четвртак, 17. март 2016.

Ranko Škrbić je Šef banjalučkog SDS-a; Meka sočiva važnija od novorođenčadi

piše: Slobodan Vasković

Ranko Škrbić, kum Milorada Dodika, visoki funkcioner SNSD-a, bivši ministar zdravlja RS, koji je unuštio zdravlje sopstvenog naroda, stvarni je Šef Ognjenu Tadiću, potpredsjedniku SDS-a i Vladislavu Babiću, generalnom sekretaru te stranke.

Škrbić vuče konce iz sjene, a Tadić i Babić, kao dva lutka, izvršavaju sve njegove naloge. 

Ilić
Da bi cijela priča bila jasnija, mora se uvesti još jedan vrlo značajan protagonista, koji se zove Draško Ilić, visoki funkcioner Gradskog odbora SNSD Banjaluka i prikriveni kandidat Škrbića, Tadića, Babića i tajkunske linije SNSD-a za gradonačelnika Banjaluke. 

Kako bi Ilić što lakše pobijedio na izborima za gradonačelnika Banjaluke, Tadić je dobio zadatak da, zajedno sa Babićem, rasturi Gradski odbor SDS, što su i učinili. Preostalo je da Ilić sada dobije nominaciju od SNSD-a. 

Takav rasplet nije isključen, iako je Milorad Dodik rekao da je Igor Radojičić najozbiljniji kandidat. Jeste to rekao, ali ga još nije nominovao, niti se Radojičić o mogućoj kandidaturi izjasnio.

Ilić je vlasnik firme “Eko Euro Tim”, koja dobija dobija vrijedne poslove na području Banjaluke, a veliki dio iz budžeta Centra za razvoj i unapređenje sela odlazi na račune “Eko Euro Tima”. 

Radi se o poslovima čija je svrha veoma upitna, poput projekta izgradnje vodovoda preko Manjače i odvoza smeća iz ruralnih područja.

Ilićeva firma ne dobija novac samo iz budžeta grada Banjaluka, već je na listi povlaštenih kompanija kod Vlade Republike Srpske. Tako je “Eko Euro Tim” prošle godine dobio posao vrijedan 5,6 miliona maraka u okviru Projekta hitnih mjera zaštite od poplava. Preko Ilićeve firme, proteklih godina, odlile su se desetine i desetine miliona maraka.

Škrbić je Eko Šef
Međutim, “Eko Euro Tim”, nije vlasništvo samo Ilića, već iza njega stoji Ranko Škrbić.

Škrbić je idejni tvorac ove firme i ključan je za davanje brojnih unosnih poslova za “Eko Euro”.

Škrbić je, jednostavnije rečeno, stvarni Šef Drašku Iliću.

Draško Ilić u izvanrednim je odnosima sa Ognjenom Tadićem. Svake vrste. Redovno se sastaju u Ilićevoj vili. 

O tome je svjedočio Saša Lovrić, funkcioner GO SDS BL, koji je na sjednici ovog tijela, održanoj 10.03.o.g., dva puta javno, glasno i jasno optužio Ognjena Tadića da je čovjek Draška Ilića i da ima bliske veze sa SNSD-ovim tajkunima. Tadić to nije demantovao ni na sjednici, ni nakon nje.

Dan nakon sjednice, iz SDS-a je saopšteno da “nije bilo rasprave o izvjesnom Drašku Iliću”, ali to je bila notorna laž. 

Na istoj toj sjednici za veze sa SNSD-ovim kriminalnim krugovima optužen je i Babić. 

Babićeva sočiva
Babić je, izvan svake razumne sumnje, čovjek Ranka Škrbića, jer njegova firma “Medietik” (registrovana na vrlo bliskom članu njegove porodice), ima monopol na sve nabavke za Kliniku za očne bolesti UBKC Banjaluka. I u drugim Bolnicama širom RS.

Na čelu UBKC je Mirko Stanetić, čovjek Ranka Škrbića. U UBKC je uposlen član najuže Tadićeve porodice.   

Za manje od četiri mjeseca (oktobar 2015. - januar 2016.), generalni sekretar SDS-a dobio je od UBKC-a (čitaj Ranka Škrbića) poslove vrijedne ukupno 377.368,38 KM. Sve poslove dobila je firma “Medietik”.

Ti poslovi su posve neregularni i, prema mojim izvorima iz zdravstvenog sektora, preplaćeni najmanje četiri puta. Bilo bi zaista prijeko potrebno da nadležni organi sprovedu istragu o ovim nabavkama.

Posebno zbog činjenice da je Babićevoj firmi izmiren svaki pfening, dok ostali dobavljači čekaju mjesecima da im se plati. Uzgred, u ovoj firmi koja ostvaruje milionske poslove, zaposlen je samo jedan, a ponekad i tri radnika.  

Dr Smrt Stanetić
Mirko Stanetić, direktor UBKC Banjaluka, i njegovi najbliži saradnici svjesno su tokom čitave prošle godine, a posebno tokom novembra i decembra, ugrožavali živote novorođenčadi, jer su znali da respiratorni aparati ne rade, da su onečišćeni/zatrovani i da su bebe zbog toga ugrožene. 

Vijest da su novorođenčad ugrožena i da se transportuju za Beograd objavio sam na blogu 04.12.2015. godine. Tek nakon toga oglasili su se odgovorni iz UBKC-a, svjesno minimizirajući cijeli slučaj, da bi dan nakon toga priznali da su bebe transportovane u Beograd, ali su i dalje tvrdili da nije bilo nikakve štete po njihovo zdravlje.

Užasna je to laž, jer ako nije bilo štete i ako nije bilo alarmantno zašto nisu sačekali da se nabavi kompresor, a ostavili djecu i dalje na respiratorima, pa zamjenu aparata vršili polako (kad već djeca, kako tvrde, nisu bila ugrožena ), nego je sve išlo po hitnom postupku.

Pisao sam o tome detaljno i iznio dokaze  i dokumente  da se, najkasnije, u periodu između 20.11.-26.11., znalo da respiratori ne rade. I ništa se nije preduzelo, sve se krilo, o svemu se ćutalo, a bebe su stavljane na onečišćene/zatrovane aparate.

Ćutanje Opozicije o zločinu
Najužasnije od svega je bilo ćutanje odgovornih, ali i ćutanje opozicije o zločinu u UBKC-u.  

Opozicija je, pisao sam to tokom decembra u nekoliko navrata, na slučaju životnog ugrožavanja beba pokazala svu svoju jalovost, nekompetentnost i potpuni nedostatak empatije. Njihove iznuđene reakcije bile su mlake, minimizirajuće, riječju neljudske, kao i nereagovanje Režima.

Tek nakon pet dana (09.12.2015.), od objavljivanja vijesti o ugrožavanju života beba, došlo je do reakcije SDS-a, ali ni tada nije reagovala stranka, već Ognjen Tadić preko Gradskog odbora: Odvratno je to bilo, jer je on “Toplanu, mazut i atak na živote beba” strpao u jedno beskrvno saopštenje. 
Objavio sam tada da Tadić ima i lični interes da ne talasa, član porodice  mu je uposlenik zdravstvenog sektora, pa je to, svakako, važnije od života djece.

Ako se pažljivo pogleda period u kojem je Stanetić ugrozio živote novorođenčadi (novembar-decembar) i period kada je Babić dobio ugovore sa UBKC (oktobar-januar), više je nego uočljivo da se vrijeme poklapa i sasvim je jasno da SDS nije reagovao kako ne bi ugrozio Babićeve unosne poslove. 

Životi novorođenčadi nikom nisu bili bitni, jer su važnija Babićeva meka sočiva! Toliko o promjenama. (nastaviće se) 

P.S. Porodica Babić, uz dvije vile u Banjaluci, brojne stanove i poslovne prostore, posjeduje i apartman na Jahorini, vrijedan najmanje 200. 000 maraka.