Probosanski snsd.org : Dodik i SNSD zvanično se zalažu za otvaranje NATO baza u BiH

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik i njegov SNSD su poslednjih godina prešli dug put od prozapadne do proruske politike. Pri tome su, osim referendum o samostalnosti RS, nebrojno puta isticali da neće dozvoliti ulazak BiH u NATO i da će, kada za to dođe vrijeme, raspisati i održati referendum o ulasku BiH u Zapadnu vojnu alijansu.

Na osnovu tih i takvih stavova, Dodik i SNSD sada sve političke protivnike optužuju za „probosansku“ politiku i ističu da je jedino njihova politička opcija „prosrpska“. Kakva laž.

Dokumenti SNSD-a, objavljeni na njihovom zvaničnom sajtu - snsd.org, koji se nalaze u poglavlju „Dokumenti-političke inicijative“, potvrđuju upravo suprotno. SNSD je prava istinska i iskrena probosanska stranka, snažno opredjeljena za ulazak u NATO savez i što je, izuzetno važno, za uspostavlajnje baza NATO pakta na teritoriji BiH, samim tim i RS.  

3. Присуство страних војних снага у Босни и Херцеговини: Цијенећи досадашње позитивно искуство у присуству међународних стабилизацијских снага (СФОР) у Босни и Херцеговини, потребу међународних гаранција за безбједност, суверенитет и територијални интегритет Босне и Херцеговине, али и да би као чланица Партнерства за

мир и НАТО допринијела војним могућностима Партнерства и НАТО, Босна и Херцеговина ће, под повољним условима и на дужи временски период, понудити успостављање једне или више страних војних база на својој територији. Ово присуство у будућности би било регулисано новим уговорима, који ће бити сљедбеници Анекса 1-А Дејтонског споразума, који сада регулише присуство стабилизацијских снага у Босни и Херцеговини. Уговорима би Босна и Херцеговина, на бази обостраних интереса, ставила одређене капацитете и ресурсе на располагање страним војним снагама у Босни и Херцеговини.

Ovo se, između ostalog, navodi u SNSD-ovom dokumentu pod nazivom “Deklaracija o strateškim opredjeljenjima Republike Srpske u sistemu odbrane”.

Deklaraciju sa ovim sadržajem Klub poslanika SNSD-a zvanično je uputio u Narodnu skupštinu RS 5. novembra 2003. godine, ali je parlament odbacio taj dokument. Na čelu SNSD-a i tada je bio, kao što je i sada Milorad Dodik.

Notorno je da se taj dokument nalazi na zvaničnoj stranici SNSD-a i 28. juna 2014. godine, što potvrđuje da ta stranka i njen lider ni dan danas nisu odustali od svoje probosanske politike i čvrstog opredjeljenja da BiH uvedu u NATO.

Nema dileme da SNSD ovaj dokument na svom sajtu drži ne zbog grube greške administratora njihovog portala, već je to jasna poruka SAD, EU i NATO da su Dodik i njegova partija i dalje snažno opredjeljeni za Zapadnu vojnu alijansu i za održanje jedinstvene i cjelovite BiH, sa nekoliko NATO baza.

Mizerna politika Igora Radojičića

piše: Slobodan Vasković

Politika Igora Radojičića takva je mizerija da ne postoji način na koji bi se do kraja uspješno i detaljno ta niskost, bljedilo, jad, bijeda, impotentnost i strah opisali.

Za Radojičića je i evnuh potentan, i suv potok dubok, i zec hrabar kao lav, i miš u niovu slona. Spram Radojičića je i Budo Stanković politička gromada, i Mirko Čolović politički div, i Drago Kalabić profesor političkih nauka. Dušanka Majkić, da i ne govorim; Uvažena gospođa je za SNSD-ovog Pedra istinski gorostas.   

Radojičić je svoj politički habitus razvio do nivoa bokserske vreće, što tupo trpi udarce, a san mu je da postane bokserska „kruška“, jer bi to značilo da je dobio na brzini. Međutim, to se neće desiti, jer mu je sledeća faza uloga krpe za brisanje ringa, iz kojeg će biti pometen odmah nakon izbora.

Smjena Duška Račića sa čela KC Banjaluka generalna je proba za izbacivanje (naglavačke) Radojičića iz SNSD-a. I izvedena je vrlo uspješno.

Radojičić neće letjeti van stranke do oktobra, jer bi to nanijelo određenu štetu Miloradu Dodiku i SNSD-u, zbog dugogodišnje zablude publikuma, koja je u predsjedniku Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka vidjela nešto više od limenog vojnika.

Isluženim i nikom potrebnim igračkama je u SNSD-u kraj; Dodik je počeo da razgrće skule u podrumu, praveći prostor za pretvaranje stranke u stopostotnu ličnu Firmu, koja se bavi raznoraznim poslovima - od politike, preko ucjena do teških kriminalnih djela.

U SNSD-u nema više mjesta ni za kog ko ne donosi novac i to veliki i ko, uz to, pred šefom ne stoji ničice. Radojičoć stoji pognute glave, ali je neisplativ, a uz to i lažno ubijeđen da njegovo održavanje nešto vrijedi za stranku. Ne vrijedi ništa. Da je drugačije, Dodik bi se, bar sa malo obzira odnosio prema njemu, i ne bi ga iz voleja napucao, uz tradicionalni povik šljuz u ...

Dodik je svojim vjernim Dingo-igračima dao da omirišu Radojičićev trag i oni već mjesec dana intenzivno istražuju sve njegove i poslove članova mu uže i šire familije. Sprema se meso za postizbornog roštilja. Radojičić leti, ma kakvi bili izborni rezultati SNSD-a. A biće, bez dileme, loši.

Da li je Radojičić zaslužio takav odnos stranke, čiji je sluga pokorni već godinama?

Niko ne zaslužuje takav odnos, čak ni Nula poput njega, ali Dodik nema milosti. On ih je sve stvorio, on im je sve izbore dobio, on je od njih napravio funkcionere, milionere, kolekcionare, face, igrače... i on će da ih sve i uništi. Svjestan da su bez njega niko i ništa, što oni svakodnevno potvrđuju godinama. Radojičić posebno.

Koliko Velika Nula (00000000...) je Radojičić, svjedoči i sledeći detaljčić.

Nije ni pisnuo kada je Dodik nasrnuo na Duška Račića i smijenio ga, uprkos činjenici da je donedavni direktor KC-a nosilac izbornih aktivnosti GO SNSD Banjaluka i da se pobunio protiv otvorene pljačke pet miliona maraka.

Istovremeno, kada sam otkrio i obznanio da je Zoran Novaković, sin Laze, rođen 1961. godine  u Kuljanima, (visoki funkcioner SNSD –a i načelnik Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja u Administrativnoj službi grada Banjaluka) u ratu bio član Sisačke satnije 2. brigade Zbora narodne garde (ZENG-e), Radojičić se upeo iz sve snage da demantuje istinu koju je potvrdilo i Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske.

Zaista je interesantno da Radojičić brani ZENGU i to svim snagama, i pri tom ga ostavi na funkciji, a da ni riječi ne prozbori o smjeni Račića, koji je pošteno i kvalitetno radio svoj posao i nije dozvolio pljačku KC-a?!

Radojičić nije samo politička Ništica, on je i moralna Nuletina.

Dosje: Stanetić je 2008. godine KBC Banjaluka samo na jednom poslu oštetio za 4 miliona KM

piše: Slobodan Vasković

„Taj bi i lavu iz kandži oteo olovku da potpiše ugovor od kojeg i on ima koristi“.

Ovim riječima je dobar poznavalac prilika u zdravstvu Republike Srpske opisao Mirka Stanetića, novog v.d. direktora Kliničkog Centra Banjaluka, kojeg je Vlada RS imenovala na to mjesto 26.06. ove godine.

Stanetić je imenovan umjesto Duška Račića, koji je odbio da potpiše štetni ugovor (RS će biti oštećena za najmanje pet miliona KM), zbog čega je smijenjen.

Mirko Stanetić je već „lavu otimao olovku“ i potpisivao štetne ugovore u vrijeme dok je bio direktor KBC-a (smijenjen sa te pozicije decembra 2011. godine). MUP RS je 17. januara 2014. godine MUP RS podnio krivičnu prijavu, tereteći ga da je oštetio KBC za 1.100.000 KM. Predmet je u Specijalnom tužilaštvu, a nepoznato je u kojoj je fazi. Budući da je Specijalno tužilaštvo produžena ruka Milorada Dodika, „predmet Stanetić“ je, bez dileme, u fazi skupljanja prašine.

Ministar policije Jovičić podržava kriminalne i koruptivne radnje

Interesantno je da je i ministar policije Radislav Jovičić, kao član Vlade RS, podržao imenovanje Stanetića na poziciju prvog čovjeka KC Banjaluka, iako je MUP RS podnio krivičnu prijavu protiv njega. Jovičić će nakon ovog čina teško i najrođenije ubijediti da se on bori protiv kriminala i korupcije.

Bilo je za očekivati da Jovičić odmah podnese ostavku, jer je javno ponižen i on i institucija koju vodi, ali očito je da je ministar spreman progutati štošta kako bi zadovoljio svoju ambiciju da bude „neko i nešto“. Opravdanje da Stanetić nije presuđen, jadnije je i od njegovog imenovanja.

Glasajući za Stanetićevo imenovanje, ministar Jovičić demonstrirao je da je njegova javno proklamovana opredijeljenost za borbu protiv kriminala i korupcije, tek puko prosipanje ispraznih obećanja, koja nemaju čak ni staklene noge. Ministar policije je glasanjem za imenovanje Stanetića direktno podržao sve one koji su u kriminalu i korupciji, i, indirektno, im dao odriješene ruke da nastave sa svojim prljavim poslovima.

Najgore od svega je što je ministar polocije Jovičić, podržavajući Stanetića, dao svoj glas za potpisivanje štetnog ugovora sa njemačkom firmom „Lindner“, u kojem će RS biti oštećena za najmanje pet miliona maraka. Stanetić je već obećao da će taj Ugovor potpisati čim preuzme dužnost.

Ko zna, možda Jovičić uskoro i odlikuje Stanetića, jer hrabro „lavu otima olovku iz kandži“!

Stanetić napravio štetu od 4 miliona, a ne 1,1 milion KM

A za to ima itekako razloga, jer Stanetić nije oštetio KC Banjaluka samo za 1,1 milion maraka, već za mnogo mnogo više novca, budući da je 2008. godine potpisao štetni ugovor sa sarajevskom firmom „Bosnamed“ o nabavci nikom potrebne medicinske opreme.

Stanetić je to uradio u dogovoru sa tadašnjim ministrom zdravlja Rankom Škrbićem, čiji je specijalitet bio ugrađivanje prevare u sam tender i to na način da ta varijanta za posljedicu ima već planiranu prevaru i u javnim nabavkama koje tek treba da uslijede.

Potvđuju to tenderi iz 2008. i 2009. godine, teški preko 12 miliona maraka, u kojima su glavni akteri Ranko Škrbić i Meho Musić.

Samo u ova dva posla Republika Srpska ostala je bez sedam miliona maraka, koji su završili na privatnim računima.

Te 2008. godine Musićeva firma dobila je posao na tenderu raspisanom za opremanje dvije Klinike medicinskom opremom vrijednom 6, 5 miliona maraka. (Tender je raspisan u vrijeme direktorovanja Milana Skrobića, a ugovor je potpisao Mirko Stanetić, koji je naslijedio Skrobića).

„Bosnamed“ je dobio ovaj posao, iako je bio skuplji od drugih ponuđača, koji su nudili opremu minimalno istog kvaliteta, za cijelih 2,5 miliona maraka. Razlog odbijanja njihovih ponuda je koliko bizaran toliko i nevjerovatan: rečeno je da nemaju trening centar za obuku kadrova, što je nonsens, jer to znači da bi svaki prodavac medicinske opreme u BiH morao imati svoju kliniku.

Nabavljena oprema koja se ne koristi

Škrbić je preko Musićevog „Bosnameda“ iz zdravstva RS izvukao doslovno stotine miliona maraka, a uvijek je pri ruci imao nekog stanetića, spremnog da „lavu otme olovku iz kandži“ i potpiše štetni ugovor.

Nisu, nažalost, dva i po miliona jedina šteta od Ugovora iz 2008. godine koju je načinio Stanetić, po nalogu Škrbića. Posebna priča je nabavka stropnih stativa, u okviru tog Ugovora od 6,5 miliona KM, čija je cijena iznosila cca 1,3 miliona KM.

Tada je nabavljeno 28 stropnih stativa, od kojih i danas 26 neiskorišteni leže u skladištu Kliničkog centra. Ti stativi su predviđeni za korištenje nakon izgradnje Centralnog medicinskog bloka (koji još nije završen). Kako je već prošlo šest godina od njihove nabavke, oni su zastarjeli i kada se konačno završi Centralni blok, biće neupotrebljivi.

(Nabavljeni su:

- Stropni stativi snabdijevanja za anesteziju Movita „Dreger“ – nabavljeno 15 komada; pojedinačna cijena oko 47 i po hiljada KM – ukupno: oko 740 hiljada KM

- Stropni hirurški stativi Agila „Dreger“ s priborom i opremom – nabavljeno 13 komada; pojedinačna cijena oko 43 hiljade KM – ukupno: više od 550 hiljada KM. Ukupna vrijednost je cca 1,3 miliona KM).

Ukratko, Stanetić je potpisujući štetni Ugovor bacio 1,3

miliona maraka na nikom potrebne stative. Time se ukupna šteta penje na gotovo 4 miliona, odnosno na više od dvije trećine vrijednosti ukupnog Ugovora, koji je iznosio 6,5 miliona KM.

Hronologija

- 6. aprila 2007. raspisan tender za nabavku medicinske opreme

- 26. marta 2008. godine potpisan Ugovor o isporuci, montaži i puštanju u pogon opreme

- 14. aprila 2008. godine – uplaćen avans od 325 hiljada KM (5%)

- 8. maja 2008. uplaćena prva rata u visini od 102.934,17 KM

- 17. aprila 2013. uplaćena posljednja rata i Ugovor u potpunosti isplaćen

- 5. avgust 2013. zamjenik direktora za nemedicinska pitanja dostavlja   MUP-u Informaciju da su stativi uskladišteni i da se ne koriste

- 5. novembra 2013. MUP traži dokumentaciju i izjašnjenje

- 25. novembra 2013. Služba za javne nabavke šalje dopis MUP-u

- 26. novembra 2013. Služba za ekonomske poslove i Služba tehničkih djelatnosti dostavljaju direktoru informacije – informacije se prosljeđuju MUP-u

- 17 januara 2014. MUP RS podnosi krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu RS protiv Stanetića i Skrobića 

Dva stativa u Trebinju 

Od 28 stropnih stativa, dva su iskorištena, ali je i na taj način nanesena šteta KC Banjaluka od cca 100 hiljada KM.

Kako nikom u KC nisu trebali stativi (jer Centralni medicinski blok nije završen, a svakako stoje u skladištu KC), JZU „Bolnici Trebinje“ ustupljeni su jedan stropni hirurški stativ „Agila“ i jedan stropni stativ snabdijevanja za anesteziju.

Ranko Škrbić je to dogovorio sa „Bosnamedom“. Stativi su prebačeni u Trebinje, ali u KC nikad nisu isknjiženi, niti su KC-u plaćeni.

Rukovodstvo KC-a je pismeno tražilo od Ministarstva zdravlja da se izjasni u vezi s tim, a ministar Dragan Bogdanić u maju 2014. obavezuje Upravni odbor Kliničkog centra da bez naknade ustupi stative bolnici u Trebinju.

Upravni odbor tražio je od Ministarstva dopis Škrbića „Bosnamedu“, ali taj dopis im nikada nije dostavljen, iako postoji.

Pranje Stanetića u režimskim medijima

Sada se pokušava u režimskim medijima oprati Stanetić tvrdnjama da je bio u lošim odnosima sa Škrbićem, koji ga je smijenio. To se desilo 2011., a Stanetić je tada pometen, jer je pokušao da odigra za drugu ekipu, što Škrbić nije dozvolio. Stanetić je tada mislio da može igrati za sebe i izbaciti “Famed” i “Sloboprom” iz poslova dogradnje KC Banjaluka. Škrbić, koji je stajao iza ove dvije firme, odmah ga je posjekao bez milosti. Do tada, Stanetić je potpisivao sve što mu je Škrbić naložio.

Konačno rješenje u SNSD-u: Dodik dao prednost polusvijetu i probisvijetima i javno išamarao Radojičića i ministra policije Jovičića

piše: Slobodan Vasković

U Savezu nezavisnih socijaldemokrata u toku je zadnja faza konačnog rješenja u kojoj polusvijet i probisvijeti, primitivni „baroni“ velikih kriminalnih poslova u Republici Srpskoj, čiste poslednje džepove u kojima su se uspjeli zadržati korektni, nekorumpirani kadrovi, što se usuđuju misliti svojom glavom.

Usekovanje glava Milovana Topolovića, donedavnog načelnika opštine Laktaši i Duška Račića, sada već bivšeg direktora KBC-a, potvrđuje da je SNSD-om u potpunosti ovladala kriminalna hobotnica, koja to više i ne krije i javno satire sve one koji ne žele biti agenti njenih interesa i žrtve nezakonitih poslova.

Topolović je smijenjen, jer je odbio da plaća račune i finansira nezakonite poslove tajkuna Bude Stankovića, a Račić je uklonjen, jer nije pristao da stavi potpis na otimačinu pet miliona maraka, koja je osmišljena na izgradnji centralnog hola i završetka Južnog krila Kliničkog centra Banjaluka. Račić je odbio da potpiše Ugovor o izgradnji, svjestan da bi tako sam sebe presudio na robiju.

Umjesto Račića postavljen je Mirko Stanetić (već je bio direktor KBC-a), protiv kojeg je 17. januara 2014. godine MUP RS podnio krivičnu prijavu, tereteći ga da je oštetio KBC za 1.100.000 KM. Predmet je u Specijalnom tužilaštvu, a uz Stanetića osumnjičen je i Milan Skrobić, dekan Medicinskog fakulteta, koji je, takođe, za ove vlasti bio i direktor KBC-a.

Sama činjenica da je vlast imenovala na čelo KBC-a osobu koja se tereti da je taj isti KBC oštetila za 1,1 miliona KM dovoljno govori sama po sebi. Stanetić će potpisati sve što mu se naredi, a zauzvrat će vlast srediti da bude oslobođen u Specijalnom tužilaštvu RS.

Imenovanje Stanetića za direktora KBC-a direktno je ponižavanje Radislava Jovičića, ministra unutrašnjih poslova, jer je ta institucija protiv novopečenog šefa bolnice podnijela krivičnu prijavu.

Jovičić je pošten čovjek, ali šta mu to vrijedi kada je igračka u rukama Milorada Dodika i njegovog okruženja i kada sebi dozvoljava da podrži imenovanja osobe protiv kojeg je MUP, koji on vodi, podnio milionsku krivičnu prijavu. Jovičić je član Vlade RS, ma koliko se trudio da djeluje kao da nije.

Stanetić je nebitan, on je određen za izvođača radova, koji sopstvenu kožu od 1,1 milion treba sada platiti potpisivanjem štetnog ugovora od pet miliona.  

Stanetić je samo pion organizacije koja je opljačkala zdravstvo RS i u kojoj on radi za nadnicu.

Isti je slučaj i sa Draganom Bogdanićem, ministrom zdravlja, koji je morao smijeniti Račića da ne bi sam ostao bez posla. Ministar brani neodbranjivo, tvrdeći da će cijeli posao izgradnje centralnog hola i završetka Južnog krila Kliničkog centra Banjaluka  koštati “deset miliona, plus PDV" (cca 11,7 miliona), iako je Vlada RS  8. maja 2014. donijela Zaključak u kojem zadužuje KC da zaključi ugovor s najpovoljnijim finansijerom i izvođačem radova za realizaciju projekta završetka izgradnje i opremanja Centralnog dijela Južnog krila Centralnog medicinskog bloka, u kojem se navodi da će “sredstva za to u iznosu 12.030.464,97 KM, ali bez PDV-a, u 48 rata, obezbijediti u Bužetu za 2015. godine u okviru Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite”. Sa PDV-om je to 14.075.644 KM. To je  "samo" dva i po miliona više od ministrovih 11,7 miliona KM, a pitanje je ima li Bogdanić pojma šta je Vlada RS odlučila 8. maja?!

Bogdanić tvrdi da će sve koštati deset miliona, a smijenjen je Račić, koji je insistirao da sve zaista i košta deset miliona (ali sa PDV-om)?!!! I odbio da potpiše Ugovor, koji je bio za četiri miliona veći od cifre navedene u tenderu, odnosno svih pet od procjene radova iz novembra 2013. godine, koja je iznosila 9 miliona KM.

Nažalost, Bogdanić ne govori istinu. Cijeli ovaj prljavi posao koštaće RS čitavih 17,5 miliona, jer je već dogovoreno da radovi koštaju 15 miliona bez PDV-a (sa PDV-om je to cca 17,5 miliona). A radovi nisu ni počeli.  

Pion Bogdanić priča što mu je naređeno i demonstrira apsolutni nedostatak karaktera i apsolutno sluganstvo Organizaciji koja će uzeti milione, a njega odbaciti kao krpu.

Smjena Račića težak je šamar Igoru Radojičiću, jer je bivši direktor KBC-a jedna od vedeta Gradskog odbora SNSD-a i šef kluba odbornika te stranke u banjalučkom parlamentu. Račić je trebalo da bude jedna od glavnih Radojičićevih poluga u izbornim aktivnostima u Banjaluci. Sada je ta poluga polomljena direktno o Radojičićevu političku kmetovsku glavu.

Radojičić je insistirao kod Bogdanića da ne smjenjuje Račića, ali ministar je ustuknuo pred prijetnjama Glavnog Šefa – Milorada Dodika.

Dodik, koji je tražio od Račića da “radi po zakonu”, istovremeno je zaprijetio Bogdaniću da ga smijeni, ili će njega ostaviti bez glave.

Dodik je ponizio Radojičića, pokazujući još jednom na javnoj sceni da ga tretira kao beznačajnu krpu, do čijeg mu je stava i političkog interesa stalo koliko i do samice na Tunjicama.

Radojičić, da se ne lažemo, i jeste krpetina (bez stava, karaktera, ličnosti, hrabrosti), čim sebi dozvoljava da ga Dodik, već godinama, “nabija kao olupanu kantu”. On čak ne može da se suprotstavi ni Željki Cvijanović, sa kojom se na prošlom skupštinskom zasjedanju “počupao za kose”.

Kako bi joj se osvetio, čak je petnaest puta odbio da joj da riječ; Ona mu je u pauzi siknula u lice “opet me ignorišeš”, nakon čega se klub SNSD-a podijelio, pa je morao intervenisati lično Dodik da bi ih uvezao.

Cvijanovićeva je insistirala na smjeni Račića, kako bi se osvetila Radojičiću, ali jadna je to satisfakcija, jer ona vrijedi duplo manje od njega. Dvostruko Ništa.

Da ne bi bilo dileme, Dodik stoji iza svega. On je generator kriza u kojima su posječeni i Topolović i Račić.

Velemajstor haosa ima sve manje prostora za svoje igrarije, ali on ih igra, jer mu je stalo isključivo do sopstvene kože i interesa.

Dodik je Budi Stankoviću naredio da smijeni Topolovića, istovremeno dajući zadatak Branislavi Milekić, direktorici struje, da ga štiti na sjednici IO OO SNSD Laktaši. Dodik je znao da je Stanković jači i da Topolović leti, ali je, javno, zadržao status “neutralnosti”.

Stanković, još jedan Dodikov pion, treba da izdvoji milione za kampanju i počini sve moguće prljave radnje ne bi li Dodik pobijedio na izborima. U takvoj utakmici Topolović je bio bez ikakvih šansi.

Minuli rad u SNSD-u se ne vrednuje, već samo novac, spremnost na prljavštine i kriminal.