 |
| Milanović i Dodik |
Piše: Slobodan Vasković
1.
Pala je još jedna velika laž Milorada Dodika - da BiH nije uvela sankcije Rusiji i restriktivne mjere Bjelorusiji. I da je on taj koji to sprečava.
2.
BiH jeste uvela sankcije Ruskoj Federaciji, a Milorad Dodik, sem isprazne priče u javnosti o tome kako to nije učinjeno, nije uradio ništa da to spriječi.
3.
Da je tako potvrdio je Žozep Borelj, Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost koji je saopštio juče, 15.03., “da je Srbija jedina od zemlja kandidatkinja za članstvo u EU na zapadnom Balkanu koja se nije uskladila s novim odlukama Vijeća EU o restriktivnim mjerama zbog situacije u Bjelorusiji i njenog sudjelovanja u ruskoj agresiji na Ukrajinu".
U istom saopštenju Borelj potvrđuje da su se sa odlukom EU o Belorusiji "usaglasile sve ostale zemlje Zapadnog Balkana: Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Albanija i Bosna i Hercegovina, kao i zemlje zajedničkog evropskog prostora poput Islanda i Lihtenštajna".
Borelj je, uz to, naglasio da je “Srbija jedina zemlja regiona koja se do sada nije usaglasila ni sa jednom odlukom EU o sankcijama protiv Rusije u svjetlu agresije na Ukrajinu”.
4.
Boreljova izjava je precizna i ne ostavlja prostora za bilo kakvu sumnju u nju niti ostavlja prostora za njen validan demanti, bez obzira što pojedine ruske diplomate tvrde drugačije.
5.
Te tvrdnje, da BiH navodno nije uvela sankcije Rusiji, direktno su uperene protiv Srbije, jer stvaraju privid da nije jedina država iz Regiona, koja ima kandidatski status, a nije uvela sankcije Rusiji i restriktivne mjere Bjelorusiji.
Sada taj privid više ne postoji, a Srbija se nalazi pod dvostrukim pritiskom - EU koja insistira na uvođenju sankcija i Rusije koja se oštro protivi tome.
6.
Ma koliko ta situacija bila teška po Srbiju, zbog pritiska sa dvije strane, odnosno činjenice da se nalazi između čekića i nakovnja, ona je na određen način i vrlo stimulativna za nju, jer joj omogućava da lakše riješi to pitanje, s obzirom na činjenicu da je jedina preostala zemlja iz Regiona koja to nije učinila i Ruska Federacija nema dodatne “argumente” kako to nije uradila ni BiH, dok sa druge strane, EU ima snažne argumente, jer je to uradila i BiH.
7.
Srbija je do sada odbijala da uvede sankcije Rusiji, a kako će postupiti u ovoj zaista teškoj situaciji teško je predvidjeti.
Međutim, ako je Srbija opredijeljena da se i dalje kreće prema EU, prihvatanjem njenih standarda, onda se odgovor, na prilično direktan način, nameće sam po sebi u vezi ovog izuzetno teškog pitanja za rukovodstvo Srbije.
8.
U tom svjetlu veoma je bitno da ne postoji više pritisak na Srbiju koji je svjesno produkovao Dodik kako bi nanio što veću štetu zvaničnom Beogradu i Republiku Srpsku držao u poziciji poletne staze za brojne npade na Srbiju, što on čini već decenijama.
9.
Dodik je javno raskrinkan i nije tu bitno samo to što se pokazalo, po ko zna koji put, da javno laže, već su mnogo bitnije dvije činjenice: da BiH jeste uvela sankcije Rusiji i Bjelorusiji, a da Dodik to nije spriječio, kao ni njegovi pioni u državnim institucijama BiH i da je, njegovim javnim raskrinkavanjem, prestao da bude mlinski kamen oko vrata Srbiji, na čemu je on insistirao.
10.
Kakav je loš i neprijateljski odnos Dodika prema Srbiji svjedoči i činjenica da
Predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović ide u zvaničnu posjetu Zagrebu, a da nije bila u zvaničnoj posjeti Beogradu.
Cvijanovićeva će se sresti sa predsjednikom Hrvatske notornim Zoranom Milanovićem, na čiji poziv i odlazi u Zagreb.
11.
I navedena posjeta mnogo, baš mnogo govori o lošem odnosu Dodika i članova njegove Sekte prema zvaničnom Beogradu i, istovremeno, potvrđuje da je drski, bezobrazni, anticivilizacijski napad na Srbiju i njeno rukovodstvo usred Beograda, 28.02.o.g., na skupu krajnje malicioznog naziva “Republika Srpska se brani i u Srbiji”, veoma usko dogovoren upravo sa Zoranom Milanovićem.
12.
Milanović je, da podsjetim, 31.01.o.g., izjavio da je “Srbiji oteto Kosovo”, što je bila priprema odvratnog antisrpskog skupa u Beogradu Dodika i njegovih jurišnika, na kojem je Milanović javno mnogo hvaljen, a Srbija i zvanični Beograd teško i podlo kritikovani, bez ikakve argumentacije.
Čak se tražilo, i to Dodik lično, da “Srbija preuzme narativ Republike Srpske”, odnosno da, u prevodu tog “narativa”, krene u radikalizaciju prilika u Regionu, bjesomučnu kampanju laži i mržnje kao što to čini Dodik.
13.
Nikom u Srbiji ne pada na pamet da preuzima Dodikov gnusni, anticivilizacijski nastup, već upravo suprotno.
14.
Samo sedam dana nakon ogavnog, antisrpskog i proMilanovićevskog skupa u Beogradu, notorni predsjednik Hrvatske izjavio je da zahtijeva od svih zemalja članica EU da priznaju nezavisnost Kosova, jer to nisu sve učinile zbog svojih unutrašnjih razloga.
Isti zahtjev/uslov za pregovore o Njemačko-Francuskom planu imao je i Aljbin Kurti, premijer Kosova.
15.
Odlazak Cvijanovićeve u Zagreb je presedan, jer je pozvana samo ona, a ne i ostali članovi Predsjedništva BiH, što dodatno pokazuje da su Milanovićeva i Dodikova agenda potpuno iste - direktno i nepokolebljivo uperene protiv Srbije, Srba i, naravno, BiH kao države.
16.
Ta agenda i njen antisrpski “vrijednosni sistem” promovisani su u Beogradu na antisrpskom skupu na kojem su se Dodik&jurišnici okomili na Srbiju, a nastavlja se u Zagrebu susretom Milanovića i Cvijanovićeve.
Njen najavljeni sastanak sa premijerom Andrejom Plenkovićem je samo “smokvin list” za nastavak dogovora o zajedničkim udarima Milanovića i Dodika na Srbiju i njeno rukovodstvo.
