Dosje Ranko Škrbić (1): Nečovjek koji je uništio zdravlje sopstvenog naroda (19.07.2014.)

piše: Slobodan Vasković

Anestezirana javnost nije uopšte reagovala na trovanje novorođenčadi u UBKC Banjaluka, niti je reagovao bilo ko iz institucija RS. Svi čekaju fatalne ishode višegodišnjeg uništavanja zdravstvenog sektora kako bi se oglasili. Licemjeri. I Kukavice. Isto se odnosi i na stranke tzv opozicije.

Uputio sam 17.12. ove godine dopise Želimiru Lepiru, Glavnom okružnom tužiocu i ministru policije Draganu Lukaču, u kojim sam od njih zatražio odgovore da li su i šta preduzeli povodom potvrđenih informacija o trovanju novorođenčadi, o povećanju smrtnosti u UBKC Banjaluka, o teškim pljačkama u toj ustanovi, ali nikakav odgovor nisam dobio. Nije ni čudo, jer za Lepira i Lukača je, valjda, najnormalnije da se životi novorođenčadi ugrožavaju godinu dana, a da pacijenti umiru i u situacijama kada su mogli bez neke veće muke biti spaseni.

Stoga sam odlučio da u naredna četiri dana objavim dosje o nedjelima Ranka Škrbića, bivšeg ministra zdravlja, ne očekujući nikakvu reaaciju nadležnih. Lepir je ujak Gorana Kljajčina, desne Škrbićeve ruke, a Lukač je i doveden na ministarsku poziciju da bi spriječio bilo kakve istrage protiv Kumova mafije. I Lepir i Lukač su zbog svog nedjelovanja i nečinjenja saučesnici u uništavanju zdravlja i života nacije. I to voljni saučesnici.

Dosje Ranko Škrbić (1): Nečovjek koji je uništio zdravlje sopstvenog naroda   (19.07.2014.)
piše: Slobodan Vasković

Ranko Škrbić, bivši ministar zdravlja i aktuelni ambasador BiH u Srbiji, nečovjek je koji je uništio zdravlje sopstvenog naroda. Posledice Škrbićevog upravljanja zdravstvenim sistemom, za koji je imao i još uvijek ima podršku svog kuma Milorada Dodika, popravljaće se decenijama. Nažalost, za mnoge građane ove zemlje nikakve popravke ne vrijede, jer im je, zbog Škrbićevog neljudskog ponašanja, zavuvijek uništeno zdravlje i životi.

Paradoksalno je da je manji problem to što je Škrbić bezočno opljačkao zdravstvo RS, od činjenice da je on, zbog novca, svjesno uništavao zdravlje pacijenata, prisiljavajući ih da koriste lijekove koji im ne odgovaraju i, što je najgore, koji uopšte nisu u tom trenutku bili u zvaničnoj upotrebi.

Zvuči morbidno, ali je, na tragediju ove zemlje, istinito da je Škrbić od Republike Srpske napravio Fabriku bolesnika na kojima je izvanredno zarađivao. On i osobe koje su radile za njega na ovom užasnom projektu su svjesno uništavali zdravlje ljudi, kako bi na povećanom broju pacijenata zaradili ogroman novac. U nekoliko nastavaka objaviću šokantne dokumente koji svjedoče o Škrbićevoj „Fabrici bolesnika“ i dokazuju da je on relativno zdrave ljude pretvarao u dijabetičare, a potom dijabetičare pretvarao u teške bubrežne bolesnike, kojima je neophodna dijaliza i korištenje dijaliznih centara. Ti centri su, kako je poznato, napravljeni kao javno-privatno partnerstvo, a Škrbić je ugrađen u sve ugovore. Zarađivao je enormne svote i na dijabetičarima i na bubrežnim bolesnicima. Riječ je o desetinama miliona maraka.

Svoj monstruozni plan Škrbić je počeo odmah po dolasku Dodika na vlast, marta 2006. godine, da bi, na vrhuncu moći te oligarhije, u drugoj polovini 2009. godine, tadašnji ministar zdravlja dekretom ukinuo kvalitetne i ispitane lijekove za dijabetes, a u upotrebu uveo nove, od kojih neki nisu bili do kraja klinički ispitani.

Prije nego pojasnim aspekte Škrbićevog monstruoznog zahvata, nekoliko rečenica o dijabetesu, kako bi se razumjelo koliko zlo je napravio bivši ministar zdravlja.

Postoje dvije vrste dijabetesa-Tip1 i Tip2. Kod Tipa1 riječ je o zavisnom dijabetesu i pacijent mora uzimati insulin. Tip2 je manje opasan oblik te opake bolesti i drži se pod kontrolom strogom dijetom i tabletama. Ukoliko ove mjere ne daju rezultate, prelazi se na insulin.

Postoje dvije vrste insulina-humani i insulinski analog. Insulinski analog je mnogo skuplji u svim zemljama svijeta, i onim najrazvijenijim, i prepisuju se (pojedinim) pacijentima samo u krajnje opasnim situacijama po njihov život. Nijedna od zemalja u svijetu, ni na Zapadu, nisu ukinule humane insuline i u svim državama mnogo više te vrste lijeka se troši/prepisuje pacijentima od insulinskih analoga. Ista situacija je i u našem okruženju, a u Srbiji, da bi neko od pacijenata dobio insulinski analog, mora da prođe rigorozne ljekarske pretrage. Prethodno je pacijent morao da bude jedno vrijeme na terapiji humanim insulinima.

Ranko Škrbić je dekretom ukinuo humane insuline, (koje je koristio najveći broj dijabetičara u RS), i naložio da se pacijentima, bez obzira na stepen razvoja dijabetesa, prepisuju insulinski analog. Uz to, brojni pacijenti, kako ću to dokazati u ovom serijalu, su prebačeni na insulin, iako su bolest mogli kontrolisati tabletama. Na taj način im je zdravlje bespovratno uništeno. I sve to samo da bi Škrbić i njegova ekipa zlotvora zaradili milione.

Najstrašnije i najužasnije od svega je što su i trudnice i djeca, koji imaju dijabetes, bili Škrbićeva zamorčad. Zvuči užasno, ali je, nažalost, istina.

Ranko Škrbić, kao ministar zdravlja, 02.11.2009. godine, na memorandumu ministarstva, upućuje dopis (broj: 11/04-500-10-17/09) svim direktorima Domova zdravlja, Opštih bolnica i Kliničkih centara, u kojem ih obavještava da ukida humane insuline i, umjesto njih, uvodi insulinske analoge.

„S tim u vezi, neophodno je obezbijediti zamjenu insulinske terapije u što kraćem roku, a prema preporukama da se do sada korišteni preparati: Actrapid NovoLet i Insulatard NovoLet  zamijene sa preparatima NovoRapid Flexpen i Levemir“, navodi se u Škrbićevom dopisu.

U dopisu, Škrbić još navodi da je Fond zdravstva obezbijedio potrebne količine insulina, kao i da je njihova isporuka već počela 01.09.2009. godine. Naravno, nigdje ne kaže da je dat monopol firmi „Novo Nordisk“ iz Danske, koja proizvodi preparate „NovoRapid Flexpen i Levemir“, za koje je Škrbić naložio da se daju svim pacijentima.

„Humani insulini već dugi niz godina u RS omogućavaju liječenje osoba sa šećernom bolesti. Razvojem sredstava (insulinskih analoga) upotreba humanih insulina znatno se smanjila. Uz dobru opštu kontrolu glikemije, što se ogleda u kontroli parametra HbA1c, savremeni insulini mogu se, za razliku od humanih, koristiti i prije obroka. Kontrola glikemije nakon obroka, koristeći ove insuline, bolja je nego kod humanih insulina“, ustvrdio je Škrbić u svom dopisu.

I laiku je jasno da je on na ovaj način, dekretom, a ne ljekarskim pregledima, promijenio način liječenja preko 13 hiljada dijabetičara, koliko ih je u tom trenutku bilo registrovao u Republici Srpskoj. I među kojima su i djeca i trudnice, što se nikako nije smjelo učiniti. Vjerovatno je to jedinstven slučaj u istoriji medicine da se dekretom odlučuje koji lijek će koristiti pacijenti, u ovom slučaju oboljeli od šećerne bolesti.

Uz to, Škrbić je ovom odlukom potpuno ukinuo humane insuline i Republika Srpska u tom trenutku postaje jedini komad zemlje na planeti gdje je taj lijek potpuno odstranjen iz upotrebe. Takvo što nisu učinile ni Njemačka, ni Britanija, ni Danska, iz koje je Novo Nordisk, ni Srbija ni Hrvatska ni Federacija BiH...

Nakon njegove odluke, u narednim mjesecima potpuno nestaju humani insulini i ljekari su bili prisiljeni prepisivati insulinske analoge dijabetičarima. I onim kojima oni uopšte nisu bili potrebni. Niko ne zna, niti koga interesuje, kakve posledice je to po zdravlje pacijenata ostavilo. Prema tvrdnjama stručnjaka, ovakav pristup morao je ostaviti teške posledice na zdravlje brojnih pacijenata.

Najužasnije od svega je što lijek Levemir  tog 02.11.2009. godine, kada je Škrbić poslao svim direktorima Domova zdravlja, Opštih bolnica i Kliničkih centara, svoju odluku/naredbu o ukidanju humanih insulina i nasilnom uvođenju insulinskih analoga, nije uopšte bio do kraja ispitan, nije bio odobren za upotrebu najosjetljivijoj populaciji - kod djece ispod 6 godina i kod trudnica- i nije se znalo kakve sve posledice on ostavlja. (nastaviće se)