piše: Slobodan Vasković
Vladislav Babić, vihorni napadač Ranka Škrbića i Milorada Dodika u centrali SDS-a, zaslužio je Oskara za glumu i Nobelovu nagradu za ekonomiju.
Babić je Oskara zaslužio igrajući ulogu Vjernog Člana SDS-a u trileru “Laktaški kandidat za genseka SDS-a”, gdje je briljirao. Glavnu sporednu ulogu u ovom nadasve napetom ostvarenju odigrao je Ognjen Tadić, koji, ipak, nije uspio osvojiti nominaciju na Glavnom odboru SNSD-a za najželjeniju statuu.
Oskara je zalužio i Ranko Škrbić koji je triler, u kojem se radnja vrti oko uništenja jedne političke stranke u Banjaluci, vješto izrežirao, a producent je bio Draško Ilić. Koji je u film unio izvanredne efekte-Evro kategorije.
Osim glumom, Babić se bavi i biznisom, preko porodične firme “Medietik”. Režiser Škrbić, oduševljen Babićevim nastupima, obezbjedio mu je zavidno tržište po Bolnicama širom RS. Primarno u UBKC Banjaluka, gdje tradicionalno truju novorođenčad pokvarenim respiratorima.
Babić je 2011. godine imao tri zaposlena radnika u firmi, a ukupan prihod iznosio je 48.495 KM, dok je dobit bila svega 10 (deset) maraka.
Babić, SNSD-ovac u srcu i glumac u duši, shvatio je da dalje tako neće ići, da se od cenera ne živi, pa je odlučio da potpuno restrukturiše firmu, tako što je broj radnika smanjio za 300 posto: Sa Tri na Jednog Radnika.
A onda ga je krenulo: 2012. ukupan prihod “Medietika” iznosi 359.489 KM, a dobit raste na 44.961.
Taj Babićev radnik je suvi Genije, kao i gazda mu, jer 2013. on ostvaruje ukupan prihod od 635.105 KM, a čista dobit je 120.420 KM. Pa se zlobnici pitaju otkud Oskarovcu Kule i Gradovi. I Kvartovi u Banjaluci.
Radnik je 2014. opet napredovao i povećao prihod firme Babić na 721.584 KM, od čega je ostvario dobit od 238.549 KM.
Ta 2014. godina bila je izborna i Babić nije samo glumio i prodavao meka sočiva, već je bio i šef izbornog štaba Ognjena Tadića, tadašnjeg predsjedničkog kandidata SDS-a, koji je na tu poziciju nominovan zajedničkom odlukom SNSD-a i SDS-a.
Tadić je slavno izgubio i tu predsjedničku trku, kao i sve ostale (nakon čega je upisan u Ginisovu knjigu rekorda), ali nije prestao da igra za SNSD.
Što se, pak, Babića tiče, sada Dodik i Škrbić razmatraju mogućnost da ga postave za, kako saznajem, direktora Željeznica RS, koje bi on za samo četiri godine doveo u plus od najmanje tristo do četiristo miliona. I to sa jednim Mašinovođom.
Možda Babić treba sa onim jednim svojim Radnikom da preuzme Vladu RS, sva ministarstva i sva Javna preduzeća, pa da zaplivamo u blagostanju.
Ipak, to ne bi bilo dobro za umjetničke vode, jer ko bi tako vjerno tumačio uloge Laktaških kandidata.