piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik je na nekom međunarodnom forumu u Sankt Peterburgu; Nije pobjegao, ali ne bi bilo loše da se nikako ne vraća. Postao je toliko velika prepreka svemu normalnom da je uklanjanje njenih dijelova već počelo. I cijenim da će se dosta brzo završiti.
Dodik je u proteklih godinu dana dva puta pokušao da izazove oružane sukobe u RS: Lani je, uz pomoć MUP-a RS, direktno sa Krimskog ratišta doveo Kozake, pse rata, čiji je zadatak bio da zauzmu sve strateške tačke u Banjaluci i u slučaju Dodikovog poraza izazovu krvoproliće.
Kozaci su došli pod krinkom folklorista, a predvodio ih je Nikolaj Đakonov, komandant paravojne formacije - odreda Donskih kozaka (Velika vojska Dona). Najviše vole vez kao ručni rad: šaraju mecima živo meso.
Kada sam objavio tu vijest, digla se velika frka, a onda su dežurni Dodikovi rektalni alpinisti osuli po meni. Posebno se isticao jedan iz Udruženja koje bi trebalo da štiti novinare, ali taj nepismeni jadnik, ograničenih intelektualnih sposobnosti, presiromašnog vokabulara i izuzetno razvijenih fizioloških sposobnosti, nije mogao da skrije mržnju prema meni danima nakon što sam svojom viješću spriječio potencijalno krvoproliće.
Ne zamjeram tom jadniku, kad ga čujem kako sriče, bude mi ga još i žao, tek Dodik je ukrao 25 hiljada glasova i domogao se pobjede, pa su Đakonov i plaćenici napustili RS, a da, srećom, nisu okrvavili ruke.
Prije nekoliko dana visokopozicionirani funkcioner MUP RS, saopštio mi je imena pripadnika MUP-a RS koji su bili zaduženi da Kozake sprovedu do strateških tački u Banjaluci i ukažu im na mete za odstrel. O tom potom.
Dodik je drugi put doveo RS na ivicu sukoba kada je naložio Narodnoj skupštini RS (10.12.) da suspenduje ingerencije BiH na teritoriji RS i otvoreno zaprijetio oružanim sukobom sa Sipom. Njegovu prijetnju dodatno je potvrdio Dragan Lukač, izrazivši spremnost i opredijeljenost da saspe kišu metaka u svakog ko se usudi uhapsiti nekog Srbina na teritoriji RS.
Hor rektalnih alpinista, među kojima i opisani jadnik, zapjenušano su podržali Dodikove ubilačke namjere, čiji je cilj odbrana opljačkanog od Srba.
A onda je Dodik podvio rep, a Lukač zaboravio na svoje streljačke sposobnosti. Sipa hapsi danima, čak i u Laktašima, odvodi Srbe na buljuke u Sarajevske apsane, a otpora nema. Rektalni alpinisti ućutali su se kao zadnje Hulje, nigdje Udbaškog Smeća da sopstvenim tijelom zaštiti one koje hapse. Nigdje ni Željke Cvijanović, te besprizorne alapače, kojoj je jezik uvijek brži od pameti, iz prostog razloga što pameti ni nema.
Pitam se gdje su sve one tamindžije, petrovići, viškovići, ilići da junačkim sisama stanu pred arhineprijatelja. A svi odreda su baš sisati - prave muškarčine!
Pitam se zašto Dragan Lukač ne podnese ostavku, jer ne poštuje odluke parlamenta i ne suprotstavlja se djelovanju Sipe na teritoriji RS. I ne suprotstavlja se progonu Srba do kojih je Dodiku i njegovoj Sisatoj Pretorijanskoj Gardi itekako stalo.
Nije valjda da je riječ o Sisatim Seka Persama, koji su jaki samo na laživom jeziku i nigdje drugo.
Ah da, Lukač je zabavljen progonom i maltretiranjem golorukih stanovnika Broda, kojima po nalogu tajkuna otima hljeb iz ruku. I usta.
Lukač je Dodikov Super Hik - otima od siromašnih da bi dao bogatima.
Lukač bi morao da podnese ostavku, ali njegov ego bi to teško podnio, jer bi pao u očima komšija. Zato je tako žarko i želio da postane ministar. Zbog komšija i rodbine. I da progoni narod. Koji je veoma opasan. Zato je i poslao autobus pun (do zuba naoružanih) nindžaspecijalca na sredovječne domaćice iz Broda. Akcija je to koja zaslužuje odlikovanje. Duge cijevi protiv njihove djece, da mališani shvate kako se sa njim, Lukačem samoprozvanim zaštitnikom djece, nije zajebavati.
Mogao je povesti i one Sisate Pretorijance, pa da djecu u Brodu istraumira do kraja života.
Muškim Sisama SNSD-a za slobodu Srpske, bio bi naziv akcije u Brodu.
Ovako je sve spalo na Lukača, koji će možda dobiti priliku da do kraja dana naredi da se rokne neki civil u Brodu. Kako bi pokazao da je baš zajeban. I on i njegov Šef Dodik.
Baš su hrabri. Dodika treba odlikovati ordenom Majka Hrabrost, jer je nedavno u UBKC-u, uz pomoć Sisatog Pretorijanca Stanetića, uspješno napao nekoliko novorođenčadi i trudnica. Za dlaku su izbjegli sigurnu smrt. Što ne umanjuje Dodikove sposobnosti u obračunu sa naraštajima. I trovačke Bordžije Stanetića I Sisatog.
Dodika Šefom zove i Žutokljunac Branislav Borenović, koji želi da postane Željka umjesto Željke. I to po nalogu Mladena Ivanića.
Njih dvojica su baš pametni, stave po grudnjak (Ivanić XXXL, a Borenović čipkasti) na glavu i smišljaju politiku: Tako su smislili da se Ivanić povuče sa čela PDP-a, da ga preuzme Borenović, a samim tim i odgovornost za ulazak u koaliciju sa SNSD-om.
Zato su uporno ćutali o Dodikovom pokušaju izazivanja rata sa Sipom i drugog srpskosrpskog rata. Pa su lansirali ugrožene Čekiće kako bi našli razlog da istupe iz opozicionog Saveza; Čekiće koji su opljačkali, u stilu drumskih razbojnika, tri porodice. O iznudi da i ne govorim.
Čak su pokušaje izazivanja rata i podržali, posebno Žutokljunac. Obećano mu je da on neće ratovati, samo da pusti Sise ko Petrović i ofarba se u plavo kao Željka. Uslovi za premijera su baš teški.
Pomagao im je i Crnadak. U korsetu.
Ali, avaj. Po zlu je krenulo: Sipa se nije uplašila, još manje Sud/Tužilaštvo BiH, Dodiku je sijevnula istraga, umalo im Sise ne otpadoše sa junačkih grudi od straha.
Pa je PDP, ta bijedna ucjenjivačka mašinica, krenuo da se izvlači iz septičke jame, koja je njihovo prirodno stanište.
Delegirali su Slavka Vučurevića da osudi Dodikovo izazivanje sukoba. Sjetili se šest dana nakon što je Dodik objavio Rat. Toliko je potrebno vremena da PDP-ovcima stigne od rektuma do anala.
I ovdje bi negdje trebao biti kraj teksta, uz napomenu da Dodik nije bez osnova prijetio Ivaniću Miletom Radišićem.
