piše: Slobodan Vasković
Uoči Nove 2016. godine, građanima Republike Srpske, Režim priprema pravo novogodišnje iznenađenje. U stilu najrigidnijih komunistično- staljinističkih metoda, Režim namjerava da kroz iglene uši provuče dva sistemska zakona od kojih zavisi obim i zaštita Ustavom zagarantovanih prava građana u RS, i to: prava na rad i zaštitu na radu (Zakon o radu) i prava na mir, bezbjednost, i ostvarenje svih Ustavom zagarantovanih prava građana (sloboda udruživanja, pravo na izražavanje kritike protiv postojećeg socijalno-političkog i ekonomskog sistema Režima, sloboda misli, sloboda kretanja ( Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima).
Nezamislivo je u demokratskim društvima, za šta je Republika Srpska opredijeljena, barem prema deklarativnoj odredbi Ustava RS, da se na ovaj način dva sistemska zakona usvoje pred kraj tekuće godine, bez ikakve javne rasprave i mogućnosti da drugi subjekti u RS, čija prava i obaveze zakoni tretiraju svojim prijedlozima, utiču na pojedina zakonska rješenja.
Režimu je potpuno nebitno što krše Poslovnik o radu NSRS (koji su sami donijeli), razmatrajući oba zakona u formi prijedloga-po hitnom postupku.
Čemu razlozi hitnosti za Zakon o radu i Zakon o unutrašnjim poslovima?
Režim, uz pompezno najavljivani Zakon o radu, namjerava u tajnosti provući i Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima, za koji u prethodnom periodu nije bilo ni najave, niti je isti planiran radom MUP-a za 2015. godinu. Svi ovi, očigledno pomno smišljenji potezi oko načina predlaganja ova dva zakona, nesporno ukazuju da Režim u 2016. godini građanima RS, koji imaju sreće da rade, priprema okvir za dalje smanjenje njihovih radnih prava, ali i okvir za povećanje represije, prisluškivanje i smanjenje njihovim sloboda i ličnih prava garantovanih Ustavom.
Prijedlogom novog zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, uređuje se nadležnost, djelokrug i osnovi organizacije i rukovođenja u Ministarstvu unutrašnjih poslova, policijski i drugi unutrašnji poslovi iz nadležnosti Ministarstva, prava i dužnosti iz radnih odnosa, obrada ličnih i zaštita tajnih podataka, policijska obuka, disciplinska odgovornost direktora i zamjenika direktora, stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih u Ministarstvu, kontrola i javnost rada Ministarstva.
Smiješno je pojašnjenje MUP-, koje se odnosi na razloge donošenja ovog zakona. Pravdaju se da je bolje rješenje da se pitanja koja se odnose na oblast organizacije, djelokruga rada i rukovođenja u MUP-u, primjena policijskih ovlašćenja, prijem i prestanak radnog odnosa, kao i obaveze Ministarstva kao organa republičke uprave, prava i obaveze policijskih službenika, bude sveobuhvatno i sistematski uređeno jednim zakonom, koji će predstavljati bazični akt Ministarstva unutrašnjih poslova, a sve u cilju efikasnije i cjelishodnije primjene Zakona u praksi.
Znači MUP-u je za njegov rad smetalo što su ova pitanja do sada bila regulisana u dva zakonska akta (Zakon o unutrašnjim poslovima i Zakon o policijskim službenicima) i sada je jako bitno da se donese jedan zakon, koji predlažu po hitnom postupku.
Naravno, da ovo pojašnjenje razloga nije suština. Za rad MUP-a nebitno je u koliko propisa su regulisana pitanja koja tretira ovaj prijedlog zakona, a, uostalom, radi se o svega dva zakona, a ne o 22. Takođe, vrlo je šturo pojašnjenje razloga za donošenje potpuno novog zakona: u svega do deset rečenica. U MUP-u su se naprosto “sjetili” da je umjesto u dva zakona bolje ovu materiju regulisati jednim, kao da je to suštinsko pitanje u radu MUP-a.
Potpuno je irelevantno pitanje broja zakonskih akata u kojima je jedna upravna oblast regulisana, odnosno ovo pitanje nikako nije moglo predstavljati ključni faktor za predlaganje potpuno novog zakona po hitnom postupku. Međutim, ako se detljanije sagledala njegova rješenja, lako je utvrditi da Prijedlog zakona o policiji i unutrašnjim poslovima sadrži dva nova ovlašćenja: prikupljanje obavještenja i protivdiverzioni pregled, kao i da su uslovi za primjenu dosadašnjih ovlaštenja pripadnika MUP-a u potpunosti liberalizovani.
Preciznije: Kvaka je u novim policijskim ovlaštenjima. U obrazloženju novog zakona se kaže da je u Republici Srpskoj, između ostalog, povećana opasnost od terorizma i da je potrebno povećati bezbjednost u svim segmentima, posebno u oblasti unutrašnjih poslova, organizacije, nadležnosti i rada državnih organa. Ova tvrdnja je u suprotnosti sa prethodnim izjavama ( ministra Dragana Lukača i Milorada Dodika) o stabilnoj bezbjedonosnoj situaciji u RS
Jedan od razloga za donošenje zakona odnosi se na nova zvanja u policiji. Kao da su policijska zvanja ključni segment u borbi protiv terorizma.
Zakonom se proširuju mjere u primjeni policijskih ovlašćenja davanje upozorenja, izdavanje naređenja, legitimisanje, provjera i utvrđivanje identiteta lica po sopstvenom nahođenju policajca, u slučaju kada to policajac procijeni za neophodno.
U vezi sa novim ovlaštenjem policije "Prikupljanje obavještenja", prijedlogom zakona je propisano da je svaki policijski službenik ovlaašćen da prikuplja obavještenja od lica za koje je vjerovatno da bi moglo dati obavještenja o:
krivičnom djelu ili prekršaju, počiniocu ili o drugim važnim okolnostima u vezi sa krivičnim djelom ili prekršajem i okolnostima od značaja za izvršavanje drugih poslova iz nadležnosti Ministarstva.
Koje su to "okolnosti od značaja za izvršavanje drugih poslova" nigdje nije precizirano, to mogu biti bilo koje okolnosti koje diskreciono cijeni policijski službenik. Za prikupljanje obavještenja policiji nije potreban nikakav nalog, a pod ovu novu mjeru mogu se podvesti i sva preostala ovlaštenja policiji.
Tako bi formalno, npr. u cilju prikupljanja obavještenja, policija mogla derogirati uslove za privođenje lica i reći da se isti poziva u stanicu radi prikupljanja obavještenja, što ujedno podrazumjeva i njegovo zadržavanje. Sve je tajnovito i maglovito.
Određeno je i prikupljanje obavještenja, privremeno ograničenje slobode kretanja, pregled lica, privremeno korišćenje tuđih prevoznih i komunikacionih sredstava, nadzor i snimanje javnog mjesta, upotreba sile, zaprimanje prijava.
Takođe, propisuju se sredstva sile i ograničenja upotrebe sredstava sile.
Izričito je naglašeno da policija može privesti građane RS bez pismenog naloga nadležnog organa (Suda) i u slučaju ako se npr. građanin ne odazove pozivu za razgovor iz člana 36. stav 1. ovog zakona. Policijski službenik može pozvati lice na razgovor radi prikupljanja obavještenja, davanja obavještenja i upozorenja i izdavanja naređenja. Koja obavještenja se prikupljaju i u koju svrhu, od koje su važnosti ta obavještenja…, sva ova ključna pitanja su podvedena pod diskreciona ovlaštenja policijskog službenika.
Dakle, kada policija procijeni da od nekoga može prikupiti obavještenje o nečem poziva ga na razgovor i ako se ne odazove pozivu lice može biti privedeno, najduže do 24. časa. Pored privođenja, predviđeno je da policija može "sprovesti lice", u situaciji kada lice treba dovesti i predati organizacionoj jedinici Ministarstva ili drugom nadležnom organu izvan mjesta odakle sprovođenje počinje. Predviđeno je "dovođenje lica" na osnovu pismene naredbe koju izdaje ovlašćeni organ, kao i na osnovu naloga nadležnog organa po zaključku o dovođenju. Zanimljivo je da mjere sprovođenja i dovođenja lica nisu vremenski ograničene. Sprovođenje i dovođenje može trajati onoliko dugo koliko je neophodno za izvršenje policijske radnje?!
Ovakvim namjerno neodređenim policijskim ovlaštenjima pojačava se mogućnost represije i zastaršivanja političkih neistomišljenika pod plaštom borbe protiv terorizma. Iz načina predlaganja zakona, tajnosti njegovog donošenja, postoji bojazan da bi se isti mogao iskoristiti i protiv neistomišljenjika Režima, jer je za to sada predviđen zakonski osnov.
Zakonom je propisana i obrada ličnih podataka i zaštita tajnih podataka. Ministarstvo je ovlašćeno da u izuzetnim situacijama prikuplja i obrađuje lične podatke iz posebne kategorije (koja je to posebna kategorija nigdje nije propisano, što je opet diskreciono pravo policijskih službenika).
Najbitnije, ujedno i najproblematičnije je da je zakon regulisao i odnos MUP-a sa Predsjednikom Republike Srpske. Zakonom je propisano da Odluke i smjernice predsjednika Republike Srpske iz oblasti bezbjednosti sprovodi Ministarstvo. Nigdje se izričito ne spominje predsjednik Vlade RS. MUP organizaciono pripada Vladi RS, a ne Predsjedniku RS.
Dalje se navodi da je MUP dužan da obavještava predsjednika Republike Srpske o svim pitanjima od značaja za donošenje odluka!?
To praktično znači da Milorad Dodik preuzima direktnu kontrolu nad policijom i da, mimo Vlade RS i ostalih institucija, može direktno naložiti represiju nad pojedincima, grupama, svima onima za koje smatra da su “bezbjednosno interesantni” i “bezbjednosno problematični”.
Zbog neodređenosti zakona, prijedlogom zakona ministar MUP-a je ovlašten da donese propise o načinu držanja i nošenja oružja i municije, upotrebi sile, načinu obrade tajnih podataka koje koristi Ministarstvo, određivanju tajnosti podataka i postupcima za čuvanje i rukovanje tajnim podacima koje koristi Ministarstvo. Zaista velika ovlaštenja ministra i potpuna centralizacija rada MUP-a pod okriljem Službe predsjednika.
Ukoliko ovakav Zakon bude usvojen, Dodik i Lukač će biti gospodari i vlasnici života i slobode svakog pojedinca u Republici Srpskoj. Bez dileme, usvajanje ovog Zakona je samo nastavak priprema Režima za srpskosrpski sukob, dok jalova opozicija o svemu ćuti i bavi se podzemnim udarima, u stilu Režima, na novinare.
Posebno se to odnosi na SDS, koji je održao sjednicu Glavnog odbora 26.12.2015., ali na njoj ni riječi nije rečeno o Dodikovoj namjeri da preuzme MUP RS pod svoju punu kontrolu i uvede policijsku huntu u RS.
Mladenu Bosiću bitnije je da zaštiti svoje kriminalizovane saradnike, koji se obračunavaju bolesnim podmetanjima sa novinarima, nego da na sjednici Glavnog odbora otvori raspravu o Dodikovoj namjeri rušenja Ustavnog poretka RS, kroz donošenje Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima.
Bosićevi “eskperti” nisu u javnost izašli sa preciznom analizom staljinističkog zakona, iz prostog razloga što ga nisu ni pročitali. Umjesto toga, izašli su sa “analizom” koja bi trebalo da prikrije njihove kriminogene aktivnosti.
Da li je to iznenađenje? Ne, jer je SDS (i sam Bosić), bezbroj puta pokazao da desjtvuje na istoj matrici kao i SNSD i da su spremni štiti svakog svog kriminalca, hohštaplera, medijskog Beriju i slične hulje, a ne zastupati istinu, civilizovane norme i demokratska prava.
Upravo zbog toga Republika Srpska i jeste totalitarno društvo, u kojem Dodikova Oligarhija pohara sve što je vrijedno, a sada atakuju i na živote građana. Uz saučesništvo SDS-a, PDP-a, Mladena Bosića, Mladena Ivanića i njegovog ličnog nedoraslog portparola Branislava Borenovića!
Bosić će, kako sada stvari stoje, ostati upamćen kao vrlo vrlo neuspješni hroničar jednog vremena tiranije, pljačke i potpunog i svjesnog uništenja naroda, koji nije uspio čak ni zabilježiti najmonstruoznije atake na narod, a kamoli im se suprotstaviti.
Dodatak: Ključni član o uvođenju Policijske Hunte
Односи са предсједником Републике Српске
Члан 156.
(1) Одлуке и смјернице предсједника Републике Српске из области безбједности спроводи Министарство, у складу за законом.
(2) Министарство је дужно да обавјештава предсједника Републике Српске о свим питањима од значаја за доношење одлука из става 1. овог члана.
