Dosje/MUP RS - Finalizacija projekta stranačke policijske hunte

piše: Slobodan Vasković

Poodavno sam konstatovao da je Dragan Lukač najneuspješniji ministar unutrašnjih poslova u istoriji RS.

Otkako je on došao na čelo MUP-a RS, prije dvije godine, ova institucija se samo sistematizuje i prestrojava, a ništa od kriminala i teških ubistava ne rješava.

MUP RS trenutno je zauzet na tri kolosijeka, pa ih kriminal i njegovo rješavanje ne interesuje.

Prvi kolosijek je izgradnja Centra za obuku Specijalne policije, što bi trebalo da košta 20-24 miliona maraka.

Drugi kolosijek je političko-prijeteći, koji se ogleda kroz uvježbavanje specijalaca RS s ruskim specijalcima, kao i vježbama sa pripadnicima MUP-a Srbije (Tužnije od ove vježbe izgledala je vježba specijalaca MUP-a FBiH, na kojoj su izostali pripadnici policije iz tzv. Hrvatskih kantona). 

Treći kolosijek je tzv. program “Štit”, koji je osmislio Predrag Ćeranić, potrošeni bivši udbaš i aktuelni savjetnik Dragana Lukača.

Štit

“Štit” bi navodno trebalo da posluži za odbranu od terorizma, a, suštinski, on je program dalje izolacije MUP-a RS, njegove izolacije i pretvaranja u stranačku policijsku huntu SNSD-a.

Ovakvim avanturističkim djelovanjem napravljen je veliki vakum u koordinaciji bezbjednosnih snaga u BiH i otvorena velika opasnost od eventualnih terorističkih udara. 

Kad smo već kod frontalne neznalice Ćeranića, javnosti je nepoznato da je on Dodiku dao “procjenu” da može ići u referendum i da neće biti otpora tom aktu.

Ćeranić je tako “navukao” Dodika u igru koju ne može iznijeti, a zapanjujuće je da Dodik vjeruje osobi koja je o njemu formirala podeblji dosije, sa dokumentima o kriminalnim aktivnostima. Ćeranić ima dosje i o Lukaču, kojim ga drži u šaci, ali o tom drugom prilikom.

Već ranije sam objavljivao, a sada dodatno tvrdim da je vrh MUP-a RS napravio spisak Neprijatelja, koje treba eliminisati u slučaju bilo kakve ugroženosti Milorada Dodika.

(Autori tog spiska su Lukač i Ćeranić, poznata su mi imena sa spiska, jedan značajan dio, ali ih ne želim objaviti zbog mogućeg uznemiravanja javnosti.)

Deset uprava

Sastavni dio “Štita” je velika reorganizacija MUP-a RS, unutar kojeg namjeravaju formirati deset uprava. 

Istovremeno, MUP-u RS obustavio je sve istrage o ratnim zločinima, a operativci su prebačeni na “rad po terorizmu”.

Na ovaj način jača se Dodikova tajna policija, inkorporirana unutar Uprave za borbu protiv ekstremizma i terorizma, a plan je da svaka Policijska stanica ima po četiri pripadnika koji se navodno bave teroristima. 

Riječ je o omogućavanju jačanja stranačke vojske unutar ove Uprave, čiji je zadatak da štiti Režim. 

Povećanje broja uprava služi i za eliminisanje nepodobnih kadrova, kojih je nešto malo preostalo u MUP RS, i unapređivanje stranačkih vojnika na visoke funkcije.   

Dok Lukač stvara od MUP-a policijsku falangu, profesionalno izvršena ubistva se ređaju kao na traci i nemaju nikakvog epiloga, koji bi se ogledao u hapšenju ubica ili nalogodavaca.

Brojni izvori tvrde da razlog tome leži u činjenici da počinioci imaju svoje saradnike i u samom vrhu MUP-a RS. Riječ je o pojedincima koji su pripadnici međunarodnih gangova, narko kartela, gangova koji se bave prostitucijom, hrvatskih obavještajnih službi…

Ubistva

Za dvadeset dana na potezu Banjaluka-Gradiška izvršene su tri likvidacije: 19. septembra 2015. ubijena je Rada Dojčinović (Jošikova voda kod Banjaluke); Dojčinovićeva je sestra nekada žestokog banjalučkog momka, što ne mora značiti da je njena likvidacija poruka/osveta. Ali se ne može ni isključiti, pošto je istraga bez ikakvih odgovora; 01. 2015. oktobra ubijen je Nebojša Čubrilović, narko diler iz Slovenije (Banjaluka);10. oktobra 2015. ubijen je Milan Vujičić, žestoki momak koji je dovođen u vezu sa trgovinom narkoticima (Gradiška).

Dojčinovićevu je likvidirao profesionalac, Čubrilovića je likvidirao profesionalac,  Vujičića je likvidirao profesionalac.

Nijedno od ovih ubistava nije rasvijetljeno.

Postoje informacije da je iz kuće gdje je boravio ubijeni Čubrilović nestalo četiri miliona, ali niko zvanično nije ni potvrdio ni demantovao te informacije.

Zvornik

U svom stanu u Ulici Patrijarha Pavla u Zvorniku 01.08. ove godine ubijen je Čedo Đokić. Đokić je ubijen iz snajpera. Nema dileme da ga je likvidirao profesionalac. Ubica nije otkriven.

Moji izvori tvrde je Đokić bio narko diler, koji je radio samostalno. To ga je koštalo glave, jer je ušao u tržište Crnogorskog narko klana, koji svoje ljude ima i u MUP RS.

Đokić je, prema tvrdnjama mojih izvora, stvorio narko kanal na relaciji Novi Sad-Banjaluka i tako ušao u poslove klana koji je imao kanal iz Crne Gore prema Banjaluci.  

Upozoren je nekoliko puta, ali je on odbijao da se povinuje i prestane sa radom, nakon čega je likvidiran.

Bijeljina

Za razliku od ubistava u Banjaluci i Zvorniku, ono u Bijeljini je ekspresno riješeno.

Sinišu Glamočanina likvidirao je Mile Rosić, 20. jula ove godine.

Interesantno je da se odmah po likvidaciji Glamočanina (nezvanično) znalo da je ubica Mile Rosić, premda je egzekutor bio u bjekstvu.

 Siniša Glamočanin je 2009. godine osuđen na devet godina zatvora zbog učešća u ubistvu Milana Mitrašinovića, bivšeg radnika OUP Savski venac.

Glamočanin je 18. septembra 2006. na Bežanijskoj kosi, sa pokojnim Nevenom Poljčićem (23), takođe iz Bijeljine, iz „opel vektre“ u pokretu pucao na Mitrašinovića i Dragana Drčelića (21), tada suspendovanog policajca OUP Rakovica. 

Mitrašinović je izrešetan i podlegao je na licu mjesta, dok je Drčelić teško ranjen preminuo nekoliko sati kasnije u Urgentnom centru. 

Pucano je i na Glamočanina, koji je tada ostao bez oka.

Mile Rosić je 2005. godine osuđen na 13 godina zatvora zbog drumskog razbojništva u kojem je ubijen tada 14-godišnji D. P. U presudi se navodi da je Rosić, zajedno sa još dva lica, 2. avgusta 1997. godine na putu Bijeljina - Brčko, u mestu Ljeljenča, presreo automobil „pežo 405" u kojem su se nalazili D. P. i njegovi roditelji, u namjeri da ih opljačkaju. Pljačka se ubrzo otela kontroli, pri čemu je Rosić ubio dječaka.

Moji izvori tvrde da je ubistvo Glamočanina naručeno iz redova mafije, koja egzistira unutar Režima Milorada Dodika. Dio pripadnika tog ganga je visokopozicioniran u institucijama RS.

Glamočanin je, prema tvrdnjama mojih izvora, iznuđivao novac od semberskih privrednika.

Vremenom se osilio, pa je počeo da radi za sebe, ostavljajući veći dio novca za sebe, a Gangu za koji je radio, davao je manje od očekivanog. 

Upozoren je nekoliko puta, on se oglušio na upozorenja, nakon čega je angažovan Rosić da ga likvidira.

Rosić se brani da je likvidirao Glamočanina u samoodbrani, jer mu je tako naloženo. Prihvati li Sud te činjenice, biće jasno da je ovdje na djelu kvalitetno osmišljena egzekucija neposlušnog utjerivača dugova Režima. 

Ćosić

Na čelu CJB Bijeljina je Žarko Ćosić.

O njemu sam pisao i prije četiri godine, kada je bio u funkciji tadašnjeg načelnika CJB Vaje Andrića.

Žarko Ćosić je iz Brčkog, veoma je uticajan u SNSD-u. Ćosić je, za vrijeme Andrića, bio uposlen u CJB Bijeljina kao šef operativnog dežurstva, ali nikada nije došao na posao. Platu je uredno primao. Ćosić je radio druge “operativne” stvari i to lično za Andrića.

Vremenom je Ćosić napredovao i sada je čelni čovjek CJB. Izuzetno je bogat, a moji izvori tvrde da bijeljinski šef policije u Švajcarskoj ima podeblji kriminalni dosje.

Ćosića su ranije dovodili u vezu sa grupacijama koje se bave krađom automobila, ali i sa drugim krupnim kriminalnim poslovima. 

Ćosić je, prema tvrdnjama mojih izvora, pokrovitelj kriminalaca iz režimskih redova.

Njegovi najodaniji ljudi su inspektori Darko Kovrlija, krim inspektor, koji je bio odlično uvezan sa članovima klana Zike Turkovića, kao i inspektori Siniša Radić i Branislav Novaković.

Oni, između ostalih, štite Velu Miloševića, Nenada Gavrić, Nenada Kikića i druge.

Dio Vrha MUP RS štiti Fantome iz Marićke 

Posebno je interesantan slučaj Fantoma iz Marićke, sela u regiji Prijedor.

Tamo su trojica maskiranih bandita automobilom sletili sa puta, u po bijela dana, 27.05., zatim zapalili džip, pucali na mještane i pobjegli. 

Policija ih je navodno tražila, potjera je, kako se tvrdilo, trajala cijeli dan, ali tipovi sa Fantomkama na glavama su nestali.

Nestale su i sve dalje informacije o tom slučaju, a zvanično istraga i ne postoji.

Međutim, moji izvori iz vrha MUP-a RS tvrde da iza Fantoma iz Marićke stoji dio vrha policije, koji je učinio sve da se cijeli ovaj slučaj zataška i maskirani Fantomi ne otkriju.

Svoje tvrdnje potkrepljuju informacijama da je vozilo, kojim su fantomi sletili sa puta, uklonjeno tri časa nakon tog događaja, a da, prethodno, nije urađen kvalitetan uviđaj, ekspertiza, “operativnotehničke mjere nisu provedne profesionalno i do kraja”.

Iz Vrha MUP RS NEKO je zabranio CJB Prijedor da se uopšte bavi ovim slučajem, pa on za njih i ne postoji.

Posebno je interesantan dio koji se odnosi na policijske pse: Dovedeni su iz Banjaluke, Specijalne jedinice, iako ih posjeduje i Jedinica za podršku CJB Prijedor.

Istraga uz pomoć pasa je fingirana, jer su krenuli “u akciju” čak pet kilometara od mjesta gdje je vozilo sa Fantomima sletilo sa puta.

Naravno da nisu nanjušili ništa, nikakav trag.

Ništa nije otkrio ni policijski helikokopter koji je “dignut” kada se saznalo za pucnjavu u Marićki. Možda je helikopter i pokupio Fantome?!

MUP RS je zvanično saopštio da nije bilo pucnjave u Marićki, odnosno da maskirani banditi nisu pripucali na putare i seljane koji su krenuli da im pomognu. To je notorna laž, jer je pucnjave bilo.

Niko iz MUP-a RS nije saopštio ni čiji je auto zapaljen.

Lukač je, na insistiranje novinara, nekih dva mjeseca nakon ovog događaja, procijedio da se vodi istraga.