Nove politike ili Nestanak

piše: Slobodan Vasković

"Zemlja ne trpi lošeg gospodara”!

Milorad Dodik bio je loš gospodar, što je i uslovilo kraj njegove vladavine. Činjenica da je on još uvijek formalno vlast ne znači ništa, jer je to puko odbrojavanje Kraja. 

Može to vremenski i potrajati, ali praktično Dodik je doživio krah i sva njegova sadašnja aktivnost usmjerena je ka tome da taj krah ne bude finalizovan zatvaranjem. To nije politika, to je tehničko pitanje.

Kriminal i korupcija su pojeli sve; Tajkunizacija RS, sistematično svođenje državnog aparata na servis tajkuna, satiranje domaćih proizvođača u korist uvozničkog lobija, bestijalno komadanje već posrnule industrije, neosjetljivost entitetskih institucija/agencija/oganizacija na probleme stanovništva - sve ovo je uništilo RS, samim tim i Dodikovu Nacionalnu retoriku “Borba za RS” demaskiralo kao laž sračunatu da bi Oligarhija mogla što nesmetanije oteti sve vrijedno. 

Opozicija se tome nije suprotstavila.

Ranije sam konstatovao da Opozicija neće srušiti Dodika, jednostavno su preslabi za to, jer se sve vrijeme ne oslanjaju na sopstvenu snagu i uspjehe, već na Dodikove neuspjehe. Dodika je savladalo dijelom narodno nezadovoljstvo, a dijelom njegovo okruženje, koje sada bira pogodan trenutak da ga se riješi skroz. 

On više nema snage da krene na njih, a i kada bi to učinio, epilog je uvijek isti - Dodik gubi; Napravio je mnogo loših gafova i sa postojećim kadrovima i vezama ne može izvući RS iz krize, niti stiže da popuni sve rupe u brani koja puca.

Opozicija, koja bi trebalo da naslijedi Dodika, sa aspekta kvaliteta, ne uliva nadu. I kada dođu na vlast neće se posvetiti dubinskom rješavanju problema, već međusobnim dogovorima o pozicioniranjima. 

Znači da te snage nisu konačno, već prelazno rješenje do nekog budućeg političkog preslagivanja. Prirodan proces u politici koji dolazi u najgorem mogućem trenutku za narod. Bitno je da dolazi i to je jedina pozitivna činjenica u sveopštoj kataklizmi, koja će uskoro iz “niskog intenziteta” preći u galopirajući. 

Sva “politika” aktuelne Opozicije svela se na “Hapšenje Dodika” i sopstvenu sudbinu vezala je za taj mogući akt!

“Hapšenje Dodika” nije politika, to je tehničko pitanje.

Ključno političko pitanje je: Šta i kako poslije Dodika, jer Dodik je politički gotov, pobjegao/ostao, bio/ne bio uhapšen! Njegov odlazak otkriće i brojne propuštene šanse i mogućnosti. Koje je, nažalost, nemoguće vratiti.

Uprkos svemu, ne postoji nikakav odgovor na pitanje: Šta poslije Dodika? Ne postoji nikakav plan kako poslije Dodika. Niti u Opoziciji iko o tome razmišlja, a ni u Režimskim redovima. Premda je to ključno pitanje za budućnost ovih prostora i naroda koji žive na njemu.

SNSD-u, kada Dodik ode, slijedi sudbina srbijanskog DS-a. 

I zbog činjenice da će grupacija okupljena oko SDS-a krenuti u obračun sa SNSD-om, a ne sa teškom materijalnom situacijom. Što je opet tehničko pitanje, a ne politika.

Osnovno pitanje koje se nameće je šta će donijeti dolazak Opozicije na vlast?

Političari ovdje nikada, od rata naovamo, nisu bili nosioci kvaliteta. 

Najveći doprinos progresu koji bi oni mogli donijeti je postizanje pozitivne klime za razvoj i napredak, te da politiku prilagođavaju svjetskim procesima. 

To znači da politički procesi u slučaju RS ne bi smjeli biti niti samoizolacionistički, a niti poltronski u unutrašnjoj i spoljnoj politici.

Uz to, maksimalan napredak ostvarila bi ona vlast koja bi uspjela da natjera administraciju (svih nivoa) da se proaktivno posveti unapređenju rada različitih društvenih subjekata koji su vezani za taj aparat.

Navedeno uopšte nije realno i Opozicija, kada dođe na vlast, takvo što neće učiniti. Niti imaju kvaliteta, niti volje za tim. Niti imaju politiku po tim pitanjima. Jer politiku uopšte nemaju. Kao ni kreativnosti.

U poslednjih 20 godina, na vlasti su se promijenili i SNSD i SDS i PDP i DNS, ali vrlo teško je naći kvalitet/uspjeh/kreativnost koji su pokazali.

Kreativne i kvalitetne političke snage ne postoje u RS. Ni u BiH. Zato Dodik i jeste postao to što je postao koristeći se adhok improvizacijama, grandomanijom, populizmom, najprimitivnijim principima haosa, “primijenjenim” makijavelizmom…; Zato Dodik i jeste završio kako je završio (i kako će tek završiti), jer sve ovo vrijeme nije pokazao stvarni kvalitet, već apsolutnu neprincipijelnost, nekonzistentnost, površnost, kombinovanu sa primitivizmom kao jedinom konstantom.  

Najveći kvalitet ove zemlje ni slučajno nije u političarima, već u stručnim kadrovima, koji mahom nisu članovi političkih stranaka.

Strankama dominiraju, nažalost, politički diletanti/luzeri/poltroni, kod kojih je najuočljivija Dželatska spremnost na akciju protiv pluralizma/kritike…/stručnih kadrova/kritičara i maksimalan učinak na anesteziranju javnosti i poništenju bilo kakve kreacije ideja, što su u sukobu sa stranačkim prašnjavim, plitkim, odavno prevaziđenim, dogmama. 

Partokratija, u njenom najprimitivnijem obliku, je dominantna. Otud i drobljenje svih stranaka, posebno SNSD-a i SDS-a, jer mladi koji nadiru znaju šta neće, ali ne postoje oni koji bi ih usmjerili ka ciljevima koje žele da artikulišu kao ideale/promjene, što stvara teške sukobe i proizvodi haos. 

Dezintegracioni unutarstranački procesi uzeli su maha i dodatno su degenerativni po cjelokupno Društvo, teško razoreno uspostavljanjem Dodikove plutokratske vizije RS.  

Aktuelni političari oba tabora samo uzalud troše naše vrijeme, vrijeme jedne nacije. 

Gdje je onda izlaz i koje snage mogu biti te koje će zaustaviti Slobodni pad i izvesti Društvo na pravi put?

U stvaranju zdravih jezgara i paralelnog svijeta suštinski potpuno odvojenog od aktuelne politike i biznisa feudalnog tipa; Svijeta sazdanog na potpuno novim principima, koji podrazumijeva odbacivanje trenutnih socioloških aksioma.

Taj svijet buja svakim danom, iznjedrena je dobra generacija koja je počela da se bori protiv uzurpatora, što su oteli i interese nacije i sve stranke i RS/BiH; Uništili ih/rasprodali u bescijenje kako bi zadovoljili sopstvene. 

Svaka pobuna stručnih/obrazovanih/mladih bilo u institucijama, SNSD-u, SDS-u, bilo kojoj drugoj stranci, bilo kom Parku, kafeu, ulici, dvorani, kući…; Svaka riječ kritike upućena bilo kojoj od suprotstavljenih stranačkih grupacija, doprinos je toj borbi i zaustavljanju Slobodnog pada.

Jezgra su formirana, nisu prevelika, ali svakim danom se šire. Pitanje je vremena njihovog slivanja u jedno tijelo.

Zato nije samo Dodik poražen i gotov, već i oni iz Opozicije koji bi trebalo da ga naslijede. 

Nove politike koje će donijeti nove političke strukture su neminovnost. Alternativa je nestanak.

Vezani tekst: Aplikacija za nove politike
http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/2016/02/aplikacija-za-nove-politike.html