piše: Slobodan Vasković
1.
Aleksandar Vučić povukao je politički potez života imenujući Anu Brnabić za manadatara za sastav nove vlade Srbije.
Tim postupkom Vučić je Srbiju, od učmale, kvazipatrijarhalne, mitomanske sredine preveo u rang demokratskih najotvorenijih visokotolerantnih društava.
2.
Vučić, šta god ko mislio o njemu, uradio je dosta za Srbiju. I imenovanjem Brnabićeve političke protivnike iz građanskih redova potpuno porazio, ultimativno preuzimajući njihov prostor.
Postavio je i SPC na mjesto koje joj pripada, što svakako nisu ključni politički tokovi.
3.
Što se Regiona tiče, Vučić je daleko odmakao ka Svijetu progresa, multidimenzionalnog Društva, za razliku od susjednih zemalja.
4.
Za razliku od Vučića, koji radi na što većem otvaranju Srbije, Milorad Dodik intenzivno radi na potpunoj izolaciji i svođenju Republike Srpske na jednu jedinu dimenziju - Milorada Dodika.
Pritisnut sa svih strana velikim problemima, u rasponu od političkih, preko ekonomskih, do finansijskih, Dodik ponovo pali vatre, najavom rasturanja pravosudnog sistema BiH.
5.
Izjavom da u Republici Srpskoj “postoji ideja o zakonu o pravosudnom sistemu koji bi bio pod njenom ingerencijom” i koji bi “ukinuo sadašnje stanje u ovom sistemu i uveo potpune ustavne ingerencije Srpske”, Dodik je u igru vratio Referendum o radu Suda i Tužilaštva BiH, istovremeno pokušavajući držati onaj o “samostalnosti Republike Srpske” (iz Deklaracije SNSD-a) kao mač nad BiH, koji bi je mogao raspolutiti i/ili izazvati sukobe.
(Odluku o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH, donijela je Narodna skupština RS 15. jula 2015., ali ona nikada nije objavljena u Službenom glasniku).
6.
Dodik nema rješenja ni za jedan od nagomilanih problema, tako da je njegova najava rasturanja pravosuđa uvod u novu veliku krizu, kojom će pokušati da odvuče pažnju od propasti u kojoj se ovaj entitet nalazi.
7.
Novi Dodikov udar na pravosuđe je novi veliki bezbjednosni problem u BiH i Regionu.
8.
Dodikovo strateško okretanje ka Rusiji, pomno slušanje naloga iz Moskve, ponovo se pokazuje kao kardinalna greška, koja će tek biti skupo plaćena. Opomene koje stižu iz SAD-a veoma su oštre i beskompromisne.
9.
Dodik nema kud i to je najveći problem, kao što je on najveći srpski nacionalni problem.
10.
Novi Referendum Dodik vidi kao jedini izlaz, što, praktično, znači da je bez izlaza.
11.
Očekivano, za najnoviju katastrofalnu akciju dobio je podršku od Dragana Čovića, koji je naglasio da “ministri HDZ BiH neće podržati nijedno zakonsko rješenje u kojem nisu uvaženi stavovi iz Republike Srpske”.
Bio bi to, kada bi se obistinio, zaista neočkivan, kopernikanski obrt, ravan čudu. Do kojeg neće doći.
12.
Dodik, ma koliko Prijetio, može na malo koga računati iz RS u svojim najnovijim Paklenim planovima žrtvovanja RS za svoje lične i Ruske interese na Balkanu.
13.
Iako je Dodik, bez puno razmišljanja, cijeli SNSD stavio u svoju funkciju, naglašavajući da je stav ove partije da je “neophodno ukinuti Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona na nivou BiH, kao i Sud i Tužilaštvo BiH, te eventualno da bude dogovorena neka nova struktura”, demonstrirajući tako da je jedini Gospodar stranke, stvari na terenu izgledaju sasvim drugačije.
14.
Dodik više ne može računati, u svojim egzibicionističkim postupcima, koji imaju potencijal za nasilje, na bezrezervnu podršku Igora Radojičića, kao ni na podršku Nebojše Radmanovića.
To SNSD već čini “prepolovljenim” po pitanju nove Bezbjednosne krize kojoj Dodik teži i u koju ga gura Čović.
15.
Teško da može računati i na podršku Marka Pavića, lidera DNS-a, koji je svjestan Dodikove želje da mu “zavrne šiju”, jer ga je Pavić porazio u sukobu oko “Ljubije”.
Problem sa Pavićevom “šijom” je što na svaki pokušaj “zavrtanja” on odgovori jačim.
16.
Opozicija, koja se polako počinje konsolidovati, neće tek tako ponovo uletiti u Dodikovu “Referendumsku mašinu”, kojom ih je samljeo prošle godine.
Vukota Govedarica je sve stabilniji, Branislav Borenović je napravio nekoliko iskoraka naprijed ka stvarnom liderstvu u PDP-u, plus nekoliko značajnih političkih akcija, što ukazuje na oporavak opozicionih snaga. Koji nije intenzivan, ali postoji kontinuitet malih pomaka naprijed.
17.
Dodik ne može u novoj Referendumskoj akciji računati ni na podršku Aleksandra Vučića. Što ne znači da će odustati. Nije odustao ni prošle godine, premda je to Vučić tražio od njega, a ta priča još nije završena. Posebno njen pravosudni dio.
18.
Dodik, jedini lider iz Regiona, koji je pod punom kontrolom Moskve, računa da će mu ta podrška biti dovoljna da iznese sve svoje planove.
Pokazaće se to kao kobna greška: Rusi jesu ovdje pojačali angažman, ali jesu i SAD, što je posve logično. I nastaviće se sa pojačavanjem, što Dodiku ne daje nikakve šanse.
Rusija u BiH samo testira svoju doktrinu “davljenja tuđim rukama”, svjesni da je BiH nepovratno “Zona zapadnog uticaja”.
Što ih ne sprečava da Zapadu zadaju pokoji udarac na teritoriji koju smatra svojom, gurajući Srbe, na čelu sa Dodikom, u “minsko polje”.
19.
Pred BiH, RS i cijelom Regijom je mučna, teška i vrlo vrlo opasna godina, ali, najkasnije, u junu 2018. biće poznati najvažniji epilozi. Među kojima neće biti samostalne RS, još manje BiH bez pravosuđa.
