Piše: Slobodan Vasković
1.
Elvir Salkić pokušao je da ubije Damira Beganovića i trojicu njegovih prijatelja, 07.06.2019. godine.
Salkić se taj dan dovezao automobilom pred kuću porodice Beganović , izišao iz auta sa automatskom puškom i ispucao rafal prema kući ispred koje je bio Beganović sa svojim društvom.
Na sreću, ispaljeni hici nisu pogodili nikoga, a ubica u pokušajju je uhapšen nekoliko časova kasnije.
Motiv napada je dugogodišnji obračuni i netrpeljivost između dvije romske porodice Beganovića i Salkića, a Elvir Salkić je 1991. u Beogradu ubio oca Damira Beganovića.
Salkić je, nakon pokušaja atentata i višestrukog ubistva, policiji priznao napad, kao i gdje je sakrio automatsku pušku koja je na tom mjestu i pronađena.
Nakon saslušanja određen mu je jednomjesečni pritvor.
2.
Međutim, Salkić nikada nije presuđen za ovaj zločin, jer je pobjegao zahvaljujući kriminalnim postupcima Zorana Džide, predsjednika Okružnog suda Bijeljina, koji mu je omogućio bjekstvo.
Za tu tešku kriminalnu uslugu, Džida je nagrađen od porodice ubice Salkića sa 50.000 evra, koje je podijelio sa saučesnicima što su mu pomogli da omogući bijeg ubici.
Krenimo redom.
3.
Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini je podiglo optužnicu od 28.08.2019. godine protiv Elvira Salkića, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pokušaj Teškog ubistva iz člana 125. Krivičnog zakonika Republike Srpske i krivično djelo Nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 361. Krivičnog zakonika Republike Srpske.
4.
Optužnica je u cijelosti potvrđena od Okružnog suda u Bijeljini, a optuženom je u fazi istrage određen pritvor, te je pritvor produžen i nakon potvrđivanja optužnice - u trajanju od tri godine, s tim da se svaka dva mjeseca vrši kontrola opravdanosti pritvora.
Pritvor optuženom je produžavan svaka dva mjeseca i to je u svojim odlukama potvrđivao Vrhovni sud Republike Srpske.
5.
Tokom cijelog postupka optuženi Elvir Salkić je, prema višestruko potvrđenim informacijama, putem svojih branilaca, ali i drugih lica konstantno nudio novac da bi mu se ukinuo pritvor, kako bi se branio sa slobode.
6.
Salkić je državljanin Njemačke i živi u toj zemlji; Izuzetno je bogat, a u Njemačkoj se bavi otkupom sekundarnih sirovina. Bogati su i ostali članovi njegove porodice čiji jedan dio živi u Njemačkoj, a drugi u Hrvatskoj i svi se bave otkupom sekundarnih sirovina.
Otvoreno su nudili mito u iznosu od 50.000 evra da se optuženi Salkić pusti iz pritvora.
7.
U cijelom slučaju je važno naglasiti da je dokazni postupak doveden do kraja, te je ostalo samo iznošenje završnih riječi; U tom trenutku, Salkić mijenja branioca i angažuje advokata Veselina Londrovića iz Bijeljine.
Tada počinju zakulisne, kriminalne radnje, koje su rezultovale bjekstvom Salkića.
8.
Posljednji glavni pretres održan je 14.12.2020. godine, a predsjednik postupajućeg sudskog vijeća sudija Mensur Đonlić se „iznenada“ razbolio i otišao na bolovanje, iako nikada ranije nije imao bilo kakve zdravstvene probleme.
9.
Nakon toga kreće Džidinina kriminalna akrobatika kako bi se dokopao 50.000 evra mita i obezbijedio Salkiću bijeg, te na taj način spriječio izricanje kazne za višestruki pokušaj likvidacije.
Džida vrlo brutalno i otvoreno klrši sve zakonske propise: predsjednik Okružnog suda u Bijeljini, umjesto da odredi drugog sudiju za predsjednika sudećeg vijeća kako bi se postupak nastavio i dovršio, obzirom da je riječ o potrebi hitnog postupanja jer je optuženi u pritvoru, sam sebi dodjeljuje ovaj predmet grubo zloupotrebljavajući funkciju predsjednika suda.
10.
Odmah nakon toga, Džida lično donosi rješenje kojim ukida pritvor optuženom Elviru Salkiću.
11.
U uvodu tog rješenja o ukidanju pritvora, donijetog 13.07.2021. godine, nisu navedeni ni članovi vijeća, već samo ime i prezime Zorana Džide; Oim toga rješenje je potpuno nezakonito, jer je određeno da se Salkić pusti na slobodu po pravosnažnosti tog rješenja umjesto tek kada uplati jemstvo od 50.000 KM kojim je pritvor tobože zamijenjen. Naravno, taj iznos od 50.000 KM nikada nije položen kao kaucija.
12.
U pravnoj pouci kriminalnog rješenja Džida je naveo da se može izjaviti žalba vijeću istog suda, što je potpuno nezakonito, jer je po žalbi trebao odlučivati Vrhovni sud Republike Srpske.
Međutim, žalbe na to rješenje nije ni bilo jer je Džida već unaprijed dogovorio sa tadašnjim v.d. glavnog tužioca u Bijeljini Muhamedom Gruhonjićem da se tužilaštvo ne žali na tako nezakonito i nepravilno rješenje.
13.
Za ovu „uslugu“ Džida je od porodice optuženog Elvira Salkića uzeo mito u iznosu od 50.000 evra i podijelio ga sa naprasno „bolesnim“ sudijom Đonlićem i tužiocem Gruhonjićem.
Nakon što je pušten iz pritvora, optuženi Elvir Salkić nikada nije položio iznos jemstva i naravno pobjegao je u Njemačku, a javno tvrdi da je njegova porodica Džidi isplatila 50.000 evra da ga pusti iz pritvora.
14.
Ovo suđenje nikada nije nastavljeno niti je ikada više zakazan nastavak glavnog pretresa.
15.I u ovom, kao i brojnim drugim slučajevima, pokazalo se da je Džida zločinac, a ne sudija i da isključivo radi za narkodilere, tajkune, kriminalce, ubice, a nikada i nikako u ime naroda.
Biće zaista interesantno vidjeti kako će VSTS reagovati na notornu činjenicu da su navedeni pustili ubicu na slobodu! (nastaviće se)
