piše: Slobodan Vasković
Da su sutra izbori SNSD i njihovi koalicioni partneri zbrisali bi SDS i opozicioni blok koji ih prati. Apsurdno to zvuči usred spoznaje da je SNSD demolirao Republiku Srpsku, temeljno je opljačkao, finansijski, privredno, ekonomski… poništio.
Malo šta od toga, gotovo ništa od navedenog, nije iskoristila Opozija da nanese udarce Režimu, koji čine SNSD, DNS i SP.
Razloga je mnogo, jedan je krucijalni: Potpuna nezainteresovanost za stvarnu borbu protiv Režima, za stvarnu borbu protiv uništenja Izvora Nacije, za stvarnu borbu za nove politike koje bi promijenile fatalni tok događaja, koji se ogleda kroz institucionalno poništenje entiteta i uništenje Naroda. Opozicija je nesposobna za takve domete. Tu nema dileme. Nije je nikada ni bilo.
Ljudski faktor je u svemu ključan. Onaj njegov dio koji nosi oznaku politički.
Ako se sagleda u jednoj rečenici decenija vladavine Milorada Dodika, uočićemo da je Matrica Stara, ona SDS-ova ratna i poratna, ali da je lider SNSD-a u njoj bio novo lice. U toj Matrici, omeđenoj sa četiri dimenzije: nacionalističkoj, izolacionističkoj, kriminalnoj i koruptivnoj, Dodik se snašao kao riba u vodi, ali sve ima svoj rok trajanja!
Dodik je odustao od lijeve orijentacije, preuzeo politiku SDS-a i neopterećen stegama ratne prošlosti napravio to što je napravio - potpuni masakr interesa entiteta i naroda.
SDS mu nije suprotstavio čak ni novo Lice, a kamoli kakvu drugu, novu Matricu, što je i uslovilo da smo danas tu gdje jesmo i što implicira konstataciju sa početka teksta: Da su sutra izbori SNSD i njihovi koalicioni partneri zbrisali bi SDS i partnere te stranke.
Izbori nisu sutra, već u oktobru i to lokalni; Biće još mnogo dešavanja do njih, mahom negativnih po SNSD, tako da “izborna procjena” i bukvalno vrijedi za sutra, ali ne i za oktobar. Ali i kao takva svjedoči o dramatičnom, izuzetno teškom stanju stvari, koje se neće promijeniti i da Dodik odmah nestane sa politčke scene, ispari na volšeban, hudinijevski, način! (Realna promjena procenata rejtinga, ne znači po automatizmu i promjenu ponašanja tzv. opozicionih snaga).
Neinventivnost Opozicije, njihova nesposobnost, pojačana degeneričnim stavovima iskazanim kroz Dželatsku spremnost za napad na svakog ko se usudi konstatovati da jesu to što jesu, uslovili su da Dodik, kojeg je decenija autokratske vlasti, prljavih poslova, najtrulijih kompromisa, valjanja sa najotrovnijim ljudskim talogom i šljamom, potpuno potrošila, izraubovala do kraja i, što je najgore po njega, potpuno obesmislila, još uvijek značajnom broju naroda/birača djeluje kao prihvatljiva politička kategorija.
Iako on nije nikakva politička kategorija, posebno nikakva budućnost, čak ni sadašnjost. Dodik je prošlost, to je nesporno, i to njegovo agregatno stanje niko i ništa ne mogu promijeniti. Čak ni ovako loša Opozicija, čije djelovanje mnogi sve više kvalifikuju debilizmom.
Dodik je svjestan toga, ali nastavlja sa širenjem Lažnog Optimizma, jedinim alatom koji mu je preostao. Uz Turneju po RS kojom “dokazuje” da mu Niko Ništa ne može, iako se nalazi u velikom strahu od istraga i njihovih epiloga.
Dodiku se može mnogo toga spočitati, prebaciti, “nabiti na nos”, optužiti ga, ali jednu stvar mu se mora priznati: bori se za sebe istrajno i svakodnevno.
Opozicija, sa druge strane, nesposobna je za ulivanje bilo kakvog optimizma, čak i lažnog, i emituju Depresiju, tešku, mračnu i razarajuću.
Rečeno nije nikavo otkriće, već ukorijenjeni stav o Opoziciji. Paradoks je da takav stav o Opoziji mahom prevlađuje i u redovima Opozicije. Treba li dalje?!
Opozicija u poslednjoj Deceniji nije iznjedrila nijedno novo ime, Nikoga ko bi svojom pojavom, nastupom, retorikom, značio bar vizuelnu promjenu, ako ne već krucijalnu.
I Opozicija je, kao i Dodik, potrošena i bez budućnosti. I bez sadašnjosti. Oni nisu Alternativa, to je notorno, i kakvi god bili epilozi istraga u kojima je Dodik epicentar, ta činjenica se neće promijeniti.
Dešavanja oko priprema za lokalne izbore u Banjaluci valjda najbolje potvrđuju izrečene konstatacije.
Treba imati u vidu da je Banjaluka Korijen SNSD-a, njegovo izvorište i dok god SNSD vlada Banjalukom, stranka ima mogućnost oporavka, ali i značajnog uticaja na političke i sve druge tokove, i u situaciji da SNSD ne postoji izvan granica Grada.
Ukoliko Opozicija želi pobijediti SNSD, (ne Dodika, već SNSD, jer je SNSD odavno prerastao Dodika, ma koliko se on trudio prikazati to drugačijim), onda ga mora savladati u Banjaluci.
Umjesto da se bori za Banjaluku, Opozicija je učinila sve da je preda i prije izbora.
Pogledajmo nekoliko događaja u proteklih dvadesetak dana koji to, nesporno, potvrđuju.
Izborna skupština Gradskog odbora SDS-a Banjaluka održana je 23.02. o.g. i na njoj je pobijedio Predrag Vulin. Neću se baviti njim, napisao sam o tom izboru podosta, već činjenicom da Izbornoj skupštini najveće gradske organizacije SDS-a nije prisustvovao niko iz vrha te stranke. Niko!
Da im je stalo do izbornog rezultata u Banjaluci, bili bi prisutni svi koji u SDS nešto predstavljaju. Bila bi to slika odučnosti u borbi za Banjaluku, ali je izostala. Vrlo svjesno, o čemu sam pisao proteklih dana, ali i od avgusta, kada je Ognjen Tadić krenuo sa uništenjem gradske organizacije.
Istina, tu se našao baš taj Ognjen Tadić, potpredsjednik stranke, ali on je bio, do izbora Vulina, poslednji predsjednik GO SDS BL, pa je njegovo prisustvo bilo pod moranje.
Sjednica Gradskog odbora SDS BL održana je 10.03. i ostaće upamćena po tome što su na njoj politički brodolom doživjeli Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a, Vlado Babić, generalni sekretar SDS-a i Predrag Vulin, predsjednik GO SDS Banjaluka.
Bosić je optužen da je GO SDS BL prepustio mešetarima, Tadić i Babić za koaliranje i bliske veze sa SNSD-om, dok je Vulin predstavljen kao izvršilac tih djela.
Epilog te sjednice jeste da je Vrh SDS-a dodatno izgubio na kredibilitetu u sopstvenoj stranci, o narodu/biračima da se ne govori. Posledica je to činjenice da su se Bosić i Tadić borili za političko preživljavanje Tadića, a ne za Banjaluku.
Na taj način se ne dobijaju izbori nigdje, posebno ne u Banjaluci.
Jasno je da u Vrhu SDS-a nema svijesti da se SNSD mora pobijediti u Banjaluci, kako bi se uopšte pobijedio. Nema ni volje ni želje za tim. Okoštale, nesposobne vodeće strukture unutar SDS-a svjesne su da bi pobjeda SDS-a u Banjaluci značila i promjenu stanja stvari unutar te stranke. A to je ono što im ne ide u prilog. Zato Banjaluka i jeste ponovo žrtvovana.
SDS jeste ispalio nekoliko metaka, ali u svoje članove iz Banjaluke, nikako u protivnički tabor.
Za razliku od SDS-a, SNSD doživljava Banjaluku ne samo kao svoj Glavni Korijen, već i kao Zadnju Liniju Odbrane.
Unutar SNSD-a, njihovih najviših stranačkih tijela i Gradskog odbora, posvađaniji su nego unutar SDS-a, ali su i svjesni da Zadnja Linija Odbrane mora biti odbranjena.
Svijest o tome prisilila ih je da lične interese, međusobne omraze i ambicije ostave po strani i Svi se skupe na Gradskoj konferenciji SNSD-a u Banjaluci. Kompletan Vrh, na čelu sa Dodikom, bio je tu. Igor Radojičić, najozbiljniji kandidat za gradonačelnika, najavio je usvajanje “Programskog ili konceptualnog dokumenta `Banjaluka dobro mjesto za dobre ljude’”, u kojem se, kako je rekao, govori o SNSD-ovom viđenju Grada “u dugoročnom periodu”.
Dosadašnje SNSD-ovo “viđenje Grada” bilo je veoma loše i u funkciji Tajkuna, ali niko iz Opozicije nije tu činjenicu primijetio niti koristio do mjere da bi SNSD uzdrmao u Banjaluci. SNSD u Banjaluci jeste sam sebe u dobroj mjeri devastirao, ali gradska opozicija ni tu činjenicu nije iskoristila. Niti je sada pokušava iskoristiti.
Bave se samouništavajućim procesima, spasavanjem stranačkih pozicija nedostojnih prevaranata i konvertita; Do Grada im je koliko do lanjskog snijega.
Radojičić to vješto koristi i najavljuje novi koncept, uz podršku kompletnog vrha SNSD-a, koji komplimentira Banjaluci da je “snaga RS”, dok iz Gradskog odbora SDS-a izdaju trivijalna saopštenja, u kojima se bave sopstvenim idiotlucima, lažima, izdajama…
Da bi Banjaluka bila osvojena, a SNSD konačno poražen, nije potrebno promijeniti svijest njenih stanovnika, već svijest Opozicije, primarno Vrha SDS-a. Za šta ovaj i ovakav Vrh SDS - a nema snage. Još manje želje.
Zaključak je da se stvari dosadašnjim djelovanjem neće promijeniti i da bi Vrh SDS-a trebalo da ide; Ne samo zbog Banjaluke, već najviše zbog nemanja ikakve politike, egzodusa visokih funkcionera (pet narodnih poslanika, nekoliko desetina odbornika, samo u Krajini preko 20, brojnih članova i simpatizera). I, što je najvažnije, zbog nečinjenja proteklih deset godina, čime su postali saučesnici onih što su poharali RS poput Varvara i Vandala zajedno. To je notorno, ali male su šanse da se i desi. Iako bi to bio jedini mogući korektan politički potez nakon odlaska i Petog Elementa - Zlatka Maksimovića i Potopa u Banjaluci.
Nije samo prodana Banjaluka, prodana je cijela RS i kompletan narod. I od Režima, ali, Bogami, i od Opozicije!
