piše: Slobodan Vasković
 |
| Edvard Munk: Vrisak |
1.
Opozicija je na platformi “Odbrane Digniteta Parlamenta” pokazala da je, koliko toliko, živa i, što je itekako važno, prisilila Režim Milorada Dodika da objavi Odluku o raspisivanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH i najavi njeno suspendovanje.
2.
Najava suspenzije jeste Dodikova kapitulacija, salto u kojem je Režimu prebijena kičma na nekoliko dijelova, ali, kao što se dalo vidjeti, isti taj Režim nema namjeru da odstupi, jer se i prebijene kičme doživljavaju jačim od Opozicije.
Posebno što se nema utisak da je Dodik kapitulirao pred Opozicijom, već pred Zapadom!
3.
“Prebijena kičma” je politička, ne i fizička kategorija, Režim, u političkom smislu, više ne znači ništa, ali još uvijek predstavlja zavidnu snagu kao Sekta, gdje je Interes jedina ideja kojoj se klanjaju.
Interes koji crpe i koji žele da zaštite veliki je motiv da nastave da se bore, kako ne bi dopali u situaciju potpune odgovornosti za pustošenje ovog entiteta, urušavanje Društva i trovanje svih Izvora Nacije.
Goli Interes Režim nagoni da se dalje upinje da opstane, potpuno zanemari stvarne političke alate, prebacujući sve na Golu Silu, proizvodeći je u politiku. Što je neprirodno i imaće surov kraj. Ali do kraja ima još nekoliko epizoda.
4.
Režim jeste Gotov u političkom smislu; Tu Oligarhiju niko više, politički, ne uzima za ozbiljno niti oni imaju bilo kakvu političku težinu, ali je daleko od Gotovog u domenu Gole Sile.
5.
Gola Sila može se manifestovati na niz načina, ne nužno i isključivo fizičkim napadima, što Režimu, uz ubjeđenja da je Narod funkcionalno nepismen (preko 70 posto) i ima pamćenje zlatne ribice, (koje nije tri sekunde, već tri mjeseca, ali se svodi na isto), daje, kako smatraju, dovoljno prostora za oporavak do oktobarskih izbora iduće godine.
6.
Uz medijsko insistiranje na “ekonomskim projektima” koje realizuju, Deklaraciju o zaštiti Srba, koja je u pripremi (njenoj teškoj zloupotrebi) i dovoljnu količinu novca, kombinovanu sa veoma snažnim Propagandističkim Mehanizmom, njihovi izgledi, iz ove perspektive, nisu mali niti za potcijeniti. Pod uslovom da ne bude dramatičnih situacija, koje ne moraju, isključivo, biti Revolucija; Dovoljan je i Dodikov dobrovoljni odlazak u egzil, koji bi unio više drame na političkoj sceni BiH/RS nego bilo koje razrješenje situacije narodnim sredstvima.
7.
Dodik, bez sumnje, razmišlja o odlasku, što je jedna ravan; Sasvim druga je da to promišljanje pretoči u konačnu odluku i brzo je sprovede u djelo.
8.
Dodik bi trebalo/morao da ode; Ako to ne učini neminovna je Revolucija i nasilan kraj plutokratskog društva koje je podigao, uništavajući sve institucije ovog entiteta, u dobroj mjeri i BiH.
Dodik je svjestan toga, posebno nakon što mu je preostala samo Gola Sila, bez mogućnosti da povrati bilo kakav politički integritet; Odlaganje Narodnog epiloga, u situaciji da ne ode, može potrajati još neko vrijeme; Nakon toga…
9.
Dodik manifestuje Iracionalni pristup - pokušaj opstanka Golom Silom, što nas dovodi do Opozicije i početne tačke njihovog pokazivanja Znakova Života - platforme “Odbrana Digniteta Parlamenta”!
10.
Opozicionari jesu, Pasivnom Silom, uspjeli prisiliti Režim da objavi Odluku o održavanju referenduma u Službenom glasniku RS, ali ostaje činjenica da “Dignitet Parlamenta” nije sadržan isključivo u objavama donesenih odluka u Službenom glasniku!
Mnogo je kompleksniji pojam “Dignitet Parlamenta”, samim tim i njegova odbrana. I on ne može biti odbranjem jednim lajt naguravanjem pred kamerama, već mnogo mnogo složenijim, proaktivnijim i još hrabrijim sredstvima i djelovanjem!
11.
Jedna od ključnih odrednica očuvanja Digniteta Parlamenta jeste Sprovođenje odluka parlamenta, što u slučaju navedenog Referenduma nije na djelu.
Štaviše, suprotno je: Na djelu je još gore urušavanje Digniteta Parlamenta, stavljanjem njegovih odluka u stanje hibernacije (suspenzije), što može imati, dalekosežno, mnogo teže posledice od samog akta neobjavljivanja odluke o njegovom sprovođenju.
12.
Nejasno je zbog čega Opozicija i dalje ne insistira na odbrani Digniteta Parlamenta, samim tim i na sprovođenju njegovih odluka, već Pilatovski najavljuje “pranje ruku” tako što će biti suzdržani u parlamentu, tokom njegovog novog urušavanja; Što je, izvan svake razumne sumnje, izglasavanje suspenzije odluke o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH.
13.
Najava suzdržanosti je bila očekivana i Režim to shvata kao “Matiranje Opozicije”, jer ih vraća u skupštinske klupe, dok bi stvarno insistiranje na očuvanju Digniteta Parlamenta, (istrajavanjem na sprovođenju, a ne samo objavljivanju, svih njegovih odluka, pa i one o referendumu), bilo za Režim istinsko iznenađenje i dovelo bi ih u situaciju da “bilo gdje/negdje“ u Republici Srpskoj održe sjednicu i sami izglasaju suspenziju!
To bi bilo Matiranje Režima! U tom slučaju “Skupštine naroda” imaju smisla i značile bi jačanje Opozicije.
14.
Svaka druga situacija u kojoj Opozicija sjedi u skupštinskim klupama, dok Režim iznova ponižava parlament, suspendujući njegove odluke, jeste saučesništvo u rušenju Digniteta Parlamenta. Čak da Opozicija traži poništenje te odluke, sjedeći u parlamentu, opet je to saučesništvo u urušavanju skupštine.
To bi bila Kapitulacija bez ikakve potrebe; Još jedno samoubistvo s predumišljajem.
15.
Prečesto je Opozicija bila saučesnik u urušavanju parlamenta, predugo joj je to bio manir, da bi se, nakon snažnih efekata Pasivne Sile, vratili u to stanje; I tako demonstrirali da je Pokazivanje Znakova Života bilo izolovan incident, bez ikakvih trajnijih efekata. Što ne znači da se upravo to neće i desiti.
16.
Njihovo učešće u najavljenom novom aktu rušenja parlamenta - Režimskom donošenju odluke o suspenziji odluke o referendumu, i, uz to, najava suzdržanosti u glasanju o njoj, bilo bi kapitulacija iz još nekoliko razloga: Značilo bi da su odustali i od zahtjeva/uslova da prekinu sa sprečavanjem daljeg ponižavanja parlamenta upotrebom Pasivne Sile, sve dok Nedeljko Čubrilović i Dragan Lukač ne budu udaljeni sa svojih funkcija, jer su parlament pretvorili u vježbalište naoružane uniformisane policije!
17.
Znakovi Života, u takvom raspletu, ne bi više bili ni incident, već politička fatamorgana.
18.
Gola Sila i/ili Pasivna Sila?! Kako god, bez Sile neće završiti!
Ostanite sa mnom.
