Piše: Slobodan Vasković
1.
Nakon tvita Entonija Blinkena, američkog državnog sekretara, Milorad Dodik pokušao je neuspješno da prikrije da je, bez ikakvih problema, ugažen iz Vašingtona i to sa samo dvije pristojno upakovane rečenice.
“Napadi Milorada Dodika na osnovna prava i slobode u Republici Srpskoj pokazuju da je na autoritarnom putu predsjednika Putina. Stejt Department kojeg zastupa Ambasador Majkl Marfi, nastavlja da se zalaže za demokratsku i prosperitetnu budućnost svih građana Bosne i Hercegovine”, napisao je Blinken na svom Tviter profilu 29.03. o.g.
2.
Dodik je pokušao neduhovito, plitko i bez ikakvog stila, relativizovati Blinkenovu vrlo oštru izjavu, iz koje sijevaju brojne opasnosti po politički habitus dezorijentisanog i pogubljenog Dodika, riječima kako mu je “drago” što je Blinken za “njega čuo”.
3.
Najbolje po Dodika bi bilo da Blinken za njega nikada nije čuo, a njegovi dalji odgovori pokazali su da ga je trebalo ogrnuti sa bar još pet ćebadi, kako bi prikrio drhtavicu.
4.
Dodik nije, naravno, izjavio kako prekida odnose sa SAD-om, već je, kukavički, pokušao bezbojnim opservacijama pokazati da je još uvijek “glavni junak jedne knjige”, nadajući se da se njene korice ne zatvaraju, iako je, suštinski, ta knjiga već spremna za odnošenje u najtamniji dio podruma Regiona.
5.
Njegova opaska kako je na “izborima pobijedio demokratski” je nastavak pokazivanja “žive, teške frustracije” gubitnika koji je izbore brutalno pokrao i falsifikovao. Dodik je lažni predsjednik i o tome svi znaju sve.
6.
Blinken nije uporedio Dodika sa Putinom, kako to Dodik tvrdi, već je naglasio da “Napadi Milorada Dodika na osnovna prava i slobode u Republici Srpskoj pokazuju da je na autoritarnom putu predsjednika Putina”!
7.
Iako teško diskreditovan konstatacijom da “napada osnovna prava i slobode u RS”, što je notorna istina, i da se nalazi na “autoritarnom putu” kakav je poodavno široko ugazio predsjednik Rusije Vladimir Putin, a Dodik, kopirajući ga, iz svoje minorne pozicije lažnog predsjednika, sličan, autokratski, pravi u RS, Dodik nije odolio napadu Hubrisovog sindroma da javno slaže kako ga se tretira “velikim”. Iako se na njega gleda već poodavno kao na crni čir Regiona koji je već dobro sazreo, pa će ili sam pući ili biti uklonjen političkim alatima.
8.
Majkl Marfi, ambasador SAD u BiH, veoma vješto, strpljivo, ne uzmičući ni za jotu pred Dodikovim vulgarnim napadima, smjestio je Dodika na put na kojem Blinken, kao reprezent SAD-a, gazi bez milosti sve one koji se na njemu nađu.
9.
Jednostavnije rečeno, Marfi je smjestio Dodika tamo gdje je i htio, a da se nije ni oznojio; Sve je za njega uradio sam Dodik gurajući se po svaku cijenu na put kojim idu SAD-e, a nakon što njim prođu, od onih koji su se samoidentifikovali kao moguće prepreke, ne ostane, u političkom smislu, ništa.
10.
Marfiju, kao ni Stejt Departmentu, izvjesno nije promaklo da su napadi na ambasadora SAD u BiH, koji svakodnevno stižu iz redova Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika itekako sinhronizovani, dogovoreni, te da je njihov “cilj” diskreditacija SAD-a i svega onoga što je ta država učinila i čini za BiH.
Cilj diskreditacije nije nikakva odbrana interesa BiH, odnosno njenog entiteta RS, već isključivo odbrana ličnih interesa Izetbegovića i Dodika.
11.
Izetbegović i Dodik su bili ubijeđeni da su razapeli “mrežu za Marfija” (čitaj SAD), ne uviđajući, u strahu od promjena koje su već nastupile, da su upravo njih dvojica u mreži.
Izetbegović u njoj jedva da i “diše”, uskoro će skroz biti izvučen “na suvo”, nakon čega je neminovnost da isti proces prođe i Dodik.
Što se tiče Dragana Čovića, već ranije sam najavio da će on sam da se povuče. Do tada, sasvim hladnokrvno i bez ikakve namjere da pomogne Izetbegoviću i Dodiku, gleda kako se sve više i više upliću u mrežu koju su sami sebi napravili.
12.
Hor Dodikovih “branilaca” i njihove kakofonične šundpjesmice, neodoljivo podsjeća na hor loše upjevanih politčkih narikača.
