piše: Slobodan Vasković
1.
Nakon dvogodišnjeg uzaludnog iščekivanja ruskih kredita, jednogodišnjeg očekivanja para iz Fonda smještenog u samoposluzi na Floridi, pa onog registrovanog u granapu u Švajcarskoj, Milorad Dodik je podvio rep i prihvatio sve uslove MMF-a, kako bi dobio novac neophodan da RS izbjegne bankrot.
To podrazumijeva potpuno prihvatanje Reformske agende, Mehanizma koordinacije, potom rezanje javnih rashoda, smanjenje administracije, ukidanje privilegija, slobodnu trgovinu, likvidaciju Banke Srpske, ukidanje entitetske Agencije za bankarstvo i još niz drugih uslova. Podrazumijeva se i restrukturiranje Javnih preduzeća, a u drugom krugu tražiće se privatizacija Elektroprivrede RS. I zaboravljanje riječi referendum.
2.
Smanjenje administracije i restrukturiranje Javnih preduzeća podrazumijeva, za početak, otpuštanje 8.000 radnika. To je ušteda oko 16 miliona KM mjesečno, odnosno 192 miliona KM godišnje.
3.
Banka Srpske je sto miliona KM u minusu i MMF ne dozvoljava njeno transformisanje ni u kakav novi SDK, već traži likvidaciju. To opet znači propast projekta očuvanja Banke Srpske, koji forsira Režim, ali Dodik priprema političku igru da i Opoziciju uvuče u tu priču i, koliko toliko, skine svu odgovornost sa sebe.
Cijela priča koja se priča i koja će se pričati oko Banke Srpske i njenog kraja samo je odvlačenje pažnje od činjenice da je Dodik prihvatio baš sve što je od njega traženo.
4.
MMF-u i Svjetskoj banci sve ovo odgovara, jer njihov novac je osiguran, odnosno redovna naplata anuiteta. Moglo bi se reći da je RS prošla kao Grčka, ali bez velike medijske pompe, jer ne postoji niko ko bi ukazao u kolikoj mjeri je Režim kriv za sunovrat svih segmenata društva.
5.
Dodik je, narodski rečeno, prihvatio sve što su Strani Kreditori zatražili, a najviše je zabrinut zbog toga što ne prestaju sa novim zahtjevima, već ih i dalje redaju, a pare nikako da stignu.
6.
Dodik ništa ne osporava, samo traži Pare. Samo dajte pare, sve može. Ubijeđen je da će ih i dobiti. Računa da Strani kreditori neće dozvoliti propast Federacije BiH, pa će pare dati i RS. Kakav politički sarkazam: da “lošiji” dio BiH spasava “bolji” dio BiH, ali progutao je Dodik i većih knedli od ove.
7.
Kolika je potreba za novcem, potvrđuje činjenica da je Dodik zabrinutiji finansijskim stanjem, nego istragama koje se vode protiv njega i oko njega. A vode se i to vrlo ozbiljno.
8.
Dodik jeste zabrinut rasipanjem SNSD-a, ali ga umiruje spoznaja (javna) da se rasipa i SDS. Nelogično je da se istovremeno rasipa vodeća Režimska stranka i vodeća Opoziciona stranka, ali kada Opozicija ne radi svoj posao, kada su im važnije bolesne sujete od stvarne političke borbe, kada uopšte nema politike, kada njome vladaju istrošeni kadrovi…, onda nelogično postaje logično. I onda potrošeni i obesmišljeni Dodik još uvijek izigrava igrača. Iako je i on gotov.
9.
To gotov trebalo je biti definitivno prije najmanje dvije godine, ali je Opozicija produžila vrijeme Dodikovog odvlačenja na političku deponiju i pokazala se kao njegova pretposlednja Linija odbrane. Poslednja je Banjaluka.
10.
Dodik računa da će, ako dobije pare i “preživi” istrage do lokalnih izbora, ostvariti na njima dobar rezultat, jer DNS raste, dok njihov opozicioni pandan PDP stagnira. Na socijaliste i NDP više niko ozbiljan ni ne računa.
11.
PDP stagnira, jer Branislav Borenović nije uspio da se nametne kao autoritet unutar stranke, a Mladen Ivanić se uopšte ne trudi da mu u tome pomogne. Jednostavnije rečeno, Ivanić je navukao rukavice na Borenovićeve ruke i ostavio ga da se bori, a on se izmakao na tribine.
Vrlo nekorektno prema Borenoviću, iako bi i aktuelni lider PDP-a mogao više poraditi na sebi, prije svega mora naučiti da bolje podnosi pritiske, jer jako loše reaguje na njih i tada pravi neoprostive greške.
Prema procjenama koje je radila moja terenska ekipa, SNSD bi, ako bi izbori bili sutra, pobijedio u Banjaluci i Zvorniku, ali gubi u Doboju i Bijeljini.
DNS sigurno dobija u Prijedoru. Trebinje je pod znakom pitanja, iako je SNSD uložio veliki novac u uzdrmavanje tamošnje gradske vlasti. Uprkos tome, u Trebinju će se u izbornu trku krenuti sa početnih pozicija sličnih onim iz 2012. godine. Takva situacija je i u Gradišci, Prnjavoru, Šipovu, Vlasenici, Kostajnici, Dubici… Opozicija ima šanse da se bori u Novom Gradu, koji je uporište SNSD-a. Stvari bi se tu mogl promijeniti, zbog raslojavanja snažnog bošnjačkog biračkog tijela na tri frakcije, ali problem tamošnjoj opoziciji pravi Milanko Mihajlica, koji traži previše za svojih 300 glasova podrške - kandidata za načelnika, što je komično. Tu je problem i PDP koji je sve vrijeme u vlasti sa SNSD-om.
13.
Moram naglasiti sledeće: Da bi tzv. Savez za promjene mogao ravnopravno da se bori za gradonačelnika Trebinja, Slavko Vučurević ne bi trebao ponovo biti kandidat. Sa njim kao protivnikom, SNSD pobjeđuje. Bez njega, stvari su kao i 2012. godine.
14.
Krucijalni zaključak moje terenske ekipe, koja je u protekle dvije sedmice obišla cijelu RS, jeste da “najviše brine nepostojanje kvalitetnog protivnika Dodikovom kriminalnom Režimu; Nesposobnost i neodlučnost opozicije da se nametne kao prava, narodna alternativa daje Dodiku i dalje dovoljno manevarskog prostora da može da funkcioniše”. Napisao sam to dosad sto puta, ali evo i potvrde sa terena.
