Lukaču i Lepiru - Škrbić (4): Ćutanje o Škrbićevim zločinima opravdava njegove neljudske akte protiv sopstvenog naroda

piše: Slobodan Vasković

Dragan Lukač, ministar policije, i Želimir Lepir, glavni okružni tužilac, svjesno ne žele učiniti ništa na rasvjetljavanju brojnih zločinačkih djela u UBKC Banjaluka. Štite kriminalce, a samim tim štite i atake na novorođenčad i bolesnike, koji su izloženi životnoj opasnosti u nehumanim i neljudskim uslovima, kakvi vladaju na Paprikovcu. I koje je stvorio Mirko Stanetić.  

Nastavljam da podsjećam na zlodjela Ranka Škrbića, bivšeg ministra zdravlja.

Anestezirana javnost nije uopšte reagovala na trovanje novorođenčadi u UBKC Banjaluka, niti je reagovao bilo ko iz institucija RS. Svi čekaju fatalne ishode višegodišnjeg uništavanja zdravstvenog sektora kako bi se oglasili. Licemjeri. I Kukavice. Isto se odnosi i na stranke tzv opozicije.

Uputio sam 17.12. ove godine dopise Želimiru Lepiru, Glavnom okružnom tužiocu i ministru policije Draganu Lukaču, u kojim sam od njih zatražio odgovore da li su i šta preduzeli povodom potvrđenih informacija o trovanju novorođenčadi, o povećanju smrtnosti u UBKC Banjaluka, o teškim pljačkama u toj ustanovi, ali nikakav odgovor nisam dobio. Nije ni čudo, jer za Lepira i Lukača je, valjda, najnormalnije da se životi novorođenčadi ugrožavaju godinu dana, a da pacijenti umiru i u situacijama kada su mogli bez neke veće muke biti spaseni.

 Lepir i Lukač su zbog svog nedjelovanja i nečinjenja saučesnici u uništavanju zdravlja i života nacije. I to voljni saučesnici.

Dosje Ranko Škrbić (4): Ćutanje o Škrbićevim zločinima opravdava njegove neljudske akte protiv sopstvenog naroda  (19.07.2014.) 

piše: Slobodan Vasković

Ranko Škrbić, bivši ministar zdravlja, aktuelni ambasador BiH u Srbiji i kum Milorada Dodika, djeluje nedodirljiv, uprkos činjenici da je počinio brojne kriminalne akte, da je uništio zdravstvo Republike Srpske i da je, što je najcrnje, uništio zdravlje sopstvenog naroda.

Ukoliko u ovoj zemlji ikada profunkcioniše pravna država, Škrbić će, prvenstveno, odgovarati za zločine protiv čovječnosti, nehumano postupanje prema bolesnicima, pa tek onda za pljačku i otimačinu.

Koliko je to realno, sasvim je drugo pitanje, ali sudeći prema djelovanju ovdašnje opozicije, koja pretenduje da preuzme vlast od oktobra, i ne čini se baš izvjesnim.

Niko, ali baš niko, iz te opozicije nije ni slova prozborio o Škrbićevom morbidnom činu, kada je 2009. godine dekretom, iz fotelje, ukinuo dotadašnji način liječenja oboljelih od dijabetesa i nametnuo sasvim drugačiji, bez ikakvih, prethodno provedenih, medicinskih protokola i pripreme te ciljne grupe za nove lijekove.   

Te 2009. godine, Škrbić donosi dekret da se skroz ukidaju humani insulini. On, kao ministar zdravlja, 02.11.2009. godine, na memorandumu ministarstva, upućuje dopis (broj: 11/04-500-10-17/09) svim direktorima Domova zdravlja, Opštih bolnica i Kliničkih centara, u kojem ih obavještava da ukida humane insuline i, umjesto njih, uvodi insulinske analoge.

„S tim u vezi, neophodno je obezbijediti zamjenu insulinske terapije u što kraćem roku, a prema preporukama da se do sada korišteni preparati: Actrapid NovoLet i Insulatard NovoLet  zamijene sa preparatima NovoRapid Flexpen i Levemir“, navodi se u Škrbićevom dopisu.

Škrbić je preko 13 hiljada dijabetičara, koji su te 2009. godine koristili u najvećoj mjeri humani insulin, bez ikakvih adekvatnih protokola i medicinske pripreme preveo na analoge. Mimo svih medicinskih pravila, svim dijabetičarima iz RS, koji su tada bili na humanom insulinu, naredbom su uvedeni novi lijekovi.

Među tih 13 hiljada oboljelih od šećerne bolesti nalazilo se i oko 300 djece-dijabetičara i nepoznat broj trudnica.

Oni su morali biti na humanom insulinu, ali je on ukinut, pa su im prepisivani analozi. Svi ti pacijenti, naročito djeca i trudnice, bili su zamorčad.

Savjesni ljekari nisu htjeli to činiti, već su pacijente upućivali u Srbiju i druge zemlje da sami sebi nabave humani insulin. U Republici Srpskoj od 2009.-2013. nije bilo moguće nabaviti tu vrstu lijeka.

Ćutanje

Opozicionari, kojima su puna usta pravne države, nisu ni pisnuli. Ćute kao zaliveni, što je čin koji ide u prilog Škrbićevim zlodjelima.

Kakvi ste vi to ljudi? I zar je moguće da ste takvi licemjeri da ćete prećutati i direktan atak na život i svjesno uništavanje zdravlja ljudi? Istih onih koje pozivate da glasaju za vas.

I u ovom slučaju, kao i u brojnim drugim, opozicija je (sem časnih rijetkih izuzetaka), zbog nereagovanja i nedjelovanja, saučesnik u zločinu. I to najtežem.

Upravo zbog činjenice da je opozicija takva kakva je - nikakva, Škrbić je i mogao da čini sva moguća nedjela. Jer, svi su znali za njegov dekret i svi su ćutali.

Ćutali su i članovi Koordinacionog komiteta za borbu protiv dijabetesa, koji je bio pokriće za taj neljudski čin.

Neki od njih nisu se slagali sa stopostotnim uvođenjem insulinskih analoga, iznijeli su takav stav na sastancima tog tijela, ali oni nikada nisu ušli u zapisnike. Uprkos toj činjenici, nijedan od tih članova Koordinacionog komiteta nije do sada izišao u javnost i rekao šta se sve donedavno dešavalo sa dijabetičarima koji su na insulinu.

uskraćivanje prava izbora

Radeći mjesecima na ovoj temi, istražujući sve njene aspekte, razgovarao sam sa brojnim stručnjacima iz zemlje i regiona. Suština tih razgovora jeste njihov zaključak da “nigdje na Svijetu nisu uvedeni u stopostotnoj mjeri insulini analozi, osim u Republici Srpskoj”.

“Najstrašnije od svega je da ni doktori ni pacijenti nisu imali mogućnost izbora. To pravo im je dekretom ukinuto”, jednoglasni su bili moji sagovornici.

Uz to su konstatovali da je sve učinjeno na “stručno neutemeljen način” i da je Škrbićev postupak “zločin bez presedana”.

Nije zanemarljiva ni činjenica da Škrbićev postupak nema ni ekonomskog opravdanja, jer RS nije sposobna da finansijski dugoročno iznese jedan ovakav (suludi) projekat. I zbog toga je danas Fond zdravstva u teškoj dubiozi, iz koje se neće povratiti decenijama.

Čak ni vladajuća oligarhija nije pretjerano štitila Škrbića, uočavajući da opozicija neće ni pisnuti o njegovim zločinima.

humani insulin nabavljen za 4,7 dijabetičara

Ministarstvo zdravlja oglasilo se 20. februara vrlo opreznim saopštenjem (vidi dodatak), u kojem nisu ama baš ništa demantovali od onog što sam objavio.

“U Ministarstvu navode da se u Srpskoj od 2009. godine, na osnovu preporuke nacionalnog koordinatora za kontrolu šećerne bolesti, počelo prelaziti na upotrebu analognih insulina radi obezbjeđenja najoptimalnije regulacije šećerne bolesti insulinskom terapijom.

U Ministarstvu napominju da se, prema preporuci stručnjaka i smjernica savremene insulinske terapije, za djecu oboljelu do dvije i do šest godina, kao i trudnice, i dalje koriste humani insulini sve dok se ne steknu uslovi za primjenu najsavremenije insulinske terapije”, navedeno je, između ostalog, u saopštenju Ministarstva (SRNA).

Nije istina da su se koristili humani insulini u posljednje četiri godine Škrbićevog mandata.

Potvrđuju to i zvanični podaci o količini tog lijeka koji je Fond nabavio tokom 2010. i 2011. godine.

Pacijenti koji koriste insulin, primaju dnevno od jedne do četiri doze tog lijeka. Uzmimo da je prosjek dvije doze dnevno.

U 2010. godini nabavljeno je, prema zvaničnim podacima, 28.539 komada humanog insulina. Kada taj broj podijelimo sa dva (broj doza), a potom sa 365 (broj dana) dobijemo rezultat koji kaže da je to bilo dovoljno za 39 pacijenata. U tom period bilo je 300 djece-dijabetičara na insulinu i nepoznat broj trudnica.

Jasno je da nisu svi mogli dobiti humani insulin, već samo njih 39. Jasno je i da su, mimo svoje volje, bili prisiljeni uzimati zbog toga neodgovarajući lijek, što u svom saopštenju indirektno potvrđuje i Ministarstvo, ističući da “za djecu oboljelu do dvije i do šest godina, kao i trudnice, i dalje koriste humani insulini sve dok se ne steknu uslovi za primjenu najsavremenije insulinske terapije “.

Ministarstvo nije objasnilo kako su nekoliko stotina pacijenata u tom periodu liječili količinom lijeka dovoljnom za njih 39.

U 2011. godini situacija je postala još crnja. Nabavljeno je svega 3.466 komada humanog insulin, što je dovoljno bilo za 4,7 pacijenata. Znači, čak ni za pet pacijenata nije obezbijeđeno dovoljno lijeka. Tokom 2012. i većeg dijela 2013. godine uopšte nije bilo moguće nabaviti humani insulin.

Nema boljeg dokaza od ovog, kakav zločin je počinio Škrbić.

dopis Fondu bez odgovora

Uputio sam 21. februara dopis Fondu zdravstva (vidi dodatak) u kojem sam ih, između ostalog pitao, koliko je Fond zdravstva u 2013. godini nabavio humanih insulina, a koliko komada insulina analoga?

U dopisu sam naveo i da je Fond zdravstva, prema mojim informacijama, potpisao ugovore za nabavku insulina u 2014. godini. Pitao sam koliko je novca namijenjeno za nabavku insulina u 2014. godini, te koliko će (komada) humanih insulina, a koliko analoga biti nabavljeno u 2014. godini?

Nisam dobio nikakav odgovor, a neću ga ni dobiti.

Zašto? Zato što bi odgovori iz Fonda u potpunosti potvrdili sve moje navode o teškim zločinima koje je počinio Škrbić nad sopstvenim narodom.

Činjenica je da sada ministar zdravlja Dragan Bogdanić i direktor Fonda Darko Tomaš pokušavaju popraviti strašnu štetu koju je počinio Škrbić. Već krajem prošle godine, krenulo se ponovo u nabavku humanog insulina, a to je nastavljeno i u ovoj godini.

Bogdanić i Tomaš ćute o tome, jer kako objasniti pacijentima šta im je Škrbić učinio proteklih godina?! Kako mnogima od njih sada reći da su godinama primali lijekove koje nisu nikako smjeli koristiti?!

Ipak, trebalo bi da im je važnija istina i ljudskost od stranačke discipline, ali je pitanje koliko oni uopšte smiju objektivno govoriti o ovoj temi?! Usudio bih se reći da ne smiju nikako.

svugdje u Svijetu, osim u RS, humani insulini su u upotrebi

Vratimo se saopštenju ministarstva zdravlja.  

“Prema podacima Agencije za lijekove Hrvatske, u ovoj zemlji je u 2012. godini udio potrošnje za insulinske analoge iznosio 95,24 odsto, dok je udio potrošnje za humane insuline iznosio 4,76 procenata. U Srbiji je u 2011. godini u odnosu na 2009. udio potrošnje za insulinske analoge sa 45 odsto porastao na 61 procenat, a na osnovu istraživanja iz 2011, u 2009. godini u Velikoj Britaniji je udio potrošnje za insulinske analoge iznosio 84 odsto, a za humane insuline svega 16 procenata, zbog čega je vidljivo da se u terapiji šećerne bolesti u Evropi i okruženju više koriste insulinski analozi”, navodi se u tom dokumentu.

Ovi podaci ne potvrđuju da je Škrbićev postupak ispravan. Dapače, čak i Ministarstvo zdravlja ovim podacima svjedoči da nigdje u Svijetu nisu ukinuti humani insulini, kao što je to učinjeno u RS, i da svugdje u Svijetu, ljekari i pacijenti imaju mogućnost izbora, osim u RS.

U odgovorima koje sam dobio iz Agencije za lijekove Hrvatske, od portparola te institucije Ivane Šipić (vidi dodatak), uočljivo je da se u svim “linijama liječenja” oboljelih od dijabetesa nalaze i humani insulini. (Posebno je interesantno da sam odgovore iz Republike Hrvatske dobio bez ikakvih problema, sat nakon što sam im dostavio upit, a da ih iz zdravstvenih institucija RS ne mogu dobiti nikako.). Onih 4,76 posto humanih insulina (na koje se referiše ovdašnje ministarstvo), koji se nabavljaju u Hrvatskoj, namijenjeni su, između ostalog, djeci, trudnicama i dijabetičarima, koji ne mogu koristiti analoge.

U Republici Srpskoj su, Škrbićevim dekretom, humani insulini skroz ukinuti.    

zamorčad

Nema dileme da je ovdje trudnicama-dijabetičarima, koje su na insulinu, od 2009. godine prepisivan lijek, koji je za njih odobren tek na kraju 2012. godine. Bile su, bez svoje volje, zamorčad (vidi vezane tekstove-Dosje 1,2 i 3).

Trudnice iz RS nisu ni mogle da dobiju humani insulin ako im je bio potreban ili ako su to htjele, a isto je i sa drugim pacijentima. Znači, one nisu imale mogućnost izbora, i u tome je poenta.

Uz to, Ministarstvo zdravlja nam sugeriše da je zdravstvena zaštita u RS djelotvornija, efikasnija i kvalitetnija nego u Velikoj Britaniiji, Srbiji, Hrvatskoj, gdje su sve ove godine u upotrebi bili i humani insulin.

Da li je to moguće? Nije.

Na Zapadu ljudi dobrovoljno, uz novčanu nadoknadu, pristaju da koriste lijek koji nije u potpunosti siguran, a u Republici Srpskoj su bili prisiljeni na to.

Pitanja za Ministarstvo zdravlja RS, nakon njihovog saopštenja, glase:

-      Zašto u Srbiji nije sve ovo napravljeno?

-      Ako je sve krasno što ste ponovo uveli humane insuline?

-      Kada su se vaši prethodnici tako kvalitetno brinuli o zdravlju dijabetičara, zašto onda, duži period, nije bilo hemoglobina - relativno jeftinog pokazatelja da li pacijent ide prema komplikacijma, ili mu je bolest dobro kontrolisana...?

-      Kako je moguće da pri tom “sjajnom načinu liječenja” u RS imamo povećanje pacijenata na dijalizi (što je direktna posledica lošeg liječenja dijabetičara)? Zar to nisu kontradiktorne stvari?

Neće biti odgovora iz ministarstva zdravlja RS ni na ova pitanja.

prijetnje

Na kraju svog saopštenja, Ministarstvo zdravlja uputilo mi je (ne)uvijenu prijetnju.

“Ministarstvo apeluje da novinari i svi koji slučajno ili namjerno šire netačne i polovične informacije provjere podatke koje objavljuju kako ne bi bez potrebe uznemiravali pacijente iz Republike Srpske, niti se, u slučaju namjernog djelovanja, suočavali sa tužbama”, zaprijećeno mi je iz te institucije.

Poštovana gospodo, da držite do sebe, odavno bi ste istupili u javnost i saopštili užas koji je počinio Škrbić. Tako se ne biste doveli u situaciju da skrivate njegove prljave poslove, koje je nemoguće sakriti, jer ih je ogroman broj. I budete saučesnici u zločinu što ga je počinio.

I šta ćete sada? Predaćete tužbu protiv Vaskovića kod onog Neizlječivog Kockara? Učinite to što prije, ako će vam taj postupak umiriti savjest. I ako mislite da ćete tako uspjeti sakriti nedjela vaših stranačkih prvaka. A ona su koštala zdravlja i života ogroman broj ljudi. Nema tog Neizlječivog Kockara koji svojom naručenom presudom može promijeniti tu činjenicu i prikriti zločin počinjen nad sopstvenim narodom. (Jedan savjet: kada krenete da predate tužbu, ponesite 15-20 hiljada KM, koliko Neizlječivi Kockar mjesečno troši/gubi na ilegalnim kartaškim seansama.)

Dodaci:

1) PRAVILNIK O  LISTI LEKOVA KOJI SE PROPISUJU I IZDAJU NA TERET SREDSTAVA OBAVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA O KORIŠTENJU ANALOGA ("Sl. glasnik REPUBLIKE SRBIJE", br. 122/2012)

“Samo za pacijente sa nezadovoljavajućom kontrolom dijabetesa na intenziviranoj terapiji humanim insulinima u toku poslednjih 6 meseci (glikozilirani hemoglobin veći od 7%, tj. HbA1c>7%) u kojih se uvodi intenzivirana terapija insulinskim analozima (4-5 doza dnevno, kombinacija kratkodelujućeg i dugodelujućeg, odnosno bifaznog analoga, koji su uvedeni u terapiju u skladu sa njima propisanim napomenama) ili za pacijente na terapiji dugodelujućim, odnosno bifaznim analogom kao dodatna terapija u slučaju perzistiranja ponavljane postprandijalne hiperglikemije(glikemija veća od 9mmol/l, 2h posle obroka) i pored adekvatne korekcije doziranja insulina i komplijanse pacijenta u navedenom periodu od 6 meseci.
Postprandijalna hiperglikemijska epizoda se utvrđuje na jedan od sledećih načina:
- podatak o nivou glikemije u toku postprandijalne hiperglikemijske epizode utvrđen aparatom za samokontrolu glikemije (memorija ličnog aparata) i verifikovan nalazom u kartonu pacijenta, odnosno specijalističkim izveštajem na osnovu koga se lek uvodi u terapiju;
- podatak o nivou glikemije u toku postprandijalne hiperglikemijske epizode utvrđen u zdravstvenoj ustanovi i verifikovan u kartonu pacijenta, odnosno specijalističkom izveštaju na osnovu koga se lek uvodi u terapiju.
Lek se u terapiju uvodi na osnovu mišljenja endokrinologa ili interniste ili pedijatra koji je dužan da u specijalističkom izveštaju utvrdi i dokumentuje ispunjenost napred propisanih uslova za uvođenje ovog leka u terapiju”.

2) Republička stručna komisija za izradu i implementaciju vodiča dobre kliničke prakse, Ministarstvo zdravlja Republike Srbije

Nacionalni vodič dobre kliničke prakse

DIABETES MELLITUS (Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, juli 2012.)

U poglavlju: Terapija insulinom u Tipu1 dijabetesa: Izbor preparata uinsulinas i brizgalica

Izbor preparata insulin

-u savremenoj terapiji insulinom treba koristiti samo preparate humanih insulina i insulinskih analoga;

-insulinska terapija se započinje, po pravilu, primenom preparata humanih insulina;

-preparati insulinskih analoga imaju prednost u odnosu na preparate humanih insulina u uslovima postojanja rekurentnih, posebno noćnih hipoglikemija i/ili postprandijalnih terapija insulinom

Terapija insulinom

Danas većina dece dobija humane insuline zbog toga što su oni najmanje imunogeni. Mala deca ponekada primaju i veoma male doze što zahteva razblaživanje preparata insulina (rastvarač se obično dobija od proizvođača). Neophodno je posebno obučavanje i pažnja roditelja prilikom razblaživanja i odmeravanja insulina

3) Odgovori iz Agencije za lijekove Republike Hrvatske

Poštovani gospodine Vasković,

Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) prati potrošnju lijekova i na temelju  podataka iz javnih i bolničkih ljekarni izrađuje godišnje Izvješće o prometu gotovih lijekova u Republici Hrvatskoj. Podaci o prometu lijekova u Republici Hrvatskoj u 2013. godini još su u fazi prikupljanja, dok su sva ostala Izvješća, od 2004. do 2012. godine, javno dostupna i objavljena na internetskim stranicama HALMED-a pod poveznicom: http://www.halmed.hr/?ln=hr&w=publikacije&d=potrosnja_lijekova.

U godišnjim Izvješćima o prometu lijekova u Republici Hrvatskoj prikazuje se ukupna potrošnja lijekova u RH za sve lijekove po internacionalnom nezaštićenom imenu ATK klasifikacije (INN) koji su u promatranom razdoblju bili u prometu u Republici Hrvatskoj. U Izvješćima je, uz ukupnu potrošnju po glavnim i terapijskim skupinama ATK klasifikacije, odvojeno prikazana potrošnja gotovih lijekova s načinom izdavanja na recept u ljekarni, bez recepta u ljekarni, u bolnicama te po županijama (samo izvanbolnička potrošnja).

Podaci o potrošnji lijekova izraženi su prema broju kutija, financijski (u kunama, prema veleprodajnim cijenama) te u definiranoj dnevnoj dozi lijeka (DDD) na 1000 stanovnika na dan. DDD je međunarodna jedinica mjerenja potrošnje lijekova koja je neovisna o cijeni lijeka, veličini pakovanja i farmaceutskom obliku lijeka stoga omogućava procjenu trenda u potrošnji lijekova i uspoređivanje među različitim sredinama, državama ili za različita razdoblja itd. DDD je dogovorno definirana pretpostavljena prosječna dnevna doza lijeka za glavnu indikaciju u odrasle osobe, ali ne mora odražavati propisivanu dnevnu dozu lijeka.

Ukupna potrošnja lijekova u Republici Hrvatskoj u 2012. godini iznosila je 926,29 DDD/1000/dan, odnosno, financijski, sveukupno 5.074.574.293,00 kuna.

Podaci o potrošnji inzulina u RH u 2012. godini prikazani su u tablici prema DDD/1000/dan te u kunama (prema veleprodajnim cijenama):

4) Pitanja Fondu zdravstva RS

Fond zdravstvenog osiguranja RS

direktor Darko Tomaš

Poštovani,

molim Vas da mi odgovorite na sledeća pitanja:

1. Koliko je Fond zdravstva u 2013. godini izdvojio sredstava za nabavku insulina?

2. Koliko je Fond zdravstva u 2013. godini nabavio humanih insulina, a koliko komada insulina analoga?

3. Po kojoj cijeni su u 2013. godini (po komadu) kupovani insulini analozi, od kog proizvođača i preko kojeg distributera lijekova?

4. Fond zdravstva je, prema mojim informacijama, potpisao ugovore za nabavku insulina u 2014. godini. Koliko je novca namijenjeno za nabavku insulina u 2014. godini?

5. Koliko će (komada) humanih insulina, a koliko analoga biti nabavljeno u 2014. godini?

Molim Vas da mi na ova pitanja odgovorite najkasnije do utorka, 25. februara, kako bih objektivno izvjestio javnost.

S poštovanjem,

Slobodan Vasković, novinar-bloger

5) Saopštenje Ministarstva zdravlja RS: U Srpskoj se koristi najsavremenija terapija za liječenje dijabetesa

Srna - 20.02.2014 17:15

BANJALUKA - U Republici Srpskoj koristi se najsavremenija terapija za liječenje dijabetesa, koja je u potpunosti usklađena sa terapijom u cijelom svijetu, saopštilo je Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Srpske.

U Ministarstvu navode da se u Srpskoj od 2009. godine, na osnovu preporuke nacionalnog koordinatora za kontrolu šećerne bolesti, počelo prelaziti na upotrebu analognih insulina radi obezbjeđenja najoptimalnije regulacije šećerne bolesti insulinskom terapijom.

Prema informaciji nacionalnog koordinatora, u Srpskoj su do tada znatno više bili u upotrebi humani insulini u odnosu na insulinske analoge i to u odnosu od 65 na prema 35 odsto, dok je u zemljama u okruženju omjer upotrebe insulinskih analoga u odnosu na humane uvijek bio u korist insulinskih analoga, zbog njihove predvidljive farmakokinetike, odnosno resorpcije, distribucije, metabolizma i izlučivanja iz organizma i bolje efikasnosti na uspostavljanju normalne vrijednosti šećera u krvi.

Brojne studije ukazuju da je neophodno postići normalne vrijednosti šećera u krvi kako prije, tako i poslije obroka, da bi se postigla prevencija vaskularnih komplikacija, dok je prema novim, veoma strogim terapijskim ciljevima pokazano da primjena humanih insulina ne može da obezbijedi nivo šećera u krvi približan normalnom nivou.

Prema mišljenju stručnjaka i brojnih kliničkih studija, primjena insulinskih analoga je jednostavnija, a doziranje preciznije, navode u Ministarstvu.

Uz dobru opštu kontrolu nivoa šećera u krvi, savremeni insulini odnosno insulinski analozi, za razliku od humanih mogu se koristiti neposredno prije obroka, s tim da je kontrola šećera u krvi nakon obroka kod analognih inzulina bolja nego kod humanih, a imaju i manji rizik od teških i noćnih hipoglikemija.

U Ministarstvu napominju da se, prema preporuci stručnjaka i smjernica savremene insulinske terapije, za djecu oboljelu do dvije i do šest godina, kao i trudnice, i dalje koriste humani insulini sve dok se ne steknu uslovi za primjenu najsavremenije insulinske terapije.

Prema podacima Agencije za lijekove Hrvatske, u ovoj zemlji je u 2012. godini udio potrošnje za insulinske analoge iznosio 95,24 odsto, dok je udio potrošnje za humane insuline iznosio 4,76 procenata.

U Srbiji je u 2011. godini u odnosu na 2009. udio potrošnje za insulinske analoge sa 45 odsto porastao na 61 procenat, a na osnovu istraživanja iz 2011, u 2009. godini u Velikoj Britaniji je udio potrošnje za insulinske analoge iznosio 84 odsto, a za humane insuline svega 16 procenata, zbog čega je vidljivo da se u terapiji šećerne bolesti u Evropi i okruženju više koriste insulinski analozi.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske tvrdi da je pacijentima oboljelim od dijabetesa iz Srpske omogućena najsavremenija i najefikasnija terapija i da već 10 godina posebnu pažnju posvećuje dijabetološkoj zaštiti i uspješno i kontinuirano provodi aktivnosti unapređenja kvaliteta života oboljelih od šećerne bolesti.

Ministarstvo apeluje da novinari i svi koji slučajno ili namjerno šire netačne i polovične informacije provjere podatke koje objavljuju kako ne bi bez potrebe uznemiravali pacijente iz Republike Srpske, niti se, u slučaju namjernog djelovanja, suočavali sa tužbama.