Piše: Slobodan Vasković
1.
Pročitah ovih dana “mentalno” dostignuće nekog od “umova” koji “poznaje” političke prilike u Republici Srpskoj i zato tvrdi da je osnivanje nove stranke na čijem čelu će biti Jelena Trivić “usitnjavanje opozicije”!
2.
Zaista nevjerovatan “pogled”, jer postojeća, a uz to i takozvana, opozicija je toliko usitnjena da ne postoji ni minimum šansi da ojača do mjere kako bi pobijedila zločinački Režim Milorada Dodika.
3.
SDS i PDP su sterilne, bezidejne, teško razrušene stranke, koje se ne mogu nadati ni bar donekle kvalitetnom učvršćivanju, a kamoli nekom jačem rastu.
4.
Samo mogu da se dalje krune, kako unutrašnja struktura, tako i kroz odlaske onih kojima je “preko glave” SDS-ovog sindroma “velike stranke”, što već deceniju i po nije, i PDP-ovog strukturalnog sloma koji je vidljiv svima sem onima koji vode tu partiju.
Istina, ima u navedenim strankama takozvane opozicije nekolicina mladih vrijednih, politički pismenih ljudi, kao i onih koji pokazuju da su spremni za političkog uzleta, ali ih temeljno guši razorna apatija, depresija i bezidejnost stranačkih vrhova.
Mogu da izdvojim Ljubišu Petrovića, Ognjena Bodirogu (kojeg tek treba politički profilisati, a dijelom i "otesati"), Aleksandra Trninića, Đorđe Vučinić, Zaga Grahovac, Dijana Ješić, Diana Cvijić...
5.
Suštinski, neophodno je formiranje nove snažne partije koja bi se otvorenošću, čvrstim antirežimskim stavovima, svakodnevnim demokratskim akcijama protiv Režima, nepristajanjem na bilo kakve trule kompromise sa Crvenom Sektom Milorada Dodika… pozicionirala kao stvarna alternativa brutalnom, nasilnom, varvarskom Režimu i krenula u njegovu razgradnju.
6.
Cilj je jedan - skidanje Dodika sa vlasti demokratskim sredstvima, nakon čega bi se Crvena Sekta sama od sebe raspala, jer je Dodik, ma koliko zao i prevaziđen kao političar bio, i dalje najjači, ali i jedini, kohezivni faktor takozvane najjače političke partije u RS; Takozvane, jer je više riječ o zločinačkoj i kriminalnoj, a ne političkoj organizaciji.
7.
Upravo je Dodik višegodišnjim usitnjavanjem primarno SDS-a, ali i PDP-a, stvorio ambijent u kojem cijeli niz kombi-partija za njega ukupljaju glasove onih koji neće i ne žele da stanu uz Sektu i na taj način obezbjeđuje većinu u razrušenom parlamentu.
8.
SDS i PDP nemaju čak ni koalicioni kapacitet, zajedno sa Nebojšom Vukanovićem i njegovim Pokretom za pravdu i red, da se ikada dokopaju vlasti.
9.
Ako se ima u vidu da je na izborima 2022. godine takozvana opozicija skupila manje glasova nego 2018., a da je Pokret za pravdu i red značajno narastao, jasno je da je već došlo do preraspodjele glasova unutar opozicionog biračkog tijela i da je ono manje nego u prethodnom izbornom ciklusu.
Već su presitni, da bi ikada više mogli biti krupni.
10.
Zato i jeste potrebna nova partija, koja će svojim djelovanjem pokazati da je alternativa, da njenim čelnicima nije samo do funkcija, plata u raznim parlamentima, već da je imperativ stvaranja dijametralno suprotnog narativa od vladajućeg u kojem su pljačka i krađa prihvatljive kao način ponašanja, a notorni kriminalci i pljačkaši kao “uspješne osobe”.
I sve to svakodnevnim spinovima uvijeno u navodne sprske oblande koje su, suštinski, duboko antisrpske, ali i protiv svakog drugog naroda uperene.
11.
Društvo u kojem je svaka laž već unaprijed proglašena za istinu, a istina protjerana bez milosti kao način izražavanja (uskoro će biti brisana i kao riječ iz rječnika), doživjelo je svoj kraj; Sada smo još u inerciji njegovog pada, a svako produžavanje trajanja inercije znači dodatno satiranje i nestajanje ionako teško devastiranog naroda.
12.
Nažalost, SDS i PDP sastavni su dio tog narativa, Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića nema baš nikakav jasan program, ako ima i nejasan, tako da je opozicioni prostor potpuno prazan.
13.
Nema se na njemu šta usitniti, jer ništa i ne postoji!!!
14.
SDS i PDP nemaju šta ponuditi; Toliko su rijetki njihovi suprotstavljeni stavovi teškim zloupotrebama srpskih nacionalnih pitanja koja čini Dodik da ih nije vrijedno ni nabrajati.
15.
SDS i PDP u jednom trenutku su došli u priliku da napuste okvir koji im je Dodik postavio za djelovanje, ali nisu imali snage za taj ključni korak. Ostali su u Dodikovom okviru i samim tim i dalje su njegova zadnja linija odbrane.
Nakon izbora, ako se izuzmu dva velika skupa, nisu pokazali baš ništa. Ali baš ništa. Uz to, PDP je, preko Draška Stanivukovića, sluge Milorada Dodika, doveo sebe u situaciju da ne smije da se odrekne tog lažnog opozicionara.
Ako nemaju snage da iz svojih redova uklone Stanivukovića koji je otvoreno u Dodikovoj službi, u tolikoj mjeri da to vidi svako ko i najpovršnije prati politička dešavanja, onda je zaista pitanje šta oni mogu uopšte učiniti? Ništa!
16.
Što se tiče SDS-a, oni se mogu još jedno vrijeme uljuljkivati na ehu davno prohujale snage, a kada se trznu iz sna, shvatiće da su već poodavno prošlost.
17.
Trivićeva koja je pokazala snagu, kičmu, beskompromisnost, čvrste stavove i neprihvatanje ni minimuma saradnje sa Režimom i njegovim slugama, treba što prije ozvaničiti/formirati partiju; Do polovine maja najkasnije. I krenuti da radi, ne obraćajući pažnju na kvaziopozicione hedoniste koji uvijek misle samo o sebi, svom uhljebljenju i, nezasluženo prenajedeni, čekaju da ih narod “prepozna” kao baš one koji bi trebali da ga vode.
Egoizam nije politika. Ni Egocentričnost, već težak, krvav rad i svakodnevna bitka radom sa ljudima, na terenu!
