piše: Slobodan Vasković
Dan je počeo u pet.
Kuvam kafu, budim Ljilju, trebamo za BG.
Već u pola šest škripa kočnica ispod balkona; Pogledam, iz bijelog automobila, ZG tablica, izlazi mladić, kratko ošišan, diže telefon sa asfalta; Pogledam uz cestu, prema Banskom dvoru, trči djevojka u dugoj bijeloj haljini, duge crne kose. Hramlje. Iskočila je iz auta.
On je zove, ona ubrzava, hramanje je jače.
Ulazi u automobil, okreće, vozi za njom, nestaju iz vidokruga; Nakon nekoliko minuta automobil se vraća, oštro skreće ulijevo, brzo odjuri ka Crkvenoj.
Ne vidim da li je djevojka u autu.
Scene u rano jutro, pod uličnim osvjetljenjem, djeluju groteskno. I jezivo.
Jedva čekam da odem. Bar na dan dva.
2.
Granice su puste, prolazimo brzo, pazim na “srednju brzinu” na BG autoputu, svraćam na OMV; Toalet je obavezna destinacija, ali unutra bizarna scena - peremo ruke nas trojica, dok u kabini, na WC školjki, sve u šesnaest hrče NN lice.
I hrče sve jače i jače.
Dok on hrče, oderaše nas i na kursnim razlikama. Baš.
3.
Palim dalje, standard je da mi se svakih mjesec i po pokvari pokazivač nivoa ulja, više se ni ne nerviram, nekako parkirah.
Na Trgu Republike rasturaju harmonike; Dani Srpske u Srbiji; Djeca imaju odličnu izvedbu; Idem dalje, na ručak sa prijateljem. Izlazim, kad u bašti restorana ruča Član Radojičićevog štaba. Uljudno se pozdravimo; jurim u Ušće. Ne u šoping, reklamiram ranije kupljenu robu.
5.
Sve prolazi bez problema, daju mi novu električnu cigaretu.
Krećem ka izlazu, kad opet Član. Uljudno razmijenimo po tri rečenice; Odlazim; Ako se sretnemo i treći put, šta da radim - pozvaću na piće.
6.
Taksista me pita: Kako je kod vas?
Kad bih ti rekao ne bi mi vjerovao, odgovaram.
7.
Tašmajdanski park je sledeća destinacija; Samo što sam sjeo, zove Efendija, konektujem se, prenosim tekst “Žurnala”; Još uvijek pojma nemam šta se dešava u RS; Najrađe bih zahrkao, može i na nekoj WC školjki.
8.
Čitam vijesti, Lukač ima teški izliv Kundaka u Mozak; Djeluje da pravo juri ka neselektivnoj vatri. I juri. I neće propustiti da povuče okidač; Dosta je bilo sa ubijanjem divljači; Vrijeme je za lov na ljude.
9.
Željezničari su završili na željezničkoj stanici. Svi njihovi vozovi su poodavno prohujali; Nema tu nikakvog voznog reda.
10.
Gledam vijesti; Vukota postavlja niz pitanja Lukaču; Zaboravio je jedno: Da li se u njegovoj vikendici krio Ramo Brkić, odbjegli robijaš, nekadašnji komesar policije Unsko-sanskog kantona, presuđen pravosnažno na 11 godina za zloupotrebu ovlaštenja i trgovinu drogom?!
I mene odgovor na to pitanje živo interesuje!
11.
Dnevnici su gotovi, Željka je šampion u Nuliranju same sebe; Nigdje ne čujem za Ivanića, pretpostavljam da je na dnu Pacifika, sa sedamsto boca kiseonika; Neće taj izroniti do kraja krize.
12.
Nakon ovakvog dana, za opuštanje, “igraju” samo “Zločinački umovi”!
