piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik vrlo je nasilna osoba; Primitivac bez ostatka, kojeg krasi apsolutni nedostatak kućnog vaspitanja. Uz to, Dodik je i vrlo vrlo opasan, jer je svjestan da mu se primakao politički kraj, što, u njegovom slučaju, znači izvjestan gubitak slobode.
Dodik već jako dugo priprema srpskosrpski obračun, što njegovi gaulajteri otvoreno najavljuju. Poslednji čin u nizu priprema za prolijevanje krvi jeste "zakonsko" pretvaranje MUP-a RS u stranačku miliciju.
Svi Dodikovi Ratni planovi su besmisleni, jer on, ratovao/neratovao, gubi, ali problem je što će pasti mrtve glave zbog njegovog suludog pokušaja da oružjem odbrani opljačkano.
U svjetlu ovih činjenica, sasvim je realno ostvarenje Dodikovih fizičkih prijetnji upućenih Mladenu Bosiću, lideru SDS-a, koje je šef SNSD-a čak izrekao javno.
I uz to ih, kako je ustvrdio Bosić, pojačao tako što je Dodik šefu SDS-a poslao izaslanika da mu dodatno priprijeti.
“Dobio sam ozbiljnu prijetnju prije nekoliko dana od strane Dodika, i kao posljedicu te prijetnje preduzeo sam određene mjere na ličnoj bezbjednosti. U toj prijetnji je čak definisano i mjesto gdje će doći do napada”, rekao je Bosić novinarima u Banjaluci.
Dobro je Bosić postupio, nema tu dileme; U redu je i što ništa nije prijavio MUP-u RS, pošto je u pravu kada tvrdi da “sigurno ne bi preduzeli mjere”.
Međutim, problem je što je i Bosić svojim djelovanjem, doveo do stvaranja ambijenta u RS koji je životno opasan i u kojem prvi čovjek RS otvoreno prijeti nasiljem, a njegovi gaulajteri likvidacijama.
Deset dugih godina Bosić&SDS malo šta su učinili da spriječe nasilje, teror, razaranje…, plan “Spržena zemlja”, koji je sprovodio Dodik&Režim.
U tih deset godina, Bosić&SDS nisu stali ni u čiju zaštitu, niti bilo koga pokušali zaštiti, bar verbalno. Ako je i bilo takvih slučajeva, oni su tek na nivou incidenta, statistička greška kao posledica entuzijazma pojedinaca. Entuzijazma, koji je upravo Bosić vrlo brzo gušio.
Ni Bosić ni SDS nisu ništa ozbiljnije preduzeli kada je, primjera radi, Ranko Škrbić dekretom uveo način liječenja dijabetičara i životno ugrozio trudnice i malu djecu, oboljelu od tih bolesti, koji su bili izloženi tretmanu neodobrenim i nedovoljno ispitanim lijekovima. I ne samo njih, već i niz drugih dijabetičara, koji su bili prisiljeni umjesto humanih uzimati insuline analoge.
Nisu ništa ozbiljnije preduzeli ni kada su hiljade i hiljade radnika opljačkani, progonjeni, ostali bez posla; Nisu ništa ozbiljnije preduzeli ni kada su kupovani poslanici, kada je Narodna skupština pretvorena u Buvlju pijacu, kasnije u Deponiju; Nisu ništa preduzeli kada se saznalo da se novorođenčad u UBKC-u truje ravno godinu dana, da je smrtnost pacijenata povećana; Nisu ništa preduzeli ni kada je Dodik nasilno izgonio novinare, progonio ih, kamenovao, psovao, vrijeđao, prijetio im, proglašavao izdajnicima, satirao korumpiranim institucijama; Nisu ništa preduzeli na brojna premlaćivanja u režiji Režima, obavljanje velike i male nužde u institucijama, uništenje Banaka, krčmljenje preostalih dobara, kada je ubijen MIlan Vukelić, kada se progone djeca nepodobnih…
Bosić&SDS saučesnici su Dodikovi u njegovim zločinima i zločinačkim akcijama, ne tako što su pljačkali sa njim, već što su ćutali o pljačkanju i nasilju. Napisao sam to hiljadu puta i tvrdim to i dalje.
Ne postoji nikakav “viši nacionalni interes” da se ćuti oko navedenih stvari, jer su upravo one rušenje nacionalnih interesa. Preciznije, njegovo uništenje.
Da li sve navedeno (i sve što nije navedeno, a desilo se) znači da Bosića treba prepustiti Dodiku i njegovim ubilačkim namjerama? Ni slučajno.
Bosića treba zaštiti kompletna javnost, treba ga i fizički zaštiti, ali bilo bi dobro da i Bosić&SDS zaštite i druge koji su ugroženi. Bar novorođenčad i trudnice. Uz to, bilo bi odlično da spriječe nasilnike u sopstvenim redovima da se koriste Dodikovim metodama. Posebno bi dobro bilo da se Bosić javno ogradi od kriminalnih aktivnosti svojih najbližih saradnika.
Izvanredan potez SDS-a bio bi da ponovo zatraže skupštinski Anketni odbor koji bi trebalo da KONAČNO utvrdi činjenice, koje se odnose na ubistvo potpredsjednika SDS-a Branislava Garića u Doboju.
Takav Anketni odbor formiran je 24.02.2011. godine, ali nikada nije završio svoj posao. Zašto, pitanje je na koje treba da odgovori Bosić, jer je na čelu tog tijela bio član SDS-a!
Dok Bosić ne odgovori na to pitanje, kao i na pitanje zbog čega SDS godinama ćuti o ubistvu svog potpredsjednika Branislava Garića, bilo bi pristojno da ga ne pominje; Posebno ne da poredi svoju situaciju, u kojoj se našao nakon Dodikovih prijetnji, sa onom u kojoj je stradao Garić.
“U glavi mi se stalno mota situacija s Branislavom Garićem, kada je ubica oslobođen zato što je vještak neuropsihijatrijske struke dao nalaz da je psihički neuračunljiv. I ova situacija takođe s vještakom neuropsihijatrijske struke oko Dodikovog psihičkog zdravlja natjerala me je da se zamislim i mogu da kažem da nisam uplašen, ali nisam ni ravnodušan”, rekao je Bosić na pres konferenciji 27.12.2015.
To je, u najkraćem, od Bosića vrlo nepristojno spram porodice Branislava Garića, a razlozi te nepristojnosti detaljno su pojašnjeni u Dosjeu "Garić: Ubistvo koje su svi željeli”, koji sam objavio prije dvije godine, kao i u tekstu "Grobna tišina, licemjeri i poneko ubistvo", koji sam objavio prije tri godine na ovom blogu.
Dosje Garić: Ubistvo koje su svi željeli (25.04.2013.)
Piše: Slobodan Vasković
Branislav
Garić je pod zemljom, ubica Rajko Savić je na slobodi, SDS i SNSD su “ruku pod
ruku” u vlasti u Doboju i na nivou BiH, pravosuđe Republike Srpske je u
kanalizaciji, zajedno sa Visokim sudskim i tužilačkim savjetom BiH.
Životni
je to epilog nasilne smrti Branislava Garića, koji, četiri godine nakon njegove
hladnokrvne i surove egzekucije, svjedoči da je svim “zainteresovanim”
odgovaralo da on bude uklonjen. Jer, bio je prepreka razvoju “političkih
odnosa” u ovom entitetu.
Rajko
Savić, vlasnik građevinske kompanije "Građ promet", 26. aprila 2009.
godine likvidirao je Branislava Garića, potpredsjednika SDS-a i predsjednika SO Doboj, ispalivši mu
pet hitaca u grudi u njegovoj kancelariji u prostorijama stranke. Ubicu je
dobojski sud oslobodio 4. marta 2010. godine, jer je, kako tvrde, u trenutku
ubistva bio neuračunljiv, što je notorna laž. Ova šokantna presuda dodatno je
sablaznila javnost i u dijelu u kojem je Savić oslobođen svih sudskih troškova,
te akcentom da mu se pištolj oduzima na određeno vrijeme. Istovjetnu presudu
donio je i Vrhovni sud Republike Srpske, krajem oktobra 2010. godine.
Odmah po ubistvu Garića, režimski mediji i neki od visokih
funkcionera SNSD-a su dodatno masakrirali žrtvu, oslikavajući ga kao
kriminalca, hohštaplera, profitera; riječju, kao osobu koju je bilo vrlo vrlo
poželjno likvidirati.
Iz vrha SDS-a tada su optužili vlast, preciznije SNSD, i
režimske medije, da su inspiratori i naručioci zločina, karakterišući ga
političkim. U optužbama je prednjačio Mladen Bosić, lider SDS-a, koji u to
vrijeme nije propuštao priliku da ukaže na zločin, grabeći pažnju javnosti i, pri
tom, karakterišući režimske medije kao šljam.
“Njegova krv je pala i na one koji su krivi što živimo u
društvu gdje su znani kriminalci uvaženi članovi društva. Tim novcem su plaćeni
i oni koji su već mjesecima lajali i stvarali atmosferu linča i pokušavali da
preko medija ukaljaju ugled Branislava Garića. Evo i juče i danas čitam natpise
šljama koji ovaj hladnokrvni zločin predstavljaju kao sukob, a krvnika i žrtvu
izjednačuju”, rekao je Bosić na komemoraciji Gariću.
Četiri godine nakon ovih izjava, Bosić je vrlo rado viđen gost
u tim istim medijima koje je nazvao šljamom. Štaviše, klovnovi (i muškog i
ženskog roda) kojima se okružio, i koje predstavlja “kao nove snage”, utrkuju
se u dodvoravanju istim tim režimskim medijima, što su ubijenog Garića
“potvrdili” ne jednim hicem, već sa nekoliko rafala.
Nestala je kvalifikacija šljam, a oni koji su, prema
Bosiću, izjednačavali “krvnika i žrtvu” danas su bliski prijatelji, savjetnici,
promoteri njegovim stranačkim pajacima, koji čine sve da im se dodvore, ne bi
li ih “šljam”, u svojstvu Žirija koji odlučuje o tome “Ko je ko u RS”,
proglasio elitom. Žeđ za kvazielitizmom i lažnom bitnošću, nije u SDS-u ništa
manji nego u SNSD-u i nema tog umorenog
Garića, niti nekog drugog užasnog zločina, koji, nažalost, može promijeniti
takvo stanje stvari u toj stranci.
Bosićev govor na komemoraciji umorenom Gariću, (kao i
izjave drugih visokih zvaničnika SDS-a), vrijeme je pokazalo, bio je tek isprazna
poza, zloupotreba tragičnog trenutka i ad
hoc ubiranje političkih poena na “mrtvoj glavi”.
Ubrzo nakon što je Garića prekrila crna zemlja, u SDS-u je splasnulo
zanimanje za ovaj slučaj. Malo su se uskomešali nakon sramne presude suda u
Doboju, a izdali su samo saopštenje nakon užasavajuće odluke Vrhovnog suda.
Niko iz vrha ove stranke nije se tada pred ovom trulom institucijom pojavio da
pripali svijeću za Garićevu dušu ili da na bilo koji način iskažu svoj
negativan stav prema užasnoj i sramnoj presudi. Niko se tada nije ni javno
oglasio, a tek, nekoliko dana nakon presude Vrhovnog suda, Bosić je u jednoj tv
emisiji ponovo optužio vlast da stoji iza oslobađanja ubice Savića, i to ona
ista vlast sa kojom je, samo nekoliko dana nakon te izjave, 22.11.2010. ušao u
koaliciju, na osnovu čuvene platforme.
Dvije godine nakon toga, (po završetku lokalnih izbora), SDS
i SNSD napravili su koaliciju i u Doboju, gdje gospodare opštinom. Prije mjesec
dana, dobojski sud je naložio porodici ubijenog Garića da plati troškove
suđenja ubici Rajku Saviću, koji je oslobođen zahtjeva da plati odštetu za
pretrpljenu duševnu bol porodici svoje žrtve. Umjesto odštete, Garići su dobili
račun od 6.000 KM na ime sudskih i advokatskih troškova.
Savić
i dalje dobija unosne građevinske poslove, a SDS, ponekad, prebira po Garićevim
kostima, ne bi li zaradili koji jeftini politički poen. Međutim, to nije
politika, to je lešinarenje, a nakon svega nedvojbeno je da je Savić imao
pomagače u sistemu, te da su njegovi saučesnici koalicioni partneri.
Grobna tišina, licemjeri i poneko ubistvo
(objavljeno 21.01.2012.)
Piše: Slobodan Vasković
Slučaj prvi: Vrhovni sud RS potvrdio je 30. oktobra 2010. godine
presudu dobojskog Okružnog suda kojom je Rajko Savić oslobođen optužbe da je
26. aprila 2009. godine ubio potpredsjednika SDS-a Branislava Garića. Savić je
priznao da je ubio Garića, ali koga briga.
Slučaj drugi: „Obavještavam vas da je Okružno tužilaštvo
u Doboju dana 16. januara 2012. godine pismeno obavijestilo Osnovni
sud u Doboju da povlači optužnicu protiv aktivista SDS, koji su se
teretili za podmićivanje građana pred lokalne izbore 2008. godine, a
konačnu odluku o tome će donijeti nadležni sud“, saopštila je portalu
„Žurnal“ Slobodanka Lukić, službenica za odnose s javnošću Okružnog tužilaštva
Doboj.
Šta veže ova dva slučaja:
1) Goran Rubil, tužilac
Okružnog tužilaštva u Doboju u oba slučaja bio je „nadležan“,
2) U oba slučaja riječ je o
članovima SDS-a iz Doboja,
3) O oba slučaja nadugačko
i naširoko su izvještavali režimski mediji, s tim što su u prvom slučaju
ubijenog Garića prikazali kao najvećeg kriminalca, a u drugom aktiviste SDS-a
kao sitne kriminalce
4) SDS je tokom i nakon
suđenja Saviću tvrdio da je ubistvo naručeno od njihovih političkih protivnika,
a u slučaju broj 2 isto (SNSD je podnio krivičnu prijavu), te čak nekoliko puta
organizovao i demonstracije.
5) SDS je prijavio Gorana
Rubila glavnom tužiocu RS Mahmudu Švraki, optužujući ga za "krivično djelo
izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti". U prijavi
je navodeno da je Rubil početkom septembra prošle godine (2011.) na sastanku
kolegijuma Okružnog tužilaštva u Doboju lideru SDS-a Mladenu Bosiću psovao
„srpku i četničku majku“, nakon što je SDS od Visokog sudskog i tužilačkog
savjeta BiH zatražio da se preispita uloga tužioca Rubila u predmetu protiv
ubice Rajka Savića. SDS je tada upozorila VSTS „da je Rajko Savić, ubica potpredsjednika
SDS-a Branislava Garića, oslobođen samo zbog propusta tog tužioca".
Dva važna detalja: Nakon Garićevog ubistva, a prije epiloga slučaja
„podmićivanja“, SNSD i SDS su na bh. nivou napravili „srpsku platformu“, a na
lokalnom, dobojskom, nivou skupštinsku koaliciju.
Epilog:
-
Nakon oslobađajuće presude u slučaju „podmićivanja“ niko se iz SNSD-a nije
oglasio, iako im je pala krivična prijava
-
Režimski mediji nisu ni pisnuli o oslobođenim SDS-ovcima, iako su samo dan
prije suđenja, (na kojem je Rubil povukao optužnicu), tvrdili da postoje
„čvrsti dokazi“ protiv optuženih
-
Niko se ni iz SDS-a nije oglasio, iako su demonstrirali, žalili se na Rubila,
imali ubijene (Garić) u svojim redovima, bili, kako su tvrdili, proganjani po
„nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj“ osnovi
-
Sin tužioca Gorana Rubila, Dražen, zaposlio se u Zavodu za socijalni rad. Tvrdi
se da ga je zaposlio Obren Petrović, koji je svojevremeno izjavio da je
„suđenje aktivistima SDS-a samo nastavak političkog procesa na urušavanju SDS-a
u Doboju koje je otpočelo političkim ubistvom Garića".
Zaključci:
-
Koalicija SNSD-SDS (bilo platformaška ili lokalna) stavila je pod punu kontrolu
pravosuđe u Doboju, dok je republičko još uvijek u nadležnosti SNSD-a,
-
Koalicija SNSD-SDS gazi i preko mrtvih kako bi očuvali pozicije vlasti, zasad u
Doboju,
-
SDS je još jednom ubio Garića, hladnokrvnije nego Savić
-
SNSD im je dao „alibi“, kako zbog „ubistva“ ne bi odgovarali
-
Uzalud se Garić prevrće u grobu - ubijaće ga i dalje
-
Monstruozna vremena za građane RS tek dolaze – „srpski platformaši“ ne praštaju
ni mrtvima, živi će biti „živi“ oderani i satrveni u gulagu.
