Piše: Slobodan Vasković
Interesantno je posmatrati kako Milorad Dodik pokušava izmanipulisati javnost da su mu sva jedra “puna”, iako su mu svi jarboli polomljeni. A jedra niz njih vise kao ofucane krpetine.
Dodik hini hrabrost, i dalje je vrlo radikalan u istupima, ali je obezbjeđenje pojačao maksimalno, što svjedoči da je u strahu većem nego ikad.
Nije jasno od koga se štiti, jer su nestali oni Englezi i Ameri koji su ga htjeli “oteti”; Sve sa donjim vešom!
Ok, Englezi i Ameri su isparili, kao da ih nije nikad ni bilo, osim u režimskim brutalnim bajkama, ali ostao je Dodik koji se i nakon te bajke boji. Bagra kojom se okružio pojačava mu paranoje, kako bi još ponešto, preostalo, oteli.
To je već konfekcijski protokol kada god je Dodik u teškim problemima.
Bagra k’o Bagra - radi svoje, čekajući u niskom startu kada će Dodikov Slobodni pad početi da ga nezadrživo “topi”. A potom kud koji…
Dodik, dok se sunovraćuje, i dalje glumi “Lidera”. Ruku na srce, ništa drugo mu ni ne preostaje, sem da glumi. I nije to baš potpuni treš, za razliku od nekih drugih.
Na primjer, Željke Cvijanović koja, kako god da glumi, uvijek na sceni bude saksija. U posljednje vrijeme malo “prelakirana”. Ali, uprkos superbotoksu, i dalje saksija.
Dodik, potpuno svjestan, da na spoljnopolitičkom planu ne znači ništa, na unutrašnjem i dalje glumi Tipa bez Alternative na spoljnom planu. Nije to više Komedija. To je Tragedija.
Jeftina predstava za javnost, bez sadržaja, čiji je jedini cilj održati se u očima preostalog naroda koji je izdao, ponizio, uništio mu nacionalne interese, dobar dio raselio…, brutalno opljačkao…, kao neko ko je bitan i odlučuje i izvan granica RS.
Niti je bitan niti odlučuje, jedino produžava agoniju unutar RS, koja zbog njegovih halucinacija tone sve dublje u bezdan, a on u halucinacije. I on je u agoniji, ali to je već njegov lični problem.
Dodik se nada da će nekako izgurati do izbora, iako nema pojma kako da nadoknadi ogromnu prednost koju nad njim ima Jelena Trivić.
Ne pomaže mu ni zloupotreba Histrionskog poremećaja Draška Stanivukovića, presklonog jeftinoj drami u kojoj bi on bio on “zvijezda”, što mu ne uspijeva i zato proizvodi eksplicitnu plitkoću postupaka i golim okom vidljiv očaj koji ga poodavno čine otužnim, ofucanim statistom na političkoj sceni RS. Još jedna saksija u zidu.
Iskreno, Dodik, ma koliko u posljednje vrijeme loše glumio, i dalje je glumački bard za lakrdijaša Stanivukovića.
Pokazala je to svečana akademija povodom Dana Grada Banjaluka. U želji da se pokaže pravim “glumcem”, “političarem” koji je “dubok”, a i “promišlja”, ocvali, propali histrion je pozvao Dodika da sjedi kraj njega. Tako je, smatra, pokazao da je neko i nešto, premda je ispalo sasvim suprotno, što je bio i jedini mogući ishod "igrokaza".
Dodik je, bez problema, “pojeo” i lakrdijaša i akademiju i potrošio Stanivukovića bez mogućnosti oporavka. Čak ni industrijskim kiseonikom.
Bila je to tek mala, nebitna, epizodica u Dodikovom Slobodnom padu koju je "okrunio" nizom besmislenih izjava, što su preplavile medije, pa Dan Grada niko nije ni pominjao. Posebno ne šta je Stanivuković sricao iza govornice.
Problem za Dodika, nakon što je svečano i javno “pojeo” Stanivukovića, i dalje je višestruk: varenje, što je sekundarno; Primarno je da ne može da ni uz pomoć histriona oteti Trivićevoj ijedan jedini glas. Njena prednost i dalje raste. Brzinom kojom on pada.
A gdje su drugi problemi koji tek dolaze, robusni, ogromni, za Dodika nerješivi.
Nikada ne potcjenjujem Dodika - boriće se do zadnjeg, ali nekako sam ubijeđen da mu je ovo zadnja politička bitka i da će je izgubiti. Nakon čega će se Sekta raspasti i razbježati.
Zato je Dodik sada najopasniji, ali ne na spoljnom političkom planu, već za sopstveno okruženje, posebno za RS.
Što se tiče Stanivukovića, on je završio svoju karijeru. Preplitki Lakrdijaš koji je umislio da je Mesija, a na kraju se pokazalo da je karijeru završio, a da je nije ni počeo.
