piše: Slobodan Vasković
Vrh SDS-a trebalo bi javno da se izvini građanima RS, svojim biračima i članstvu, jer su kardinalnim kadrovskim rješenjima iznevjerili njihova očekivanja i omogućili opstanak Režima, koji je uništio finansije, ekonomiju, privredu, poljoprivredu; Riječju kompletno Društvo.
To izvinjenje je tim potrebnije, jer je vrh stranke prije kandidatura za Opšte izbore bio podrobno obaviješten o namjerama Darka Banjca, Slavka Dunjića i Nenada Stevandića da će napustiti stranku i svoje mandate ponijeti sa sobom. Umjesto da ih eliminišu sa lista, oni su Banjca i Stevandića postavili za nosioce, a Dunjić je osvojio mandat u svojoj izbornoj jedinici. Otišao je i Ilija Stevančević, nosilac kompenzacione liste, koji nije član SDS-a, ali jeste dio priče o katastrofalnim odlukama vha stranke.
Interesantno je da je Bosić stao iza Stevandića, jer je on, navodno, bio suprotstavljen liniji ognjena Tadića unutar GO SDS BL; Bosić je stao iza Banjaca, jer je bio suprotstavljen Dušanu Beriću u prijedorskoj regiji i stao je iza Dunjića, jer je bio suprotstavljen Zoranu Latinoviću u Gradišci.
U svim ovim “duelima” Bosić je vidio svoju priliku da lakše vlada tim segmentima stranke (tako je i u svim drugim gradovima/regijama), ali je na kraju on najteže pokošen, politički demoliran, jer je njegov pristup doživio fijasko.
Uprkos tome, Bosić nije odustao od svog uobičajenog načina “vladanja”, o čemu svjedoči i pokušaj “oživljavanja” Ognjena Tadića, koji je politički preminuo nakon što je u avgustu prošle godine, ničim izazvan, rastočio Gradski odbor SDS Banjaluka.
Na kraju višemjesečne sapunice oko izbora novog predsjednika GO SDS BL, pobijedio je, polovinom februara ove godine, Predrag Vulin, Tadićev čovjek. Vulin je direktno naslonjen na banjalučku struju Dragana Kalinića, koju je, svojevremeno, upravo Bosić istjerao iz SDS-a. I Tadić pripada toj struji i sve to Bosić zna, ali mu je bio potreban o(p)stanak “političkog mrtvaca” Tadića, kako bi u predsjedništvu stranke imao nekog od članova tog tijela spremnog da ga (Bosića) brani do poslednjeg.
Da je Vulin poražen, Tadić bi izgubio poziciju u predsjedništvu SDS-a, a “pao” bi i njegov generalni sekretar Vladislav Babić, što Bosić nije smio dozvoliti. Pa mu nije bilo gadljivo (indirektno) koalirati, po ovom pitanju, sa Kalinićem i njegovim ljudima, koje je, svojevremeno, najurio iz stranke.
Tadić je Bosiću potreban da bi ga suprotstavio sarajevskoj liniji, posebno prnjavorskoj, koja snažno jača unutar stranke. Paradoks je da su ove struje bile ključne za izbacivanje Kalinića iz stranke, a sada se Bosić, preko Vulina i Tadića, ponovo udružio sa Kalinićem protiv onih koji su mu pomogli u njegovom dekapitiranju. To nije politika, to je ubistvo stranke. Koje je podržalo njeno Predsjedništvo ćutanjem o svemu, iako je svima sve jasno.
Upravo zbog ostanka Tadića u Predsjedništvu SDS-a, Bosić je dao zeleno svjetlo za izbor Vulina, koji je (2010. kada je već bio predsjednik GO SDS BL) ostvario najlošiji rezultat u istoriji SDS-a u Banjaluci. Bosić je žrtvovao interese birača u Banjaluci i, izborom Vulina, ovaj grad na tacni predao SNSD-u (drugi put zaredom), jer ovaj i ovakav banjalučki SDS nema nikakve šanse da pobijedi kandidata suprotstavljene strane. (Socrealističko dijeljenje članskih karata dokaz je slabosti rješenja, nikako njegove snage).
SDS jeste izgubio Banjaluku, ali je Bosić ponovo dobio Tadića kao “drvenog advokata”, koji će ga zastupati u Predsjedništvu stranke. I braniti uprkos kardinalnim greškama. Uostalom, Tadić je jedini visoki funkcioner SDS-a koji u svojim istupima citira “mudrog predsjednika Bosića”, što je tragikomično, ali, kako se uočava iz priloženog, za Tadića dobitna kombinacija.
Bosićev februarski izbor Vulina i oživljavanje Tadića su “strateški” Bosićevi potezi za spasavanje sopstvene kože, jer se već tada uveliko znalo da će Maksimović napustiti SDS. Uostalom, zna se to već duže od pola godine.
Stoga je Bosić “na mišiće” vratio političkog mrtvaca Tadića, stavio ga “na aparate”, kako bi dobio podršku unutar vrha stranke, kada se bude raspravljalo o agoniji u kojoj se SDS nalazi, a koja je uzrokovana pravim egzodusom visokih funkcionera i članstva iz stranke.
Interesantan je i sledeći podatak: Zlatko Maksimović je višegodišnji projekat Mladena Bosića, koji je on jačao kako bi preko njega mogao držati Miću Mićića u permanentnom stanju unutarstranačkog rata niskog intenziteta u GO SDS Bijeljina.
Na kraju je “Projekat Maksimović” postao “Projekat Frankenštajn” i okrenuo se protiv svog Tvorca Bosića, vođen nezajažljivom ambicijom da postane “Mićo umjesto Mićića”, čemu je nedorastao.
Maksimović je bez šansi protiv Mićića, uprkos velikom broju stranaka iz Bijeljine koje su stale iza njega, među kojima je i SNSD.
Istupanje Maksimovića iz SDS-a “na velikom nivou”, uz potpise brojnih lokalnih političkih subjekata, svjedoči da je Bosićev projekat preuzeo Milorad Dodik.
Dodik je rekao da će podržati odluku GO SNSD Bijeljina da stane iza Maksimovićeve kandidature, čime je demonstrirao veliku slabost stranke koju vodi i javno priznao da SNSD nema kvalitetnog funkcionera u Bijeljini da ga suprotstavi Mićiću.
Ovim priznanjem Dodik je javno ponizio bijeljinski SNSD, ali i pokazao da je Bosićev bijeljinski Papak postao sada Dodikov Papak.
Zlatko Maksimović je istupanjem iz SDS-a, načinom na koji je to učinio, zapečatio sopstvenu političku karijeru. Ostaće upamćen kao političar bez ikakvih kvaliteta, koji je, sticajem okolnosti, uspio u jednom danu da zada teške udarce Bosiću i Dodiku, čiji je Projekat bio i da ojača Mićića, koji mu je bio meta.
Maksimović je, svojim izlaskom, u potpunosti ogolio trulost odnosa u vrhu SDS-a i pokazao da je ta stranka vez ikakve politike. Pokazao je i da se SDS drobi, kao i SNSD. U navedenom je jedina bitnost njegovog postupka.
Da li će Maksimovićev odlazak srušiti Bosića sa čela SDS-a? U formalnom smislu malo je vjerovatno da će se to dogoditi, iako je suštinski Vrh SDS-a demoliran.
Bosić i Predsjedništvo izgubili su vođstvo i oni ne mogu dalje voditi SDS, ali će se dogovoriti da što duže odlažu sopstveni odlazak. Sve drugo bilo bi prvorazredno iznenađenje.
Prije svega, nije logično da u izbornoj godini, netom pred kreiranje lista i nominacija za načelnike, odlazi kompletan vrh stranke, jer bi to bio, čak i u ovakvoj situaciji, dodatni stres.
Na to je Bosić i računao tokom proteklih mjeseci, promišljajući kako opstati nakon što Maksimović ne opstane u SDS-u. Uz to, Vrh SDS-a će nastaviti da iščekuje hapšenja za teška kriminalna djela počinjena u RS, koja istražuje Tužilaštvo BiH. Očekivanja su im velika, iako će eventualna hapšenja biti samo odvlačenje pažnje od brojnih problema u toj stranci i konstatacije da SDS nema nikakav odgovor na pitanje Šta i kako posle Dodika, niti ima ikakav odgovor na pitanje kako zaustaviti totalno propadanje RS.
Bilo/ne bilo hapšenja, RS se nalazi na korak od potpunog kolapsa, ekonomskog, finansijskog i privrednog; SDS nema nijedan odgovor, niti rješenje za zaustavljanje tog galopirajućeg sunovrata, čiji je uzročnik vlast SNSD-a. SDS nema ni kadrove da kreiraju rješenja.
Jednostavnije rečeno, SDS se i dalje bavi sam sobom i to u situaciji kada “Ostaci Kuće dogorijevaju”. To će se i nastaviti, a notorno je da Stranka koja nije u stanju da sačuva sopstvenu supstancu, niti izabere na liste osobe koje će joj ostati vjerne, a ne zabiti noć u leđa, i ne može dati/donijeti ništa pozitivno.
Režim je gotov i broji poslednje dane; Odbrojavanje je duže od očekivanog zbog nesposobnosti i nespremnosti Opozicije, primarno SDS-a, da intenzivnije/uopšte radi na uklanjanju Režima.
RS je pred kolapsom, koji će u aprilu, najkasnije početkom maja dostići vrhunac - tada će sve, kako danas stoje stvari, nestati: i penzije i plate i ekonomija i privreda i finansije.
Režim/SNSD ne mogu zaustaviti, čak ni usporiti taj najcrnji scenario i svjesni su toga; Opozicija/SDS nemaju pojma kako dalje nakon tog očekivanog najcrnjeg epiloga. Čak ni ne razmišljaju o tome.
Sa ovim i ovakvim strankama i važećim “politikama” RS nema nikakve šanse. Srbi takođe.
P.S. Posjeta blogu prešla 13 miliona
Moj blog do sada je posjetilo tačno 13.013.927 posjetilaca.
Hvala svima.
