piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik nametnuo je Okvir političkog djelovanja u Republici Srpskoj, čvrsto ga omeđio sa dvije dimenzije: Lažnim patrioizmom i permanentnim vanrednim stanjem; I prisilio Opoziciju da djeluje unutar tog Okvira.
Na taj način on je Opoziciju sveo na sopstvene radnike/nadničare, čiji je posao da, s vremena na vrijeme, (“na pauzi za doručak”), priprijete glasnim negodovanjem i na taj način opravdaju sopstveno postojanje i radna mjesta koja obnašaju.
Dodik je prisilio Opoziciju da se samoobesmisli i postane najveća prepreka njegovom uklanjanju. Istovremeno, Dodik je ušao u sukob sa brojnim bitnim eksternim političkim faktorima, zbog čega je sabijen u Palatu predsjednika; Na taj način i njegova moć je obesmišljena i on ne predstavlja realnu opasnost nikome izvan granica Republike Srpske.
Potvrdio je to i dramatačini dan radničkih protesta u kojem je Dodik podigao nesrazmjernu silu na goloruke radnike (njih hiljadu najviše); Opozicija čak ni tu situaciju nije iskoristila da bi izašla izvan zadanog (Dodikovog) političkog Okvira djelovanja/bar na trenutak odustala od nadničenja, tako da se Režim obrukao u borbi sa jednom upornom Ženom. Opozicija još i više nezainteresovano posmatrajući tu borbu.
I Režim i Opozicija demonstrirali su besmislenost sopstvenog postojanja; Besmilenost vlasti podvukao je fizički napad policije na Jednu Ženu, a besmislenost Opozicije potpuno odsustvo ideje da bi mogli, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog kućnog odgoja, zaštiti tu Ženu.
Opoziciju nije čak ni nereagovanje najdublje porazilo, koliko jednostavni, ali efektni, postupak/protest Adama Šukala i Gorana Đorđića, demonstriran kroz stajanje pred skupštinskom govornicom. Mala promjena u odnosu na decenijsko (po istoj dosadnoj matrici) upriličeno nadničenje Opozicije, što je pobralo alauze, ali i pokazalo da je potrebno samo malo domišljatosti kako bi se ukazalo na svu besprizornost i besmislenost Režima; Njegovih političkih bastarda, što zasijavaju bolesne laži, ne shvatajući da time samo šire lomaču na kojoj će na kraju biti politički spaljeni. Ali, dvije laste ne čine proljeće. Promjenu još manje.
I Režim i Opozicija 28.12. pokazali su i dokazali da su obesmišljeni/prevaziđeni/pregaženi. I da je vrijeme promjene neizbježno. I neminovno.
 |
| foto ATV |
Režim drhti pred svakim daškom drugačijeg, Opozicija nije spremna iskoristiti ni najjači Orkan. Narod je obezglavljen, dekapitiran i nastavlja Slobodni pad u propast.
Ova i ovakva Opozicija NIKADA neće ukloniti Režim; Oni to čak i ne žele; Sve njihove tvrdnje su tek isprazna poza potrošenih nadničara, zarobljenih u Dodikovom Političkom Okviru, specifičnom po tome što je apsolutno antinarodni.
Samim tim i Opozicija, ti Dodikovi vjerni Kmetovi, su antinarodni. Djeluju po istoj matrici kao i Režim, zato i jesu čvrsti dio Okvira. Koji je ujedno i “Španska kragna” za narod - Režim satire Naciju, Opozicija ćuti, a spaljuju se institucije kako bi se tragovi uništenja Nacije prikrili.
Obesmišljeni Režim i obesmišljena Opozicija nisu dokazi da će ovakav ambijent ostati vječan i da promjena neće biti. Dapače, upravo to je dokaz da je promjena tu pred nama, baš zbog bujanja svijesti da ovakvo stanje više nije moguće trpjeti, kao i zbog notorne činjenice da se ovakav bolesni ambijent nema više odakle finansirati. Jer je “Španska kragna” u RS i za RS definisana/implementirana kao idealno “ubistvo”. Narod je ostao bez ičega, na kraju i bez “Glave”, koja živi sama za sebe, bez neophodnog dotoka krvi.
Već ranije sam napisao da je Dodiku najveća slabost njegovo okruženje, ogrezlo u svemu i svačemu. I da on mora da krene na njih, pošto je to jedini način da se pokuša dokopati “krvotoka” za “Glavu”. Zakasnio je, a nakon 28.12. njegovo Okruženje je presvjesno koliko je Dodik slab, ustrašen, obesmišljen. I koliko je Smetnja.
Dodik više sopstveno Okruženje ne može zaplašiti niti Predimenzioniranjem snage Opozicije, jer je 28.12. razotkrio i tu Dodikovu laž. Opozicija je preslaba, nije Dodiku neprijatelj, već Nadničar unutar njegovog Okvira i kao takva potpuno nezainteresovana za promjenu stanja. I bez snage za tu promjenu.
Te slabosti su strukturalne i po Opoziciju pogubne.
Opozicija neće srušiti Dodika; Jednostavno su preslabi za to, jer se ne oslanjaju na sopstvenu snagu i uspjehe već na Dodikove neuspjehe.
Opozicija je, pokazalo se, nespremna i za incident sa Dodikom, pa se o bilo kakvom dugotrajnom osmišljenom otporu ne može ni razmišljati. Čak ni o petominutnom stajanju pred skupštinskom govornicom, jer su nespremni i za to.
Šukalo i Đorđić su svojim postupkom razobličili Opoziciju, potpuno je razgolitili i to je najveći uspjeh njihove akcije “Stajanja”! Više, kada je Opozicija u pitanju, nema ni iluzija.
Svi njihovi “Savezi” su invalidska štaka i ništa drugo.
Oni su bez ideje, bez minimuma razumijevanja stanja u kojem se i RS i oni nalaze.
“Savez” nikako ne može prikriti pravi rusvaj koji vlada u strankama koje ga čine; Činjenicu da dan prije radničkih protesta iste i ne pomenu na Glavnom odboru SDS-a; Činjenicu da na tom istom GO SDS ne progovore ni riječ o Gradskom odboru Banjaluka, koji je rastočen - što pokazuje svu unutarstranačku nesigurnost i njenu poroznost; Činjenicu da PDP vodi jedna nedovršena Ivanićeva lutka, koja “do Kostajnice misli jedno, a od Kostajnice drugo”; Činjenicu da postoji Dragan Čavić, ali ne i NDP!
Pri tom, te iste stranke na značajne pozicije imenuju presuđene kriminalce, lažiraju konkurse, lažiraju dokumente funkcionera za te iste konkurse, međusobno se ucjenjuju: Ivanić&Crnadak prijete povlačenjem SDS-ovih ambasadora, ukoliko ne dobiju direktorske pozicije za svoje partijske falsifikatore; Ivanić dogovara sa Režimom Vladu; Njegov nedovršeni Lutak Borenović žrtvuje interese kompletnog naroda zbog interesa Čekića; Mladen Bosić štiti svog medijskog Beriju, kako bi ličio na Dodika i štiti svog potpredsjednika kriminalca, kako bi dokazao da mu je stranka, kao i SNSD, bezgrešna.
Bosić nije u stanju pobijediti sopstvenu sujetu, zalizati desetine Ahilovih peta, udaljiti lihvare, falsifikatore i udbaške ušljivce iz svoje blizine; Ivanić nije sposoban oduprijeti se sindromu neveličine i nezajažljivosti, jer mu je sve malo koliko god dobije; Čavić ma koliko vikao, nikada neće proizvesti "Jerihonske trube", tako da svi skupa nemaju nikakve šanse da oduvaju Dodika.
I kada sve te “razlike” uspješno “prevaziđu”, pronađu štaku za prevaru javnosti, onda potpišu Memorandum o zajedničkom djelovanju u prisustvu Notornog Zelenaša iz Bosićevih redova i dobro se ismiju premlaćivanju Ranke Mišić, kroz usta PDP-ovog potpredsjednika Slaviše Markovića! Treba li još?!
“Savez” jeste Kmetovska Opozicija, to je NVO neuspješnih hroničara uništenja Nacije, ali nije Alternativa. Nikako. I nikada.
Alternativa je unutar SNSD-a i njoj će prostor otvoriti Dodikovo Okruženje onog trenutka kada ga ukloni. Plutokratsko društvo kojim Dodik vlada po principima mentalne pornokratije već je palo. I mrtvo. Pokazao je to 28.12.
Ako kojim pukim slučajem Kmetovski Savez nekako uspije da se dokopa vlasti u RS, nije im to nikakva utjeha, jer će trajati prekratko. Te snage nisu konačno, već kratkoročno prelazno rješenje do nekog budućeg političkog preslagivanja. Prirodan proces u politici.
Kao što je prirodno da će Dodik pasti sa vlasti mnogo prije nego što se očekuje. A to sigurno neće biti 2018., posebno ne nakon te godine.
vezani tekst: Dodika će srušiti njegovo Okruženje, a ne Opozicija
