piše: Slobodan Vasković
Ova i ovakva Opozicija nikada neće srušiti Režim. Učiniće to Okruženje Milorada Dodika. To je proces koji je već počeo i nezaustavljiv je, premda još uvijek spor. Nagledali smo se takvih situacija desetinu puta: Slobu je sklonio njegov Legija,a ne Voja; Radovana Biljana, a ne Živko; Ivu Jadranka, a ne Zoki; Zlatka Željko, a ne Bakir… Moglo bi se još nabrajati, ali nepotrebno je.
Dok čekamo da Okruženje makne Dodika, ostaje pitanje šta sa Opozicijom, koja je nepotrebna, jer su nekompetentni, neefikasni, neenergični, bezidejni, izazivaju depresiju kod građana, osjećaj nesigurnosti, anksioznosti, pretjeranog znojenja, nervoze, povišenog pritiska, opšte malaksalosti, povećanje porodičnog nasilja, povećanje međukomšijskog nasilja, dezorijentisanosti, nestašicu antidepresiva, zbog prevelike potražnje, pretjerano konzumiranje alkohola, komplekse manje vrijednosti, osip, frustriranost, tahikardije, pojačane aritmije…
Već počinjem da se nadam da će Režim početi sa realizacijom svojih nasilnih planova (Pomračenje Pocepati Rafalima) i da će pobiti Opoziciju; Prvo njihove Šefove, pa onda članove njihovih stranačkih predsjedništava, potom sve iz Glavnih odbora, pa Opštinskih i tako redom.
Na taj način Režim bi konačno učinio nešto pozitivno: stvorio bi uslove za stvarnu Opoziciju, možda čak i Gerilu, a i Dodikovo Okruženje bi u svim tim previranjima vidilo svoju šansu; Čim se poroka Opozicija, otvara se prostor za njih, jer ne mogu biti optuženi za petokolonaštvo. To im je zasad najveća prepreka uklanjanju Dodika.
Da li zaista treba postrijeljati Opoziciju? Apsolutno.
Opozicija koja ne kaže ni riječ o ataku na živote novorođenčadi, o pozivanju na srpskosrpki rat, niti napusti parlament u kojem Papci dominiraju, a fariseji trguju preostalim narodnim dobrima i to u direktnom TV prenosu ne zaslužuje da živi.
Ukoliko mi se nade izjalove i Režim ne postrijelja te opozicione dembele, onda bi bilo logično da oni sami konačno nešto učine za ovaj narod, a najbolje je da ga oslobode svog prisustva. Trajno i zauvijek.
Stoga bi Opozicija trebala da izvrši kolektivno samoubistvo. Kako se ta opozicija ni oko čega ne može složiti, pa čak ni da li su ili nisu opozicija, onda prvo treba Šefovi da se poubijaju.
Bosić mi je nekako presvilen da digne ruku na sebe, pa se on treba ubiti indirektno: Npr. da ga Jelena Dabarčić gurne pod kamion. Tu odluku treba donijeti na predsjedništvu SDS-a, uz aneks da se tu nađe neko da Dabarčićku odmah gurne pod sledeći kamion. Naravno, uz njen pristanak.
Nakon što Bosić i Dabarčićka uspješno realizuju suicid, a predsjedništvo SDS-a to primi k znanju, članovi tog tijela trebali bi popiti eksenciju, stari srpski način efikasnog trovanja. Eksenciju bi im trebala sipati Pandurevićka - lijepa žena, pa je lakše stradati od njene ruke.
Što se tiče Glavnog odbora SDS-a nemam ništa za njih posebno, to je ionako mrtvo tijelo.
Sa PDP-ovcima neće biti lako. Ti neće bez velikih problema dići ruku na sebe.
Njih treba na suicid navući funkcijama: Sve članove Predsjedništva PDP-a i Glavnog odbora stranke, na čelu sa Ivanićem, dovesti u jednu prostoriju i saopštiti im da će funkciju u Vladi RS dobiti samo onaj ko preživi čekićanje. I dati svakom po čekić. Bio bi to samoubilački masakr.
Dođosmo do Čavića, koji se trudio, ali uzalud. On bi trebao iznajmiti snajperistu. I dati mu svoju sliku da se snajperista ne zbuni. I cvrc. Čavić je bar toliko zaslužio. Lak odlazak.
Postoji i treći način “Konačnog rješenja” Opozicije i on je beskrvan. Kao i opozicija uostalom.
Svi članovi i šefovi tih stranaka trebaju uhvatiti po jednog besposlenog građanina/seljaka i predati mu svoje stranačke ovlasti i pozicije. Ljudi bi se, za sinekure koje bi naslijedili od opozicionara, bar potrudili. I kupili stiropor, koji nije skup. Stiropor Petica nije ni pet maraka. Pa legli na njega pred skupštinom. I tako iskazali protest zbog trovanja beba, pljačke svega što se očima vidi i ne vidi, uništenja insititucija, pozivanja na krvoproliće, trovanja naroda lažnim lijekovima…
Nažalost, nisu realna ova rješenja o kolektivnom samoubistvu i beskrvnoj predaji opozicije, čak je malo realno i Režimsko strijeljanje opozicije. Ako do njega i dođe, biće to u nedovoljnim količinama.
Preostaje nam jedino da čekamo akciju Dodikovog Okruženja i nadamo se da je on dojadio Njima u mjeri koliko Metiljava Nesposobna Opozicija nama sa ove strane!
