska:

-   Prevaru Naroda,

• Izolaciju,

• Probleme sa Zapadom, dodatno multiplicirane u odnosu na one koji su bili prije Referenduma,

• Probleme sa Beogradom,

• Probleme sa parama,

• Probleme sa Sarajevom, znatno pojačane u odnosu na one koji su bili prije Referenduma,

• Proces protiv članova Komisije za Referendum, kojim je obuhvaćen i Milorad Dodik, 

• Gubitak novca za održavanje nepotrebnog Referenduma… Moglo bi se nabrajati još, nepotrebno je.

Referendum je pokazao i jednu korisnu stvar: Dok god Opozicija bude djelovala u Političkom Okviru koji joj omeđava Dodik, dok god se budu vrtili unutar tema koje on zadaje kao “domaću zadaću”, oni neće biti Opozicija, posebno ne Alternativa. Biće samo Topovsko Meso Dodikove medijske mašinerije.  

Da je Opozicija otpočetka bila protiv nikom potrebnog referenduma, danas bi, nakon usvajanja Zakona o Danu RS, postala veliki pobjednik i pokazala da ima stav i da Režim laže i vara građane. 

Izgubili bi na izborima i u toj varijanti, ali svakako su izgubili i pored djelovanja u Dodikovom Okviru.

Danas bar ne bi bili Topovski Meso.

Nastavili su to da budu, glasajući zajedno sa Režimom za Zakon kojim je jedino dokazano da su građani 25. septembra namagarčeni i RS dovedena u izuzetno težak politički položaj.

Skrivanje iza floskula, lažnog patriotizma, dalje djelovanje iz Dodikovog okvira samo ukazuje da će Opozicija nastaviti da tone, dalje se rastače i služi kao Hrana Režimskim medijima i samom Režimu.

Savez za promjene je kapitulirao, vrijeme je da to priznaju, pokušaju se reorganizovati, uzgred i promisliti o sopstvenom okviru, sopstvenim stavovima, sopstvenom patriotizmu i načinu njegovog ispoljavanja. Sopstvenom stavu koji će biti autentičan, a ne Kopija Falsifikata.

SNSD je Falsifikat SDS-a, onog poratnog; SNSD je, bez sumnje, jedinstven Falsifikat, jer je uspio da nadmaši Original.

Kopija Falsifikata teško može postići isti uspjeh. Preciznije, ne može nikako.  

Lideri Opozicije to ne vide i dalje strpljivo čekaju svoj red za mete Režimske Artiljerije.

Urgent/Sokolac/SNSD: Gadafi batinama došao do drvnih sortimenata vrijednih 160.000 KM

piše: Slobodan Vasković

Gadafi: Batina je iz raja izašla

Bojo Borovina, zvani Gadafi, tajkun SNSD-a, uspio je prisiliti Rada Dangubića, direktora ŠG "Romanija", da mu omogući trgovinu drvnim sortimentima, iako je dužan pola miliona KM.

Gadafi je do novog “ugovora” došao nakon što je Dangubića,, 24.10. o.g., “nabio iz sve snage nogom u stražnjicu”, potom potegao pištolj na njegovog tjelohranitelja, da bi na kraju zaprijetio Mirku Čoloviću, šefu OO SNSD Sokolac da će ga “išarati”.

Nakon toga je Gadafi, 25.10.0.g., obavijestio Čolovića i Dangibića da će tokom dana “preorati sve seoske i šumske puteve” koje je u kampanji popravio.

Tu je već došlo do teških trauma u SNSD-u, nakon čega je došlo do hitnog sastanka na Palama, gdje je Gadafiju obećano da već od 26.20. može krenuti sa odvozom drveta vrijednim 160.000 KM. Naravno, ništa ne mora platiti.

Tako je završena još jedna nasilna epizoda unutar Režima, a bez dileme će uslijediti nove. Visoki funkcioneri te stranke su baš nemirnog duha i laki na udaranju, pištoljima, šaranju… Biznis na SNSD način je pravo čudo.

Da podsjetim, prije nego je Gadafi stigao da udari nogom Dangubića, ovaj mu je bježao po kancelariji OO SNSD Sokolac, gdje je sukob počeo (24.10.). 

Dangubić je utekao na vrata, ali je i Gadafi bio brz, stigao ga je pred vratima kancelarije i dobro ga, prema tvrdnjama mojih sagovornika, “šutnuo volejom u debelo meso”.

Pokušao je da interveniše Dangubićev tjelohranitelj, ali je Gadafi potegao pištolj i saopštio snagatoru da će ga “izbušiti i prebiti”, kao što ga je i ranije prebijao.

Gadafi se nije zaustavio samo na mlaćenju Dangubića, već je zaprijetio i Mirku Čoloviću riječima “Išaraću te”!

Razlog nasilju i Gadafijevom izlivu bijesa jeste postizborno raskusurivanje.

ŠG “Romanija” ne isporučuje građu Gadafijevoj firmi, jer duguje 270.000  KM zvanično. Toliko je fakturisano, a nefakturisano je još najmanje 230.000 KM.

Gadafi duguje pola miliona KM ŠG “Romanija”.

Dogovor prije izbora je bio da Gadafi, u sklopu kampanje SNSD-a, popravi seoske i šumske puteve, a da, nakon izbora, sve to fakturiše ŠG. I da se sve poravna.

Međutim, SNSD je izgubio izbore na Sokocu i Dangubić je odbijao da primi fakture za navodnu popravku seoskih puteva, jer nije proveden tender. Počinio bi krivično djelo, još jedno u nizu. Na kraju je prisiljen da to učini, ali niko ni prstom neće mrdnuti.