piše: Slobodan Vasković
U tekstu “PIK - zadnja opomena Dodiku&Režimu oko referenduma” naveo sam i da je PIK ponudio častan izlaz vlastima RS i odustajanje od referenduma, ukazujući na činjenicu da je predsjednik Ustavnog suda BiH “nagovijestio da bi se sjednica Suda (na kojoj bi se raspravljalo o žalbi NSRS, op.aut.) mogla održati prije referenduma”.
“Upravni odbor PIC-a poziva institucije BiH da ovo pitanje riješe kroz ustanovljene zakonske procedure i postojeći ustavni okvir, te putem konstruktivnog dijaloga. U tom kontekstu, konstatiramo da su pred Ustavnim sudom BiH već u toku postupci koje su pokrenuli predstavnici državnih institucija s ciljem ocjenjivanja ustavnosti odluke NSRS o referendumu, kao i zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda BiH o Zakonu o praznicima RS koji je podnijela NSRS. Koliko je poznato Upravnom odboru PIC-a, predsjednik Ustavnog suda je nagovijestio da bi se sjednica Suda mogla održati prije referenduma”, precizno je navedeno u Zaključcima PIK-a, nakon sjednice ovog tijela o referendumu u RS.
Ova, doslovno rečeno, ponuda PIK-a vlastima RS, ali i sugestija Ustavnom sudu BiH, sve više djeluje kao Izlazna varijanta za sve zainteresovane strane oko referenduma, bilo da su njihova stajališta za ili protiv izjašnjavanja građana. Takvo što javno je naznačio i Nedeljko Čubrilović, predsjednik NSRS.
Niko od domaćih političkih subjekata ne bi bio pobjednik u ovom raspletu, ali bi bilo podosta onih koji su politički snažno udareni.
Sjednica Ustavnog suda BiH biće održana 17. septembra i na njoj će biti razmatran zahtjev Narodne skupštine RS za reviziju odluke Ustavnog suda o datumu dana Republike, kao i zahtjev Bakira Izetbegovića za donošenjem privremene mjere zabrane referednuma.
Ukoliko bude uzvojena revizija, odluka Ustavnog suda se suspenduje, pa je izlišno i razmatrati Izetbegovićev zahtjev.
Ćeman
“Ako odlučimo da ima elemenata za preispitivanje i ako bude i odluči se da se usvaja zahtjev za preispitivanje, predmet se vraća u fazu kao da ova odluka nije bila ni donesena”, rekao je Mirsad Ćeman, predsjednik Ustavnog suda BiH (Avaz, 05.09.).
Na pitanje da li bi u tom slučaju Ustavni sud ponovo morao odlučivati o datumu Dana Republike, Ćeman je odgovorio potvrdno.
“Sud bi ponovo o tome raspravljao. Onda bi ponovo donio odluku i ponovo NSRS ili neko drugi ima pravo podnijeti zahtjev za preispitivanje. A u takvom razvoju događaja, ove odluke i o referendumu i ovo ostalo zapravo više ne bi bilo aktuelno, jer odluka (o ukidanju datuma Dana Republike, op.aut.) kojom je to, uvjetno kazano, izazvano više ne bi pravno postojala”, pojasnio je Ćeman.
Činjenica da je PIK u Zaključcima ukazao na sjednicu Ustavnog suda BiH, kao i sve češća Ćemanova pojašnjenja mogućih epiloga te sjednice povodom zahtjeva za reviziju Odluke o ukidanju datuma Dana Republike, implicira da je, trenutno, najrealnija opcija završetka nikom potrebne referendumske sage pretvaranje hipotetičkih Ćemanovih razmatranja u realno stanje.
Ukoliko vlasti RS ne prihvate ovakav rasplet, pod uslovom da do njega dođe, onda idu u direktan sukob sa Zapadom. To je više nego jasno. I to je potpuno pogubno.
Iako to nigdje nije eksplicitno navedeno u saopštenju PIK-a, na to navodi zaključak u kojem članice PIK-a (sem Rusije) istuču: “Nećemo tolerisati bilo kakvo kršenje Opšteg okvirnog sporazuma za mir, uključujući, između ostalog, i pokušaje otcjepljenja”.
Ukoliko vlasti RS prihvate ovakav rasplet, izvlače se sa manjom štetom iz cijele situacije koju je teško zakuhao Milorad Dodik, nego ukoliko ne prihvate.
Priznavanje odluka Ustavnog suda BiH
Šteta po njih se sastoji u spoznaji da priznaju odluke Ustavnog suda BiH, pa da će, slijedom događaja, priznati i novu odluku Ustavnog suda BiH o datumu Dana Republike.
Ta, hipotetički, nova Odluka će, u najmanjem, zahtijevati uklanjanje vjerskih obreda iz obilježavanja datuma Dana Republike, a, u najvećem, potvrđivanje već izrečene.
Upravo te mogućnosti ne idu u prilog Dodiku, jer mu izbijaju razloge za neodržavanje referenduma.
Bude li ovakvog raspleta, gotovo izvjesno je da će Dodik odustati od referenduma i pokušati spinovati svoju pobjedu. Međutim, drugo odustajanje od referenduma ni u kom slučaju nije politički dobro po njega, posebno ne pred izbore, i nanijeće mu određenu štetu.
Paket
Ta šteta će biti značajno veća ukoliko u “Paketu” bude i zahtjev za ukidanjem Odluke NSRS o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH, što je logično za očekivati.
Ako se sve razigra na navednei način, a dosta smjernica ukazuje na to, onda bi trebala, nakon 17. 09., zasjedati Narodna skupština i ukinuti sopstvenu odluku o referendumu o datumu Dana Republike, a, sasvim vjerovatno, i ranije donesenu odluku o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH, koja nije još uvijek objavljena u Službenom glasniku RS. I koja može biti objavljena bilo kada i proizvesti novu veliku krizu.
Dodik sa ovim referendumom (o Tužilaštvu i Sudu) uveliko računa u skoroj budućnosti, što je i više nego jasno iz njegovih izjava i brojnih napisa njegovih ideologa (listom korisnih idiota), koji tvrde da i taj referendum mora biti sproveden, kao i brojni drugi.
Takav (mogući) rasplet nije povoljan po Dodika i njegova izborna htijenja, jer dobija tek mogućnost da Ustavni sud možda donese neku drugu Odluku o datumu Dana, a sam je prisiljen ukinuti čak dva referenduma, odnosno odluke o njima.
Udarac i Izetbegoviću
Mogući rasplet težak je udarac i Bakiru Izetbegoviću i njegovom poimanju BiH, koju on vidi isključivo u širini prozorčeta njegove interesne grupacije, što politiku doživljava kao negaciju RS i ništa više od toga.
Takav linearan pristup poodavno je nemoguć i što Izetbegović više istrajava na njemu, on sve više pokazuje da, praktično, direktno ruši BiH, jer otvara izuzetno širok prostor onima koji insistiraju na tome.
Istina, krajnje je vrijeme da Izetbegović i doživi jedan debakl upravo od institucija BiH, ne bi li bar pokušao razumjeti da je BiH takva kakva je, sviđalo se to njemu ili ne. Iztebegovićeva politika negacije RS je, u stvari, politika negacije BiH, to je nesporno.
Svako njegovo zaklinjanje u BiH, dok, istovremeno, negira dio BiH, rušenje je BiH. Uz to, tretiranje RS kao stalne mete politike SDA, permanentan rad na rušenju njenih, čak i benignih simbola, u stvari je priznavanje Nezavisne RS i, samim tim, negacija BiH. Nejasno je kako to bošnjačko političko rukovodstvo nikako ne uviđa, odnosno jasno je da to ne žele da vide, jer im nije do BiH, već isključivo interesa sopstvenog političkog kruga koji je primarno materijalni.
Bez boljitka
Ustavni sud BiH do sada je ukinuo himnu RS, zastavu i grb RS i šta se desilo: nakon ukidanja himne, zastave i grba, BiH nije bila ništa ni bolja ni efikasnija, niti centralizovanija, niti su Bošnjaci imali bolji status u njoj od druga dva naroda, niti su bolje živjeli, lakše dolazili do posla, osjećali se sigurnije…
Jednostavno rečeno, pitanje Dana Republike i sva slična pitanja u ovoj zemlji ne treba rješavati pravosudnim putem, jer se svako rješenje uvijek doživljava kao nasilno nametanje odluka jednog etnosa drugom, već se sva ta otvorena pitanja trebaju rješavati političkim sredstvima.
Nesporno je da je Dan RS vrlo neprijatan po Bošnjake, Hrvate i ostale nepravoslavce, budući da njegovo obilježavanje počinje u Crkvi. Trebalo je insistirati da se taj dio izdvoji iz proslave Dana i diskriminacija bi bila uklonjena, bar njen najveći dio.
Poraz Čovića
Mogući rasplet preko odluke Ustavnog suda bio bi težak poraz i Draganu Čoviću, lideru HDZ-a BiH, koji preko Dodikove antisrpske politike pokušava da se dokopa trećeg entieta.
Čović je najgorljiviji javni zastupnih održavanja referenduma o Danu Republike, iako njegov HDZ, njihovi članovi na funkcijama, to sprečavaju.
Tako se desilo da (u istom danu) Čović iz Beograda poručuje da će referenduma biti, a HDZ-ovci u CIK-u BiH glasaju protiv dostavljanja biračkih spiskova Dodikovoj Komisiji za referendum.
Čović je, bez sumnje, najveći licemjer od svih političara u BiH i, bez sumnje, najopasniji po RS, opasniji mnogo od Izetbegovića, iz prostog razloga što ima dominantan uticaj na Dodika.
Izlazna varijanta preko Ustavnog suda Čovića ostavlja na čistini i tjera da za formiranje trećeg entieta potraži resurse u vlastitoj avliji, a prestane da koristi RS kao batinu kojom će razbijati i BiH i RS.
Jedini pravi pobjednik cijele ove priče, u ovom hipotetičkom, ali najrealnijem raspletu, bila bi Međunarodna zajednica, njen Zapadni dio, koji bi dobio odustajanje od svih referenduma, a da, zauzvrat, nije dao ništa.
Izvjesno je da ovakav rasplet ne bi bio po volji Rusiji, jer bi označio smirivanje tla u BiH, što nije njihov cilj. Dapače, te se zbog toga može očekivati njihov dalji pritisak na Dodika da se taj referendum održi.
Neodgovornost
Pitanje je, nakon svega, da li je Dodik trebalo da zakazuje referendum?
Ni slučajno, jer je to veoma štetno po RS, donijelo joj je ogromne probleme, koji neće prestati ni mogućim odustajanjem od referenduma, a Dodika je definitvno i bez ostatka zauvijek suprotstavilo Zapadu.
RS se, zahvaljujući Dodikovo suludom ponašanju, pokazala kao subjekt koji je u stanju da ustalasa region i svi će tu činjenicu, i oni najjači, još decenijama imati na umu. Takva spoznaja nije obećavajuća po ovaj entitet.
Dodik, da je htio, imao je na raspolaganju niz drugih sredstava, osim referenduma, da izvrši pritisak, kako bi Ustavni sud ponovo promislio sopstvenu odluku i u tome bi imao bezrezervnu podršku opozicije. Ovako, on je institut referenduma ponovo zloupotrijebio i eventualno odustajanje od njega značiće, defakto, i poništenje tog instituta zauvijek.
Dešavanja oko referenduma pokazala su, osim potpune neodgovornosti vlasti RS, zabrinjavajuću neodgovornost vlasti Srbije.
Srbija, koja je potpisnica Dejtona, sebi je dozvolila luksuz da, javno, tvrdi kako niti je pitana, niti je informisana i da je, što je i najgore, još i dezinformisana.
Površnost
Takvo stanje stvari pokazuje koliko je Srbija površno uz Dejton i koliko je nije briga za RS. Da jeste, reagovali bi mnogo ranije i spriječili štete koje su već nastupile i koje se neće popraviti eventualnim odustajanjem od referenduma.
Srbija je sebe dovela u situaciju da bude, kako je to Boško Jakšić slikovito rekao, razapeta na Laktaški krst, što je ispod svakog nivoa i svjedoči da srpsko rukovodstvo, oličeno u dvojcu Aleksandar Vučić-Toma Nikolić, nema pojma “kud udara”!
Mnogo gore od toga je što je Srbija javno priznala da postoje štete i po Srbiju i po RS i po Srbe od tog referenduma, pa se opet nije jasno očitovala po tom pitanju.
"Vlada Srbije reagovaće odgovorno i ozbiljno, a nema sumnje da ću želeti da čujem stav svih srpskih predstavnika. Zamolićemo ih da se sa nama konsultuju ukoliko do takve odluke dođe i da vidimo kako najmanju štetu da napravimo našem narodu", rekao je Vučić u Beogradu (29.08.) posle sastanka s diplomatskim korom, odgovarajući na pitanje šta će Srbija uraditi ukoliko PIK zabrani referendum.
Iz njegovog odgovora jasno je da štete već ima, da će je tek biti, ali je jasno i da Srbija nije ništa preduzela da tu štetu preduprijedi.
Nažalost, nisu to učinili iz dnevnopolitičkih razloga, jer im dešavanja u BiH služe za odvlačenje pažnje sa sopstvenih problema.
Uz to, krajnje je od Srbije licemjerno da Nikolić i Vučić izjave da “ne podržavaju referendum, ali i da nisu protiv”, a onda mediji pod njihovom ličnom kontrolom danima donose izvještaje o (samo što nisu) napadima na RS, čišćenju njenog Zapadnog dijela, upadu Hrvatske i NATO, a pripadnici njihovog SNS-a putuju po RS i propgiraju referendum (već danima)…
Srbija, bez dileme, pokušava iskoristiti Dodika za izazivanje Kontrolisanog haosa u BiH, što njima neće donijeti nikakve koristi, a nanosi veliku štetu RS. Jedinu korist od svega ima Rusija.
Nikolić i Vučić su se pokazali nedorasli situaciji i bijeg u radikalizaciju, u kojoj se najbolje snalaze, jeste najveći dokaz toga, kao i stalno insistiranje njihovih korisnih idiota da je sukob u regiji i napad na Srbiju (i RS) neizbježan.
U tom svjetlu lako je sagledati prosto nevjerovatno nedgovornu izjavu Milorada Dodika, koji je prije par dana rekao da se "Republika Srpska u političkom smislu nije udaljila od ranijih opasnosti, koje su sada možda i gore, sofisticiranije”.
Te “gore i sofisticiranije opasnosti” od ranijih izazvao je upravo Dodik zakazivanjem referenduma i javno to priznaje. Nažalost, niko iz opozicije nije našao za shodno da to i konstatuje. Kao ni činjenicu da je Izetbegović apelaciju Ustavnom sudu BiH za poništenje datuma Dana Republike podnio početkom 2013. godine, kada je u predsjedništvu BiH sa njim sjedio Nebojša Radmanović (SNSD), a u vlasti na nivou BiH bio SNSD. SNSD i Dodik tada nisu učinili baš ništa povodom tog izetbegovićevog akta.
