piše: Slobodan Vasković
1.
Bilo bi odlično da je u Republici Srpskoj na djelu “Makedonski scenario”, jer on završava hepiendom i padom Režima; Onaj u Skoplju je već okončan, a, logikom stvari, i ovaj u Banjaluci imao bi srećan kraj!
2.
Međutim, “Makedonskog scenarija” u izvedbi Opozicije nema, što ne znači da neće biti hepienda - Pada Režima - ako Opozicija ostane istrajna u svojim namjerama da se bori protiv bezvlašća, nasilja i daljeg uništavanja institucija, koje sprovodi Režim.
3.
Opozicija Mora nastaviti sa tom borbom, inače su njihove političke karijere zapečaćene; Oni nemaju kud i, ukoliko ne nastave, ponijeće istorijsku odgovornost za poništenje ovog entiteta, a da to poništenje nisu ni pokušali ozbiljnije spriječiti.
Napokon pokušavaju, tvrde da će nastaviti i to je velika, dramatična promjena u političkom miljeu RS.
Njihova (napokon) spoznaja da je Dodik “Crni labud” mijenja sve.
4.
Nasilni Režim služi se oprobanim sredstvima političkih tiranija: Represijom, Manipulacijama, Lažima…
Sami su sebe satjerali uza zid, jer njihova “Obojena revolucija”, koju sprovode tri godine (nakon izbora 2014.) nije dala željene rezultate; Pune tri godine Režim pokušava da sruši vlast na nivou BiH, da postane dio nje, ali mu to ne polazi za rukom.
Direktna posledica tog nesupjeha je devastirano Društvo u RS, ekonomski i finansijski fijasko, uništena privreda i sve vidljivija i snažnija izolacija entiteta, Pustare kojom haraju Nasilnici svih boja i dezena.
Ni BiH ne izgleda mnogo bolje, ali to nije nikakvo opravdanje za počinjeno zlo.
5.
Podsjetiću da je Milorad Dodik još tokom proslave Dana Republike, 09.01.2015. g., svjestan da nema šanse da nastavi vladati institucijama BiH, (u brojnim razgovorima) najavio da će “suspendovati sve zakone BiH na teritoriji RS, koji ne odgovaraju RS”?!!
“Ovakav stav će braniti Dragan Lukač”, rekao je tada Dodik.
6.
Od tada do danas Dodik jeste u dobroj mjeri izvršio svoje namjere, ali ima taj “uspjeh” i svoju Mračnu Stranu: Republika Srpska je izolovana, opustošena, njome dominiraju Pustahije i Nasilnici; Džambasi samouzdignuti na nivo “Nekog”; Republika Srpska postala je Gulag!
Takvo stanje može potrajati; Nažalost, traje već godinama, ali nije vječno; Opozicija, koja je jedanaest godina zatvarala oči pred istinom, pritiskana lažnim rodoljubljem Nasilnika, konačno je malo digla glavu. A to malo izazvalo je buru u Režimu; Buru straha, demonstraciju slabosti i želju za odmazdom.
7.
Kada smo kod Odmazde, odmah smo kod Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS, koji je spreman da napravi krvoproliće. On to i ne krije; Javno to svjedoči!
Lukačevo kandidovanje za poziciju prvog čovjeka MUP-a RS, još prije skoro tri godine, bilo je, napisao sam to tada, krunski dokaz potpune političke izgubljenosti Milorada Dodika, njegovog ogromnog straha od nadolazećih događaja, ali i spremnosti da se pokuša obračunati sa svima, koje smatra protivnicima.
Dodik i njegova Crna frakcija SNSD-a napravili su još jedan korak ka svom kraju, jer kandidovanje Lukača za poziciju ministra unutrašnjih poslova, potez je očajnika, koji pogrešno smatra da će većom represijom uspjeti da sačuva vlast. A Lukač znači samo jedno - represiju bez ograničenja.
On nema nikakve sposobnosti da MUP RS učini ponovo institucijom od ugleda, ali itekako ima znanja da ga stopostotno dovede do pozicije Dodikove falange. I do pesnice uperene protiv njegovih protivnika. (Kandidovanje Lukača - Dodikov strah od letenja; 17.12.2014.)
8.
Danas, u najogoljenijoj formi, svjedočimo navedenom; MUP RS je u velikoj mjeri pretvoren u stranačku Miliciju, Mete za odstrel javno postavlja i mnjenju predstavlja Komandant Falange; Lukač optužuje, sudi i presuđuje!
9.
Uvođenje naoružane uniformisane policije u Parlament svjestan je akt Nasilja, kojim je sve, namjerno, dovedeno na korak do krvoprolića!
“Obojena revoliucija” Režima je propala, njeni negativni efekti vratili su se Nasilnicima kao bumerang, preostalo im je samo Nasilje.
Politike, nakon naoružanih, uniformisanih policajaca u Skupštini (što je nezapamćeno u Svijetu, čak i u državama gdje se narodni poslanici, tradicionalno, fizički, s vremena na vrijeme, obračunavaju), više nema.
10.
Ostala je Gola Sila! I krvoproliće. Koje će se i desiti, jer ga je, u situaciji koja je na djelu, gotovo nemoguće izbjeći.
11.
Na ovom mjestu dolazimo ponovo do Milorada Dodika - Šefa Režima, koji, nakon jedanaest godina apsolutne vlasti, što se pretvorila u autokratiju/tiraniju/plutokratiju, mora donijeti odluku o tome Da li će Režim Pucati u političke protivnike i kritičare?
Da li će ON biti taj koji će narediti Pucanje ili će to neko drugi učiniti u njegovo ime, a On preuzeti/ponijeti odgovornost?
11.
Navedeno je Zadnje Dodikovo Iskušenje. Koje On može riješiti na dva načina - Da ode odmah/u najskorije vrijeme Bez Pucanja, pa šta posle bude sa njim; Da ode nakon Pucanja, a onda ništa dobro neće biti, ni po njega ni po RS!
12.
U oba slučaja Dodik ide; Trećeg rješenja nema; On nema šanse za politički o(p)stanak; Jeste dobio poneku bitku, ali ovaj Rat, koji je On otpočeo prije tri godine, On je izgubio; Onog trenutka kada ga je i otpočeo, samo je bilo pitanje vremena i veličine štete koju će nanijeti.
13.
Dodik je već trebao da ode; Sam; Nije trebalo, uprkos svim slabostima Opozicije, koje su mu politički vijek produžile do današnjih dana, da, ne birajući sredstva, opstaje i sam sebe dovede u situaciju da mora odlučiti između Odlaska sa Pucanjem i Odlaska bez Pucanja!!!
A Odlazi bez dileme! Što duže odlaže neminovno, bliži je Pucanju. I Krvoproliću u Njegovo Ime!
Podrška Lukaču podrška je Pucanju i Krvoproliću!
14.
Do Dodika je samo odluka o Pucanju; Sve ostalo više nije u njegovim rukama!
Voćnjak
Dodik je, tokom Nasilja njegovog Režima u Skupštini, 13.09., bio u svom voćnjaku u Gornjim Podgradcima. Sletio je helikopterom.
Jabuke na 150 hektara su odlično rodile.
Razgledao je voćnjak. Više od 300.000 stabala.
“Ajdared”, “Zlatni Delišes”, “Jonagold”, “Fuji, ”Granny Smith”, “Pink lady”…
