 |
| Goran Dakić |
Predrag Ćeranić je Anđelko Kozomara sa kosom.
Pogrešan u misli, pokvaren u namjeri, zloban u željama, veličanstven u mržnji, skroman u mogućnostima, alav u ambicijama, strastven u poslušnosti, nitkov u moralu, Beba Popović u strukturi. Narastao do titule političkog i vojno-bezbjedonosnog analitičara. Drugim riječima - ustoličena ništica. Jerbo je samo u nas moguće da intelektualna ništavila poput dvojice pomenutih u prvoj rečenici budu - analitičari. No, to je jedan od zadataka medijske mašinerije čiji se glavni šrafovi proizvode širom velelepne bakinačke "dače" - pretvoriti prazne misli u analitičarski duh. Bez toga, bez te podle namjere, bez te protivprirodne sile koja Ništa pretvara u Nešto - zar bi bilo moguće da Ćeraniću Predraže ikada i igdje, taman i pod onom jednom srpskom šljivom ili kruškom (ko već koji destilat preferira!), postane i ostane analitičar?
Ćeranićev tekst "Republika Srpska u hibridnom ratu" objavljen je na sajtu Fonda Strateške Kulture i to u kategorijama "autorski tekstovi", "izabrane vesti" i "odbrana otadžbine". Jedino je tačna prva odrednica, ali se postavlja pitanje otkuda druge dvije tu? Slučajno? Greškom urednika? Zahvaljujući programerski generisanoj shemi? Jok, more. Ćeranićevo tralalaisanje treba predstaviti kao vijest, jer vijest je, kako lijepo nedavno napisa Lalić - svetinja. Vijest je Isus Hrist novinarstva. I tu je prvi transfer profesionalne nekorektnosti - predstavljen kao vijest, a ne kao komentar ili kolumna, Ćeranićev tekst treba da dobije na važnosti, jer vijest označava ono što se dogodilo, stvarnosni događaj koji se ne može falsifikovati, dočim je komentar/kolumna puka interpretacija saopštenog, dogođenog. Koliko ljudi - toliko tumačenja.
Šta je vijest u tekstu Predraga Ćeranića? Ništa. Ako nešto i jeste, to se otkriva u nazivu treće kategorije pod kojom se "baštini" Ćeranićevo otužno lamentiranje - odbrana otadžbine. Pod navodnicima, dabome. I to je ujedno drugi transfer profesionalne nekorektnosti - Ćeranićev tekst, dakle, treba shvatiti kao vijest, a sama ta vijest govori o odbrani otadžbine. Šio mi ga Đura ili Tesno mi ga skroji, nane! Navodni hibridni rat protiv Republike Srpske je, ergo, vijest od prvorazrednog značaja i u njenoj je ontološkoj strukturi generisana potreba za odbranom otadžbine.
Kada bi bilo vremena i živaca i kada od toga mučeniku koji bi se tog posla prihvatio ne bi stradala jetra - lijepo bi bilo svaku Ćeranićevu rečenicu samljeti u polemičkoj presi. Krc po krc. I još nogama ugacati, kao onomad grožđe kod đeda u buretu za vino. S tim što bi od Ćeranićevih rečenica čovjek dobio tečnost slične boje koju daje graševina, ali nikako istog ukusa i mirisa. Pošto vremena i živaca nemamo, a jetra nam je više nego potrebna zbog nadolazećeg januara, pozabavimo se samo onim što je i sam autor u tekstu posebno naznačio iliti podebljao. Tako će stručnjak za bezbjednost i prazne misli zapisati da "provokatori i igrači na terenu pripremaju scenu, a u teoriji se obično nazivaju agentima haosa". Ko su provokatori i u kojem ritmu igraju i iz kojih se teorija dotične definicije citiraju - to samo Jahve zna. Ali, tako biva sa poltronima: kada govore o drugima, oni zapravo najviše govore o sebi. I kada se ova rečenica primijeni na samoga Ćeranića i ostale Ćeraniće (a u tome barem ne oskudjevamo!) - eto sedmice!
Ćeranić je sluga haosa; on može da optuži i presudi bez ikakvih dokaza; njemu je dozvoljeno da stavi metu na cijelu grupu ljudi koja drugačije misli i da to proglasi terorističkim činom; on ima slobodu da priča o "frustriranim ljudima koji su izostavljeno iz vlasti", ali ni u jednom dijelu rečenice ne podesi nišan. Ciljao Leotar, pogodio Motajicu! Da li je Ćeranić frustrirana osoba izostavljena iz vlasti? Da li je on ovaj tekst napisao umačući pero u suze prosute PRED ministarskim kabinetom, ali nikako umočene UNUTAR njega?
Kada se iz nepoznatog Ćeranićeve rečenice prevedu u sasvim određeno lice, lice koje je istovjetno autoru istih, sve nekako dolazi na svoje mjesto. A ako je neko uopšte sumnjao u to, evo još jednog sofizma Predragovog: "Ubačeni provokatori u završnoj fazi pucaju na građane ili na policiju (što je viđeno u Kijevu)." Ćeranić će pucati na građane, nema sumnje. Uostalom, zar sada radi nešto drugo? Budala je ko pomisli da u tastaturi ima manje metaka nego u tetejcu. Miljkovićeva malečka vrba i danas svjedoči to. Policija i Kijev su maske, da se Vlasi ne dosjete.
"Protiv Republike Srpske je pokrenut hibridni rat", glagolja dalje ovaj Džepinin satelit i zaboravlja ono što mu zaboravlja i pobratim po nitkovluku Stefan Karganović - SNSD i Dodik nisu Republika Srpska. Niko ne ruši Republiku Srpsku, Predraže. Objasni to i lažnom konzulu Nikaragve - nikada nijedna vlast neće biti država. Pa tako nije ni Dodik. Niti SNSD. Rušiti vlast ne znači rušiti državu. Rušiti vlast znači - rušiti vlast. Ili režim, in this particular case. To vas dvojica (a do kraja teksta će vas biti i više) morate da naučite. Jer džaba lažete. Oni koji treba to da znaju - to i znaju. Nađe se, eto, i poneka budala koja to i zapiše. Pa se ti puši i pozivaj sutra opet na privođenje novinara zato što tvoja premijerka nije pazila gdje, šta i kome govori. Drugi je par šumadijskih opanaka što oni koji bi trebali raditi taj posao to rade kako ne treba ili ne rade uopšte. Ali, ako se sutra, ne daj ti bože, pokaže da je Dodik bezbeli kupio dedinjsku vilu kako nije smio; ako se prekosutra, klekni i pomoli se, pokaže da je pala i neka kila zlata; ako se za tri dana, sad više ne pomaže ni bog, dokaže da je Mile čuvao drugog Mileta dok je ovaj bio u Beogradu - e ondak, moj Ćeraniću, moj jastrebu kokošaru, zaboravi na hibridne ratove. Onda stani pred ogledalo i pljuni u ono što ugledaš s druge strane.
I što se Ćeranić uhvatio SNSD-a? Koalicija je trilična (ali nije bog). Ima tu još nekih strančica. Jeste SNSD meso, ali sarme nema bez kupusa i riže. "Od opozicije se očekuje da borbu institucija Srpske za očuvanje nadležnosti okvalifikuje kao izazivanje sukoba radi odbrane predsjednika Dodika i „njegovih kriminalaca", brsla Ćeranić i "njegove kriminalce" stavlja pod navodnike, iako među njima ima i optuženih i onih koji su na robiji. Ali to je novi transfer nekorektnosti, ovaj put političke - treba minimizirati svaku svijest o kriminalnom miljeu koji je na ovaj ili onaj način povezivan sa Dodikom i uz maglovite, nejasne, ali svakako prijeteće formulacije treba otkloniti svaku misao o koruptivnoj prirodi režima u Republici Srpskoj i usmjeriti je ka nepoznatim centrima moći koji projektuju rušenje "ustavno-pravnog poretka RS". I kada Ćeranić spomene defetizam, dezorijentaciju, nesigurnost i strah, sasvim je sigurno da mu neće pasti na pamet da postavi tri pitanja: gdje je bio Mile Radišić, zašto je propala Bobar banka i da li je to zaista glas gospođe Cvijanović. Jer, to nije bitno. Konkretna pitanja i konkretne afere Ćeranića ne zanimaju. On je tu da stvara paralelnu stvarnost, prostor koji je naseljen izdajničkim utvarama i fantomskim planovima. Ključna riječ njegovog stvaralaštva je - navodno. (Takva mu je, evo duševne boli, i pamet.) Da je, ne daj dva božeta, novinar - bio bi sjajan urednik deska Draganu J. Vučičeviću. Onaj iz prve rečenice bi, dabome, bio direktor firme.
"Kako Srpska može da opstane? Tako što u njenim institucijama treba da shvate da je borba za um i dušu svakog pojedinca danas najvažniji front. Preko kulturnih mreža, civilne zaštite i Mup-a treba se vratiti na vrijednosti društvene samozaštite, kao što su prepoznavanje agitatora, provokatora, nepoznatih grupa čudnog ponašanja. Potrebno je držati predavanjima o terorizmu, objasniti kako reagovati u slučaju terorističkog akta i kome javiti na uočene sumnjive aktivnosti." Tako je govorio Predrag! Tako je besjedio i njegov drug Ćeranić! Mogao je napisati i cijeli elaborat, ali noge se u ove guje ne mogu sakriti. Kompletno, dakle, djelovanje opozicionog faktora u Republici Srpskoj treba svesti na terorizam, a svaki teroristički akt, taman bio i dio nikada izgovorene ideje, treba sasjeći u korjenu. Da li je terorizam kada neko kaže da je odluka o kreditnom zaduženju donesena mimo Narodne skupštine RS? Da li je terorizam kada neko kaže da su poslanici SNSD-a glasali za Sud i Tužilaštvo u Parlamentu BiH? Da li je terorizam kada neko pita odakle nekome 750.000 evra za vilu? Da li je terorizam kada neko napiše da su nestali i ugovori i mjenice o prodaji robne kuće? Ćeranićeva je pamet programirana, pa je onda i odgovor unaprijed poznat. Svako dalje pitanje je suvišno.
I kao što rekoh na početku: Predrag Ćeranić je Pero Simić sa kosom.
