piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik dostigao je vrhunac - nije više samo najveći srpski nacionalni problem; Postao je Globalni problem. Nažalost i Republika Srpska i Srbi sa njim.
Vrhunac na kojem se nalazi Dodik nema hepiend, on garantuje težak slom, kako njegov, tako i RS i Naroda.
Dodika je uništio Hubrisov sindrom, Grandomanija, pirane-savjetnici i pokvareni prijatelji poput Aleksandra Vučića, Dragana Čovića…, brojnih drugih tapšača po ramenu, koji su ga nabili u crnu zemlju, a on vjerovao da su ta tapšanja potezi odobravanja i pohvala.
Ukratko, Dodik je uništio sam sebe, satrao je RS i Narod ekonomski, privredno, finansijski, moralno i tako potrošene subjekte bacio na igralište Velikih, gdje milosti nema ni za koga. Posebno ne za Pacere, koji na Svijet gledaju kroz prozorče veličine puškarnice, tako da, praktično, ne vide ništa, sem sebe samih u nerealnoj/nepostojećoj veličini.
Objektivno, Dodik nije ni mrva naspram Zapada, čak ni Rusije, ali je umislio sebi da je “Geostrateški Obeliks”, oko kojeg će se Velesila (čitaj SAD) i Sila (čitaj Rusi) otimati; Dodik je komičan, ali ta komičnost tragična je po Narod koji predstavlja.
Dodik je referendumom, njegovom najavom 2006., otpočeo decenijsku vladavinu, koju završava slomom referenduma, najavljenog 2016. Nekada Dodikov Moćni spin se pretvorio u Glogov kolac za Dodika.
Paradoks koji je bio očekivan, jer Dodikov politički antidarvinizam, kontraevolutivni, retrogradni procesi, neminovno su vodili ka tome.
Ono što je po Dodika užasavajuća spoznaja jeste da on nije problem BiH, već Globalni Problem, remetilački faktor u Regionu, Rusko hrđavo oruđe u dubini zone odgovornosti Zapada/Nato; Oruđe koje nema šanse da napravi ništa značajnije na Globalnom Planu, prije nego li bude polomljeno.
Dodik već predugo živi i djeluje iznad zakona u BiH, iznad BiH i bilo je logično da prestane biti samo problem BiH, već da postane Regionalni Bezbjednosni Detonator, koji moraju riješiti oni koji gospodare ovim prostorom. U ovom slučaju to su SAD-e i njihova prva pratilja EU, koja jeste mlitava, licemjerna, promiskuitetna, ali koja ni sama nema kud. Već protiv Dodika.
Odluka Ustavnog suda BiH da odbije zahtjev za reviziju sopstvene Odluke o ukidanju datuma Dana RS, samo je inicijalna kapisla koja je poslužila da osvijetli stvarno stanje stvari i Dodikovu poziciju u trenutnim okolnostima; Koja je potpuno gubitnička.
Nebitno je da li će referenduma biti; Bitno je na koji će način i kojom brzinom biti riješen “Globalni Problem Dodik”.
Ukoliko on krene u izjašnjavanje građana, (koje je sam obesmislio priznajući u niz navrata, zajedno sa Željkom Cvijanović, da Dan RS jeste imao diskriminatorskih odredbi), rješenje Slučaja Dodik će biti vrlo brzo i efikasno; Podvije li rep i odustane od besmislenog postupka, (koji je i krivično djelo i rušenje BiH i Dejtona), “Slučaj Dodik” će još neko vrijeme biti agonija, a onda i ugašen sam od sebe.
Najbolje po Dodika bilo bi da se povuče i to odmah. I ode.
Teško je vjerovati u takav rasplet, realno je da će on nastaviti sa pokušajima da se spase, što je Nemoguća Misija i što će donijeti nove štete i RS i Narodu.
Dodik je završena priča poodavno; Svi njegovi pokušaji da se vrati bili su osuđeni na propast. Jedino je, neuspješnim i grotesknim “kambekovima”, uspio da nanese ogromnu štetu Narodu i RS, jer nije bilo dovoljno razumnih da ga spriječe u tome.
Veličina računa nanijete štete jedina je nepoznata veličina. Nažalost, taj parametar će još rasti.
Dodik je ispričana priča, kojoj samo preostaje ispisivanje načina kraja, ali nije on jedini koji je odgovoran za tragičnu, gubitničku situaciju u koju je Narod doveden.
Odgovoran je i Mladen Ivanić, taj šuplji trubadur i netalentovani skriboman bljutavih oda samom sebi. Ivanić je nevažan, ali je važna Srbija. I njeno rukovodstvo koje je ohrabrivalo Dodika u njegovim antisrpskim nasrtajima, u vulgarnom divljačkom jurišu na sve institucije RS, koje je satrao, obesmislio, poništio, kako bi on jedini ostao institucija. Od koje nije ostala ni sjena.
Vučić je Dodikov saučesnik u brojnim prljavim poslovima protiv Srba iz RS/BiH, jer ga je podržavao u njegovom višegodišnjem napadu na sistem društvenih vrijednosti i upravljanju institucijama po principu mentalne pornokratije i osovinskog zatvaranja od svijeta progresa.
Vučić je Dodika otvoreno podržavao i u blaćenju sopstvenog Naroda, lično učestvujući u toj prljavštini u maju, nastavljajući je u avgustu i septembru, što je svjedočanstvo mentalne bijede srpskog rukovodstva. I njihove antinacionalne politike.
Sada bi Vučić da Pilatovski opere ruke od svega, iako je imao niz prilika i niz instrumenata da takvo stanje prekine.
Neće to ići baš lako, jer Rusija Hrđavim Oruđem, Dodikom, neće uspjeti ništa da učini u Zoni Odgovornosti Zapada, ali hoće uspjeti nanijeti nekoliko teških udaraca Vučiću. Toga se Vučić plaši, jer Putin ne zove Dodika u Moskvu zbog referenduma, već zbog Srbije i udara po njoj.
Dodik će to prihvatiti, jer nema kud. Vučić i zaslužuje Dodika, jer mu je politički sijamski blizanac. Svojevoljni, što je najtragičnije.
Nije samo Dodik poražen, već i njegov pokvareni prijatelj Dragan Čović, koji ga je sa dželatskom spremnošću gurao u referendum, vjerujući da će giljotiniranjem Dodika i RS on dobiti sanjani Treći entitet. Neće dobiti ništa, ali je dobit spoznaja da je Čović Neprijatelj BiH u najmanjoj mjeri koliko i Dodik.
Isto se odnosi i na Izetbegovića koji jeste dobio bitku na Ustavnom sudu, ali je zauvijek izgubio rat za nedejtonsku BiH, koji on intenzivno vodi.
Dodikov poraz je i njegov debakl, ma koliko to apsurdno zvučalo.
Činjenica je da niko kao izetbegović nije priznavao samostalnost RS i niko kao Izetbegović nije stvorio toliko šansi Dodiku da osamostali RS, jer niko kao izetbegović nije učinio toliko mnogo na izguravanju RS iz BiH. Zamalo je i uspio.
RS će, bez obzira na način Dodikovog kraja, morati da izmijeni Zakon o praznicima, ali nije bilo potrebe da se do toga dođe sudskim procesima jednog naroda protiv drugog, jer je to rasturanje šansi za zajednički život.
Diskriminacija se trebala ukloniti, ali se to moralo učiniti političkim dogovorom. I u ovom i u svakom drugom sličnom slučaju.
