недеља, 20. новембар 2022.

Neslavan politički kraj Mirka Šarovića kojeg su “otrovali” Sektaši u njegovim redovima još u junu; Vrijeme je za potpuno novu Opozicionu Knjigu


Piše: Slobodan Vasković


1.

Moram napisati nekoliko riječi o Mirku Šaroviću, bivšem predsjedniku SDS-a kojeg su, 12.11.o.g., naglavačke izbacili iz te stranke nakon “govora” Mome Mandića, koji je možda član SDS-a; Izvjesno nije član Glavnog odbora niti je imao bilo kakvu značajnu ulogu tokom izbora.


2.

Mandić je zaista rekao da “Beograd neće podržati SDS dok je Šarović na čelu stranke”, nakon čega je dobio aplauz prisutnih. Koji nemaju pojma u čije ime je govorio Mandić. Koliko mi je poznato - u svoje, jer je on prenizak nivo da bi bilo ko ozbiljan preko njega uređivao bilo šta, pa čak i u pokojnom SDS-u.


3.

Međutim, Mandić je epizodista tek nešto umješniji od kulise, prošao je kroz kadar, to će neko upamtiti, većina neće; Ostaće zapamćem onaj aplauz članova Glavnog odbora, koji svjedoči koliko njih malo u toj stranci uopšte imaju mozga. Nedostatak mozga je već njihov problem koji bi trebalo da ukaže onim koji ih podržavaju da je vrijeme za Alternativu, što SDS, očito, nikada neće biti.


4.

Da se odmah razumijemo - nije mi uopšte žao Mirka Šarovića čiji je jedini uspjeh dok je bio na čelu SDS-a držanje malih ostataka te nekada davno velike stranke od potpunog raspada, što i nije nešto ako se već sada vidi da će se raspad nastaviti.


5.

Međutim, da je SDS uopšte stranka nikada ne bi sebi dozvolili da predsjednika, kakav god da je, izbacuju naglavačke, jer je to ponižavajuće po njih, a predsjednik je već svakako bio bivši, jer je podnio ostavku nekoliko dana ranije. Zajedno sa svim članovima Predsjedništva.


6.

Šarović jeste teško poražen na falsifikovanim izborima - Željka Cvijanović imala je 327.720 glasova, dok je Šaroviću izbrojano 224.912 glasova. 


Iako su izbori falsifikovani, Cvijanovićeva je pobijedila Šarovića, ali sa kolikom razlikom nikada nećemo saznati.


7.

Sam Šarović osvojio je tridesetak hiljada glasova više nego opozicine stranke koje su ga podržavale (SDS, PDP, Lista Nebojše Vukanovića) ukupno (193.052) u trci za urušeni  parlament RS, odnosno parlament BiH (sve tri stranke 219.701).


8.

Bez obzira na to, Šarović je trebalo da podnese ostavku što je on i učinio, ali, budući, da su i stranke, sem Liste, teško podbacile, nije bilo nikakve potrebe da bude naglavačke izbačen što je akt kojim su teško poniženi i on i SDS. Mogli su ga i drugačije udaljiti, a ne gotovo nasilnim putem.


Očito im je mazohizam glavna “karakterna” osobina.


9.

Međutim, nakon što je sve prošlo kako je prošlo, nužno je postaviti sljedeće pitanje - ko je sve iz SDS-a radio, tokom kampanje, za Šarovića, a ko protiv njega?


10.

Istina, ni Šarović nije baš pretjerano radio za sebe, za šta ne postoji nikakvo opravdanje, a pojedini visoki funkcioneri stranke nikako, tako da je pravo iznenađenje da je uopšte ovojio 224.912 glasova. 


Rekao bih da je to istinski paradoks.


11.

Međutim, jedna epizoda prije nominovanja Šarovića za kandidata za člana Predsjedništva BiH (21.06.) veoma mnogo objašnjava šta se sve dešavalo loše, vrlo loše, po opoziciju, a što se nastavlja i nakon izbora.


12.

Još 06.06. objavio sam tekst “Stanivukovićeva metastaza političkog ludila: Traži od SDS-a da ga kandiduju za člana Predsjedništva BiH…”


U tekstu sam, između ostalog, naveo:


Zvuči kao najlošiji mogući vic, ali je istina: Draško Stanivuković, odmetnuti gradonačelnik Banjaluke (odmetnut sa Tajkunima s kojima ponižava građane), očekuje da SDS kandiduje njega.


Nije vic, ni najlošiji, već činjenica, jer su Stanivukovićevi plaćenici u nekoliko navrata kontaktirali funkcionere vrha SDS-a i tražili da ta stranka predloži njega za člana Predsjedništva BiH, jer on “ima energiju” i “dobro stoji na rejting listama”.


Potvrđeno mi je to iz vrha SDS-a, a moji sagovornici ne mogu čudom da se načude otkud uopšte takva ideja Individui koja je svojim dosadašnjim djelovanjem kao gradonačelnik Banjaluke pokazala da ne zna ništa, da radi protiv građana, da je ponizio i nastavlja da ponižava i vlastitu stranku (PDP) za koju je jedina sretna okolnost to što nema ama baš niko iz te partije u Stanivukovićevom “timu” koji slijepo izvršava sve tajkunske naredbe.


Stanivukovićev zahtjev i Grupe izuzetno opasnih namjera, koja stoji iza njega sa samo jednom željom da privatizovane entitet preotmu iz šaka Milorada Dodika i nastave tamo gdje je on stao, je metastaza političkog ludila. 


Ne znam kako bih drugačije okarakterisao Stanivukovićev zahtjev, jer od SDS-a traži da izvrši političko samoubistvo kandidujući njega, koji je toliko izlagao građane da mu ni Baron Minhauzen nije ravan, a ne nekog iz sopstvene partije.


Naravno, od rečenog neće biti ništa - Vrhu SDS-a ne pada na um da ispunjava bolesne ambicije Stanivukovića, njegovog nezajažljivog tate koji smatra da njegovo čedo mora biti predsjednik pa makar sve propalo - i opozicija i RS, i, naravno, Grupe opasnih Budala koja je osmislila najnoviji udar na opoziciju; Nije to njihov prvi udar, već enti, a cilj je samo jedan - dokopati se sinekura.


Stanivuković je ovim potezom pokazao da je Budala, ništa manja od onih koji su se, zajedno sa njim, odlučili na navedeni očajnički potez- zahtjev SDS-u da njihov kandidat bude gradonačelnik Banjaluke, sa samo jednom željom - da oni budu ti koji će vladati.


Sam Stanivuković je nesposoban za bilo šta, sem sve jezivije i morbidnije video performanse, poput onog snimljenog na “Novom groblju Banjaluka” koji završava sa “optimističnom” porukom: “Počela je decenija uspona”.   


13.

Tako je to bilo početkom juna i malo ko je vjerovao da je to tačno, ali jeste tačno. Stanivuković koji je, zajedno sa Branislavom Borenovićem, učinio sve da bude kandidat za predsjednika RS umjesto Jelene Trivić (koja je teško porazila Dodika, ali su joj falsifikatima oteli pobjedu), bio je odlučan u namjeri da bude kandidat za člana Predsjedništva BiH, iako bi tu trku izgubio, jer je za većinu članova SDS potpuno suludo da nemaju svog kandidata. 


14.

SDS bi već tada nestao, iako mu ne slijedi bolja sudbina ni u budućnosti.


Tada nisam objavio ko sve čini Grupu Opasnih Namjera koja je podržavala Stanivukovića u njegovom suludom naumu.


15.

Pomalo je zaprepašćujuće, ali i tačno - Dio onih koji sada treba da rade na “spasavanju” SDS-a, što je nemoguća misija, jer bi ta stranka imala šansu da preživi kada bi bila spasena od spasilaca!


Važno je podsjetiti na pismo Milana Miličevića, prepuno nesiina i manipulacija, upućeno 08.06. predsjedništvu stranke u kojem on navodi da odustaje od kandidature iako je imao već dobijenu.


Ii tada, a posebno sada, se vidjelo da je riječ o podloj igri. Dali događaji su to pokazali.


16.

Šaroviću su zahtjev da se povuče pred malim Zlim Patuljkom, aktuelnim Dodikovim potrčkom, u nekoliko navrata iznijeli Darko Babalj, Momo Mandić, Milan Miličević, Marinko Božović, Branislav Borenović i, što je za mene pravo neprijatno iznenađenje, Đorđe Milićević, načelnik Šamca, kojeg sam hvalio; Ali što sam ga hvalio - hvalio, ne zbog Šarovića već pripadnosti pomenutoj Grupi.


17.

Sada SDS “obnavljaju” Mandić, Babalj, Miličević, Božović i Vukota Govedarica, koji nije učestvovao u pomenutim događajima.


18.

Šarovićeva glava bila je “odsječena” i prije izbora, tu nema dileme, jer je nakon poraza na falsifikovanim izborima, Grupa koja ga je dekapitovala i prije izbora preuzela dizgine malih ostataka nekada velike stranke.


19.

Nema potrebe da pojašnjavam da je projekcija koja se desila mjesec dana prije predaje kandidata za sve nivoe vlasti (04.07.) suluda; Da je, ako se već išlo na nju, trebala biti građena najmanje dvije godine…


Iz Grupe jedini Vukota Govedarica nikada nije imao nikakvih poslova sa Crvenom Sektom; Svi ostali jesu.


20.

Šarović, nakon višedecenijske kontraverzne političke karijere, odlazi na marginu; Za njim odlazi i SDS, koji hoće potrajati još koju godinu, ali kao potpuno nebitna stranka na političkoj sceni BiH i RS. 


PDP je već doživio raspad, samo nikako da to razumiju. Iza PDP-a ostala je samo Jelena Trivić sa povelikim političkim kapitalom stečenom na dosljednosti. Tu je i Nebojša Vukanović, čija će Lista vrlo vjerovatno rasti, ali nikada dovoljno da preuzme vlast.


21.

Opoziciona knjiga, u kojoj su glavne uloge imali SDS i PDP, zatvorena je. Jasno je zašto, pa nema potrebe nabrajati.  


Ostao je gotovo potpuno prazan prostor, sa totalno razbijenim SDS-om i PDP-om i Vukanovićevom nevelikom Listom, koji taj prostor ne mogu popuniti. 


Vrijeme je za potpuno novu opozicionu knjigu!!!