Uniforme za MUP RS šiće se u Albaniji?!

piše: Slobodan Vasković

Uniforme za pripadnike MUP RS šiće se u Albaniji, ukoliko prođe tender koji je ova institucija raspisala za njihovu nabavku.

Tender je raspisan na način da se u potpunosti favorizuje firma “KM trade” iz Visokog, a da tekstilci iz RS nemaju nikakve šanse da na njemu prođu i dobiju posao.

“KM trade” je već sarađivao sa MUP-om RS u poslovima nabavke oružja (preko 3 miliona KM), a opštepoznato je da je upravo ta firma favorit Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS.

Intenzivna saradnja “KM trade” i MUP RS počinje dolaskom Lukača na čelo ove institucije. Iza firme u Visokom stoje odlični Lukačevi prijatelji.

Zato su specifikacije tendera za nabavku novih uniformi napravljene tako da isključivo odgovaraju firmi iz Visokog, koja, pak, pogone za šivenje ima u Albaniji.

Ukoliko tender prođe, MUP RS će “KM trade” isplatiti cca sedam miliona KM, od čega će dobar dio novca završiti u Albaniji.

Tekstilci iz RS i predstavnici Privredne komore tražili su ranije sastanak sa Lukačem, tvrdeći da je tender namješten.

Tender za nabavku uniformi otvoren je do 04. jula, a iz Privredne komore tražili su poništenje tendera i jednaku šansu za firme iz Republike Srpske. 

Nije im, dosad, data nikakva šansa, iako je svaki posao za domaće proizvođače veoma bitan.

Lukač je arogantno odbio domaće tekstilce, karakterišući ih “lokalnim krojačima”, što je bila svjesna uvreda, iako ovdašnje firme rade poslove i za kupce iz inostranstva. 

“Vrijednost tendera iznosi 6.250.000 KM, a gotovo cijela nabavka, od 5.850.000 KM, sadržana je u jednom lotu, gdje se istovremeno nalaze različiti dijelovi odjeće i obuća. Time je onemogućeno učešće domaćih preduzeća, s obzirom na to da nijedna naša kompanija ne može pojedinačno da učestvuje u ovakvoj nabavci jer je riječ o velikim količinama i različitim vrstama odjevnih predmeta”, saopšteno je polovinom juna iz Udruženja tekstilaca.

Oni su tražili da se tender “razbije” na nekoliko lotova čime bi se omogućilo učešće domaćih privrednih društava, a firme iz RS bi, u tom slučaju, mogle da, kako tekstilci tvrde, “realizuju najmanje 50 posto vrijednosti cijele nabavke”.

Tekstilci su se obratili i Miloradu Dodiku kojeg su obavijestili da su spremni preduzeti i radikalnije mjere ukoliko im se ne omogući da ravnopravno učestvuju u ovom milionskom poslu. (nastaviće se)

Salcburška veza

piše: Slobodan Vasković

1.

“Nećemo organizovati referendum o otcjepljenju u 2018. Razumijemo okolnosti, kontekst. Takav referendum 2018. prouzrokovao bi mnoge reakcije, a mi želimo da izgradimo momenat kako bismo takav potez legitimisali kao naše pravo”, rekao je Milorad Dodik za list “Politiko”, naglašavajći da on projekat mogućeg otcjepljenja ne skida sa stola. (blic.rs)

Nije prvi put da Dodik tvrdi kako 2018. neće biti referenduma o otcjepljenju, ali njemu se ne može vjerovati na riječ, jer je, bezbroj puta, po političkim pitanjima pokazao makijavelizam i vukao poteze, što su mu trenutno najviše odgovarali; Pri tom se ne osvrćući šta je ranije tvrdio, još manje na posledice svojih postupaka.

“Deklaracije o slobodnoj i samostalnoj Republici Srpskoj”, koju je usvojio Sabor SNSD-a, 25.04.2015. godine, nikada nije povučena i uvijek može poslužiti kao argument za održavanje referenduma.

Ta Deklaracija je, između ostalog, značajan segment u političkom udaru Zapada na Dodika i njegovu stranku.

2.

Svjedoči to “Crna lista” SAD-a, na kojoj se od 17.01.o.g., nalazi Dodik, ali i pismo Ministarstva spoljnih poslova Velike Britanije Dodiku, napisano 20.01.2017. (vidi dodatak), u kojem se, između ostalog, navodi: “Zajedno sa našim partnerima za implementaciju mira, mi ozbiljno shvatamo Vaše ponavljanje javnih izjava, kao i stavove SNSD-a u kojima se prijeti budućim referendumom o otcjepljenju”.

Dodik, zavisno od medija u kojem se oglašava, i dalje igra igru vruće-hladno po pitanju referenduma, ali je notorno da SNSD nije povukao “Deklaraciju o slobodnoj i samostalnoj RS”, što, praktično, znači da u svakom trenutku može doći do njegovog održavanja.

S obzirom na probleme u kojima se RS nalazi i Dodikovu namjeru da po bilo koju cijenu izbori vlast u još jednom četvorogodišnjem mandatu (2018-2022.), sasvim je realno da do održavanja referenduma dođe, ma šta o tome govorio sada govorio lider SNSD-a.

Da je drugačije, njegov SNSD bi povukao Deklaraciju iz svojih dokumenata, što je bio i jedan od ključnih uslova za normalizaciju odnosa te stranke i njenog lidera  sa vodećim zemljama zapadnog svijeta.

Dodik taj uslov nije ispunio, niti ima namjeru.

3. 

I dalje je “na objavljivanju” Odluka o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH, koju je Narodna skupština RS donijela 15.07.2015.

To Odluku malo ko i da pominje, a ni ona nije povučena i u svakom trenutku može biti objavljena u Službenom glasniku RS, gdje je “na čekanju” već dvije godine.

4. 

Eventualno ukidanje nadležnosti Suda i Tužilaštva BiH na teritoriji RS pomenutim referendumom bilo bi ništa drugo do osamostaljenje ovog entiteta. 

5.

Dodik, očito, i dalje računa na oba referendumska torpeda, a koji će ispaliti stvar je procjene njegovih stratega i zaštitnika iz Rusije.

U arsenalu mu ništa drugo nije ni preostalo.

6.  

"Novac je plaćen sa banaka koje su dale kredit kupcima i to je došlo na moj račun. Novac sam podigao uredno sa računa Komercijalne banke i na granici Srbije prijavio da tu sumu iznosim, a na graničnom prelazu u BiH da unosim. Sve sam uradio u skladu sa zakonom", izjavio je Dodik, obrazlažući odakle mu 200.000 evra koje je, krajem maja, unio u BiH. (ba.N1)

Prepucavanje oko toga kako je Dodik došao do tih 200.000 evra je standardna forma, ali ključno pitanje je kako je Dodik uopšte mogao, a tvrdi da jeste, podići taj novac sa računa Komercijalne banke u Beogradu.

U Banke BiH stiglo je, krajem januara, obavještenje iz SAD-a da se Dodik nalazi na “Crnoj listi”, što mu, po automatizmu, onemogućava finansijsko poslovanje u Bankama.  Isto obavještenje je, bez sumnje, stiglo i svim Bankama u Regionu, tako i u Srbiji. 

7.

Sve Banke, koje nešto znače i u BiH i u Srbiji i u cijelom Svijetu, osobama koje se nalaze na listi “OFAC” (Kancelarija za kontrolu imovine stranaca koja je u sklopu Ministarstva trezora SAD), na kojoj je i Dodik, ne dozvoljavaju da imaju otvorene račune niti da posluju preko tih Banaka.

Sve Banke u BiH, koje u svojim aktima imaju odluku vezanu za OFAC - listu, ili to imaju njihove matične Banke, odmah su, po dobijanju obavještenja, uskratiti Dodiku svaku vrstu finansijskih transakcija preko njegovih računa u tim Bankama. Čak i primanje plate.

Sada je pitanje zašto to nije učinila Komercijalna banka u Beogradu i da li će zbog toga ta institucija pretrpiti veliku štetu, jer je osobi sa “Crne liste” SAD-a omogućila finansijske transakcije?!

8.

Aleksandar Piker, predsjednik Izvršnog odbora Komercijalne banke Beograd, izvjesno zna tačne odgovore na sva pitanja iz tačke 4., posebno kako i zašto Komercijalna banka dozvoljava poslovanje sa osobama koje se nalaze na “Crnoj listi” SAD-a.

9.

Piker je odličan Dodikov prijatelj, nedavno mu je (krajem marta) bio u posjeti u Banjaluci.

Od kraja 2013. pa sve do kraja 2015. godine, Piker je bio na čelu tadašnje Hypo grupacije u BiH.

Piker je iz Salcburga, odakle je i Johanes Han, njegov dobar prijatelj i, uz to, evropski komesar za proširenje.  

10.

Vjerujem da je napisano sasvim dovoljno i da nema potrebe za uvođenjem u priču letova “Cesne” Vazduhoplovnog servisa RS u Salcburg, tokom ovog mjeseca.

11.

Željka Cvijanović nije zatražila kanadske papire, što je zaista iznenađenje ako se ima u vidu stanje budžeta RS, posebno finansijske besperspektive ovog entiteta.

12.

O babaljizaciji uskoro opširnije.

13.

Ostanite sa mnom.

Velika Britanija odgovorila Dodiku: Veoma smo zabrinuti što ne držite riječ; Ugrozili ste mir (26.01.2017.)

Piše: Slobodan Vasković 

Ministarstvo inostranih poslova Velike Britanije uputilo je pismo predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku u kojem je odgovoreno na njegov zahtjev da mu se pojasni politika zvaničnog Londona i britanskog ambasadora u BiH Edvarda Fergusona u Bosni i Hercegovini.

Pismo, koje sam dobio iz Dodikovog okruženja, prenosim u cjelosti.

Ministarstvo inostranih poslova 

Milorad Dodik

predsjednik Republike Srpske

Vaša ekselencijo,

pisali ste Sekretarijatu inostranih poslova 21. decembra 2016. godine u vezi sa potezima britanskog ambasadora prema BiH, Edvarda Fergusona, i tražili ste da se izjasnimo o politici Vlade Velike Britanije prema Bosni i Hercegovini.

Zamolili su me da odgovorim na to pitanje.

Kao jedna od potpisnika Dejtonskog mirovnog sporazuma i jedna od članica UN-a, Velika Britanija prepoznaje svoju obavezu da održi internacionalni mir i sigurnost i mi smo veoma posvećeni stabilnosti i prosperitetu BiH i njenih entiteta.

Velika Britanija želi da vidi snažnu i uspješnu Republiku Srpsku kao esencijalni dio snažne i uspješne BiH. Mi smo spremni i želimo da pomognemo Vama i Republici Srpskoj u vezi s tim.

Zbog toga su Vlada Velike Britanije i Njemačke pokrenule inicijativu 2014. godine da se u BiH pokrenu reformski procesi i da se stvore radna mjesta i da se pokrene privreda i prosperitet za sve.

U tom kontekstu, ovo je vrsta veze kakvu mi želimo da izgradimo sa svim vlastima u BiH, uključujući i Republiku Srpsku.

Neke od Vaših akcija i javnih izjava stvaraju ozbiljnu zabrinutost u Vašu predanost da se ispune obaveze preuzete mirovnim sporazumom. Te akcije su doprinijele destabilizaciji regiona i bile su neuspjela diverzija socio-ekonomskih reformi, za koje ste nakon sastanka sa Filipom Hamondom dali riječ da ćete ih izvršiti.

Pored toga, duboko smo zabrinuti zbog Vaših pokušaja da poništite autoritet Ustavnog suda i time ste oslabili vladavinu zakona.

U to spade i nelegalni referendum održan prošlog septembra, iako je Ustavni sud donio zabranu, kao i nelegalno obilježavanje Dana državnosti 9. januara, gdje ste nastavili da izazivate autoritet Suda, Oružanih snaga i kabineta tužioca.

Zajedno sa našim partnerima za implementaciju mira, mi ozbiljno shvatamo Vaše ponavljanje javnih izjava, kao i stavove SNSD-a u kojima se prijeti budućim referendumom o otcjepljenju.

Vlada Velike Britanije se snažno suprotstavlja takvom potezu, koji bi bio jasno kršenje Dejtonskog sporazuma i imao bi posljedice.

Na kraju moram da kažem da Velika Britanija želi konstruktivnu i široko zasnovanu saradnju sa Vama i Vladom RS i njenim ljudima.

Naša saradnja do sada je pokazala da to možemo postići, ali to mora biti u skladu sa pravilima mirovnog sporazuma i potpunim poštovanjem postojeće zakonodavne i izvršne vlasti i njihovih institucija.

Ako ste Vi spremni da radite sa nama pod ovim uslovima, ja Vas uvjeravam da ćete u Vladi Velike Britanije i ambasadoru Fergusonu, iza koga stojimo čvrsto, naći partnera.

Alan Dankan 

Đokić nervozan zbog istrage, optužuje svog pomoćnika; Vlada RS jeste dala garanciju EFT za kredit od 320 miliona evra

piše: Slobodan Vasković

Petar Đokić, ministar inudstrije i energetike u Vladi RS, vidno je nervozan zbog istrage koju protiv njega vodi MUP RS  zbog izmjena Pravilnika o visini koncesione naknade i bankarskim garancijama u oblasti elektroenergetike, energenata, rudarstva i geologije. 

Istraga protiv Đokića se vodi jer je smanjio koncesione naknade EFT-u Vuka Hamovića za TE “Stanari”.

Iz policije su ranije potvrdili da je istraga u toku i da je vodi Uprava za organizovani i teški kriminalitet MUP RS u saradnji sa Republičkim javnim tužilaštvom.

Đokić, nezvanično, tvrdi da mu je "sve namješteno" i da je štetni Pravilnik donesen bez njegovog znanja, a po nalogu Milana Baštinca, pomoćnika ministra industrije i energetike.

Baštinac je ključna osoba za komunikaciju između Vrha Režima i EFT-a i učesnik je svih dogovora, posebno tajnih, koji su dominantni u cijelom projektu TE "Stanari". 

Potpuno je nerealno da je Baštinac, uprkos realnoj moći koju posjeduje, učinio bilo šta bez Đokićevog znanja.

Đokiću posebno smeta što cijela ova priča ide "u prilog Marku Paviću", s akojim se teško sukobio oko prodaje rudnika "Ljubija". Pavić je čak zatražio da Đokić podnese ostavku, ali u polsednje vrijeme ćuti o tom uslovu.

Niko, sem malobrojnih iz vlasti, nije vidio Ugovor sa EFT-om, tako da je potpuno nepoznato šta je sve njime obuhvaćeno.

Ranije sam već objavio da je Vlada RS dala garanciju da će vratiti kredit Razvojnoj banci Kine od 320 miliona evra, ukoliko to ne bude učinila Hamovićeva firma. 

Hamovićeva firma je pokušala demantovati tu informaciju, (koju sam objavio 12.06.o.g.), ali moji izvori iz Režima i dalje tvrde da Vlada RS jeste dala garanciju i da je zbog toga u velikom problemu. 

Garancija Vlade RS nigdje nije javno objavljena. I, što je najgore, data je na ogromnu sumu, od 320 miliona evra, bez saglasnosti Narodne skupštine RS.

Komapnija EFT negirala je da postoji garancija Vlade RS, ali je navela i da postoji mogućnost da na Vladu RS padne otplata kredita.

“Ni u jednom dokumentu RS nije preuzela obavezu garantovanja ili vraćanja kredita prema kineskoj banci. Eventualne obaveze RS-a nastupile bi u slučaju raskida koncesionog ugovora koji je pruzrokovala RS kao davalac koncesije, na primjer zbog zahtjeva da EFT plaća istu nadoknadu dva puta, kroz nadoknadu za priroodne resurse i kroz koncesionu nadoknadu”, navedeno je u saopštenju EFT-a, datiranom 19.06.o.g..

EFT je u velikim problemima zbog niske cijene struje i vrlo lako im se može desiti da se nađu pred finansijskim slomom. Upravo zbog toga Hamović sve čini da što prije proda TE "Stanari". 

Da podsjetim, Đokić je 21. jula prošle godine  promijenio Pravilnik o visini koncesione naknade, čime je određenim koncesionarima omogućio besplatnu eksploataciju uglja. Istovremeno je dramatično smanjio naknadu za korišćenje prirodnih resursa za proizvodnju struje.

I jedna i druga promjena donijele su ogromnu korist kompaniji EFT, koja gazduje sa TE “Stanari”.

Đokić je napravio niz grešaka nametanjem ovog pravilnika, a ključna je da uopšte nije obratio pažnju na činjenicu da je Ministarstvo finansija dalo negativno mišljenje o tom dokumentu. Potpuno je ignorisao taj stav.

Budžet RS je, primjenom Đokićevog pravilnika, dosad oštećen za oko sedam miliona KM, a ta šteta će se povećavati u vremenu koje dolazi.

Mediji su prošle godine objavili da će Đokićeva štetna odluka o izmjeni Pravilnika dovesti do gubitka od 100 miliona KM u budžetu RS, i to u periodu na koji je kompaniji EFT, u čijem je vlasništvu TE “Stanari”, data koncesija.

Ključni razlog donošenja i primjene spornog Pravilnika jeste da se na uštrb Budžeta RS pomogne TE “Stanari” da sanira gubitke, koje bilježe nakon pada cijene struje na svjetskim berzama.

EFT je, da bi dobio kredit Razvojne banke Kine, potpisao, svojevremeno, odličan ugovor sa jednom zapadnom firmom. Spekuliše se da i iza te firme stoji Vuk Hamović, vlasnik EFT.
Sada ta firma trpi značajne gubitke zbog pada cijena električne energije i nisu u mogućnosti ispoštovati one ugovorene sa EFT.
Upravo zbog toga EFT radi smanjenim kapacitetom ili, pak, TE, svako malo, prestane sa radom, a sve se pravda “redovnim remontom”.

Ukoliko ta firma sa Zapada bankrotira i EFT je na koljenima, pa se Hamović zbog toga odlučio da proda TE “Stanari”.

Nezvanično entitetski zvaničnici  optužuju Hamovića da je “teško prevario i opljačkao RS”.

Koncept otimanja “Alumine” pred propašću; Klan mijenja pristup

piše: Slobodan Vasković

Pokušaj kriminalnog preuzimanja firme “Alumina”, u režiji Klana, čiji se kraci u RS jasno vide u politici, pravosuđu i brojnim drugim institucijama, je značajno usporen, ne i skroz neutralisan.

Čak je Okružno tužilaštvo Bijeljina podiglo optužnicu protiv određenog broja lica, koja se dovode u vezu sa ranijim pljačkama FG “Birač”, dok su ovom firmom harali Vadimir Romanovi, njegovi litvanski mafijaši i ovdašnji saradnici.

Teško da bi podizanja optužnice bilo bez pritiska javnosti, primarno medija, i insistiranja na kriminalnosti aktuelnih postupaka, kojima se pokušala oteti “Alumina”; Akteri su gotovo isti oni koji su do kraja 2012. godine uspjeli iz FG “Birač” nezakonito izvući milijardu maraka.  

Optužnica je podignuta (Okružno tužilaštvo Bijeljina), čeka se njeno potvrđivanje, ali ostaje činjenica da institucije i BiH i RS i dalje djeluju pretromo, nevoljno i da samo silom prilika otaljavaju svoj posao, što Klanu i njihovim vojnicima i dalje daje šansu da nanose štetu zvorničkoj firmi; Iako su iz ofanzive prešli u defanzivu, ne prestaju sa pokušajima da se dokopaju “Alumine”.

Notorno je da Visoki sudski i tužilački savjet BiH, pored jasnih dokaza da je sudija Osnovnog suda u Zvorniku Jelena Todorović načinila bezbroj kriminalnih postupaka u vezi sa blokadom računa “Alumine”, ništa ne preduzima protiv nje, a kako stvari stoje nema namjeru ni reagovati.

Ista konstatacija se odnosi i na nadležna Tužilaštva, koja nikako da reaguju na aktuelne događaje i počnu sa sistematskim odmotavanjem kriminalnog klupka, čije su niti zamalo zadavile cijelu zvorničku regiju.

Nečinjenjem se jedino čini usluga kriminalcima koji pokušavaju oteti firmu i na taj način se postaje njihovim saučesnikom.

Status quo u funkciji Klana

Trenutno stanje stvari kaže da Todorovićeva pokušava na svaki način predmet “Alumina” hibernirati.

Raskrinkana kao rekorder kriminalnih radnji koje je moguće uraditi u jednom izvršnom predmetu, Todorovićeva sada igra igru - održati status quo - što “Alumini” omogućava da radi, ali i Klanu daje šansu da je se dočepa.

To je vrlo loša situacija, posebno što ostale institucije ne reaguju, iako je jasno da ne postoji nijedna njena radnja u ovom izvršnom postupku koja je urađena u skladu sa zakonima RS/BiH.

“Inovativnost” Todorovićeve, kao i neznanje, su ultimativni; Nakon što je postalo jasno da ne može ponovo blokirati račune “Alumine”, posegnula je za sredstvima koja maju veze sa svim, sem sa pravom: Proslijedila je “Alumini” dopis firme “Pavgord” (vlasnika Gordana Pavlovića, preko kojeg je Klan htio oteti zvorničko preduzeće), u kojem se navodi da “Pavgord nastavlja izvršni postupak protiv Alumine i to prodajom nepokretnosti i pokretnih stvari Alumine”. 

Umjesto da donese adekvatnu sudsku odluku i po ovom pitanju, ali i po žalbi “Alumine” na aprilsku blokadu računa, Todorovićeva pribjegava “solomonskim” rješenjima: Niti je zvanično obustavila izvršenje na računima, niti ga je nastavila!? 

Zbunjujuće djeluje, ali samo za one koji i dalje vjeruju da Todorovićeva ne radi po uputama Klana.

Pokušaj prikrivanja

Ono što je zaista u domenu “vjerovali ili ne” kategorije, jeste njen zahtjev Bankama, kod kojih “Alumina” ima transakcione račune, da joj vrate dokumentaciju kojom je, 12.04.2017. godine, naložila istim tim bankama blokadu računa “Alumine”!!! 

Teško objašnjiv potez, čiji cilj može jedino biti svjesno prikrivanje kriminalnih posledica njenih nezakonitih postupaka!

Todorovićeva, (koja će u istoriji pravosuđa ostati zabilježena kao sudija koja je račun fabrike blokirala po osnovu zaloga, što je apsolutno jedinstvena odluka u Svijetu), obesmislila je svojim potezima bankarski sistem, obesmislila je pravnu sigurnost: zaloga je, kako proističe iz njenih odluka, postala najznačajnije sredstvo platnog prometa…. 

Kakva mjenica, kakve izvršne presude, kakvi bakrači… Zaloga je zakon. 

Ovakvu glupost neće, bez dileme, ponoviti ni najneobrazovaniji sudija u narednom milenijumu, u ovom dijelu svijeta, ali ostaje činjenica da je Todorovićeva to već počinila i nanijela ogromnu štetu. Kao što je blokirala račune “Alumine” na 155 miliona KM, a onda zatražila vještačenje “visine” tog nepostojećeg duga; Praktično je zatražila vještačenje vlastite odluke. 

Nikome više nije jasno šta Todorovićka vještači, koji dug sada vještači, kad je prilikom blokade “Alumine” bila sigurna da je to 155 miliona KM?!

Najspornije od svega je što je Todorovićeva još uvijek u sudijskoj funkciji.

Koncept otimanja pred propašću

Todorovićeva, izvan svake razumne sumnje, svojim postupcima pokušava stvoriti prostor za novu ujdurmu protiv “Alumine”; Realizaciju ideje Pavlovića i njegovog “političkog krila” Zorana Stevanovića, načelnika Zvornika, da, preko sudskih izvršitelja, zaplijene postrojenja “Alumine”, nepokretnosti - zgrade i zemljište.

Nakon toga bi sve to “iznajmljivali” Alumini….

Osnovni problem i za ovu varijantu je što Todorovićeva mora prvo da odluči o prigovoru “Alumine”, podnesenom još u aprilu, na njenu odluku o blokadi računa, a kada odluči predmet ide iz njenih ruku i ona gubi kontrolu nad njim. 

Kada bi, nekim čudom, uspjela da donese odluku da se plijene pokretne i nepokretne stvari, to bi značilo da izvršitelji i policija treba da uđu u “Aluminu” i otimaju mašine i alate iz ruku radnika… 

Teško je zamislivo da će radnici ćutati i gledati kako im Pavlović i Stevanović otimaju hljeb iz ruku…

Nakon svega jasno je da je koncept otimanja “Alumine”, koji su sprovodili Zoran Stevanović i Gordan Pavlović, uz asistenciju Slavice Tadić, predsjednice Osnovnog suda u Zvorniku, i sudinice Todorović, pred propašću. 

Otimači su uložili ogroman novac, a sve ukazuje da bi mogli ostati “kratkih rukava”. Neko te pare mora Klanu vratiti…

Salihović na ispitivanju u Tužilaštvu BiH

Piše: A. A.

 

Suspendirani glavni državni tužilac Goran Salihović od jutros se, u svojstvu osumnjičenog, nalazi na ispitivanju u Tužilastvu BiH, saznaje Žurnal. 

Osumnjičen je da je, tokom svog mandata, zloupotrijebio službeni položaj i ovlaštenja, a pored toga mu na teret stavljaju i krivično djelo nesavjestan rad u službi. 

Konkretno, osumnjičen je da je nenamjenski trošio novac Tužilaštva BiH na službena putovanja, kupovinu poklona, automobila, te da je podobnim saradnicima nezakonito davao stimulacije.  

Pored toga, sumnjiče ga da je, mimo zakonom propisanih procedura, u svojoj kancelariji držao najmanje stotinu krivičnih predmeta koje nije dao u rad. Među tim predmetima su i oni protiv najviših zvaničnika u BiH. Ranije je, podsjećamo, protiv Salihovića podignuta disciplinska tužba, zbog zloupotreba u brojnim istražnim postupcima, među kojima su oni protiv Milorada Dodika i Nikole Špirića. 

Prvostepeni disciplinski postupak je okončan, te se u narednim danima očekuje donošenje odluke o njegovom razrješenju. Disciplinski postupak je odvojen od krivičnog koji je započeo donošenjem naredbe o provođenju istrage. Do sada je, tokom istrage, saslušano desetak svjedoka, ali prije podizanja optužnice, nužno je ispitati osumnjičenog. 

U Tužilaštvu BiH, kako saznaje Žurnal, razmatra se čak i mogućnost predlaganja mjera zabrane putovanja za osumnjičenog Salihovića. Konačna odluka o eventualnim mjerama zabrane bit će donesena nakon ispitivanja.

(zurnal.info)

Dodik od Putina tražio 700 miliona evra; Putin ga uputio na saradnike

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik je od Vladimira Putina, predsjednika Rusije, zatražio kredit od 700 miliona evra, saznajem u diplomatskim krugovima.

Taj novac Dodik je zatražio tokom sastanka sa ruskim predsjednikom 02.06. ove godine u Sankt Peterburgu.

Putin je, kako tvrde moji sagovornici, sve prebacio na svoje saradnike, a oni su Dodika uputili na upravu “Sber banke”.

Dodikov plan je da “Sber banka” kupi obveznice Republike Srpske u vrijednosti od 200 miliona evra i to najkasnije do početka oktobra ove godine, a da se ostalih 500 miliona evra upumpa u ovaj entitet na neki drugi način.

Ne postoje nikakve informacije da je uprava "Sber" banke u bilo kojoj formi razmatrala, dosad, kupovinu obveznica RS za 200 miliona evra.

Moji izvori tvrde da su veoma male šanse da novac stigne iz Rusije i da je i sam Dodik toga svjestan, ali da, zbog sve težeg finansijskog stanja u kojem se nalazi RS, mora da širi lažni optimizam i spinuje priču o velikom kreditu koji “odnekud stiže”.

Već ranije isti izvori su tvrdili da Rusija neće isplatiti ni novac za klirinški dug od 125 miliona dolara i da je sva priča o tome tek politička igra i ništa više od toga.

Rusija do sada nije isplatila ni cent klirinškog duga BiH, iako su vlasti RS najavljivale da bi taj novac trebalo da stigne polovinom ove godine. 

Rusija neće BiH isplatiti klirinški dug u kešu?!  (13.06.2017.)

piše: Slobodan Vasković

Rusija neće isplatiti Bosni i Hercegovini klirinški dug od 125.157.834 američkih dolara u kešu, kako se to gromoglasno najavljivalo prethodnih dana, sedmica i mjeseci, godina. 

Ovo je procjena finansijskih stručnjaka, koji tvrde da je isplata klirinškog duga Rusije prema BiH u kešu samo politička igra i ništa više od toga. 

Prema njihovim riječima, na to ukazuje činjenica da o isplati klirinškog duga govore i polemišu svi osim onog koji je najodgovorniji i najkompetntniji za to. Riječ je o Vjekoslavu Bevandi, ministru finansija i trezora u Savjetu ministara BiH. 

“Zašto Bevanda ne objavi da li je dao instrukcije za naplatu potraživanja od Ruske Fedeacije i gdje je kočnica? Bevanda treba takođe da odgovori na pitanja- gdje sredstva liježu i na račune kojih banaka? Preciznije, da li je dao bankarsku instrukciju, odnosno račune na koje će sredstva biti isplaćena”, kažu moji sagovornici.

Oni dodaju da je Bevandino ćutanje jasan dokaz da je BiH veoma, veoma daleko od naplate potraživanja iz Rusije po osnovu klirinškog duga. 

Finansijski stručnjaci, koje sam konsultovao, tvrde da im je potpuno nejasno zašto se u ovu priču upetljao ministar inostranih poslova BiH Igor Crnadak i zašto uopšte polemiše sa premijerkom RS Željkom Cvijanović u vezi s tim, kada je Bevanda jedini koji bi trebalo da govori o ovom pitanju.

Prema njihovim riječima, MIP BiH nema ništa, ali baš ništa, sa naplatom klirinškog duga, a priča Cvijanovićeve o tome kako ambasador BiH u Rusiji nije uradio svoj posao, jer nije predao neke papire, smiješna je i tragikomična.

U finansijama su poodavno prevaziđeni kuriri i ništa ne zavisi od toga da neki ambasador odnese negdje nešto.

Ključno pitanje je kakvi su ruski uslovi za isplatu duga u kešu, a ta operacija sigurno nije prošla bez uslovljavanja, tvrde moji sagovorici.

Prema njihovim riječima, svi dosadašnji dogovori, pregovori, izjave ne znače ništa dok ministar finansija Ruske Federacije ne izda nalog za isplatu duga. Kako stvari sada stoje, to se nikada neće desiti. 

Prema dostupnim informacijama, BiH je sa svoje strane uradila sve što je potrebno da bi joj Rusija isplatila obećani novac, ali je potpuno nepoznato šta su i koliko po tom pitanju uradile ruske institucije. 

Moji sagovornici procjenjuju da bi Rusija ponovo mogla da se vrati staroj ponudi isplate duga u robi, kako su to predlagali duže od deceniju. 

Problem je i ratni dug koji BiH ima prema Rusiji, a koji iznosi 99 miliona dolara.

DIREKTORICA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD VERA SLADOJEVIĆ: Zloupotreba djece u političke svrhe, trgovina, manipulacija, prijetnje...

 

Piše: Zurnal.info

Vera Sladojević, kadar Demokratskog narodnog saveza (DNS), i dalje je na čelu Centra za socijalni rad Banjaluka, uprkos činjenici da su pojedini mediji u poslednjih nekoliko mjeseci, potkrepljujući sve dokazima, razotkrili da ona zloupotrebljava svoj službeni položaj.

Mobing i nasilje nad radnicima Centra tu su značajan, ali manji problem. Strašno je što nadležni, prije svega Gradska uprava, ne reaguje na to što je Sladojevićkam orema navodima medija, trgovala djecom, njihovim sudbinama, što je pokušavala maloljetnu djecu da preda u ruke očevima pedofilima, što je pokušala da jedno dijete nezakonito preda na usvajanje stranačkom kolegi…

Politički pokrovitelj Vere Sladojević je Budimir Balaban, aktuelni predsjednik Skupštine Grada Banjaluka. Balaban je u sukobu sa gradonačelnikom Igorom Radojičićem (SNSD), ali i vrhom svoje stranke i javno najavljuje odazak iz DNS-a i formiranje sopstevnog odborničkog kluba u Gradskoj skupštini. 

Podjela novih političkih karata u Skupštini Banjaluke je u toku i Balaban bi, kako se tvrdi, uskoro mogao biti smijenjen sa funkcije predsjednika gradskog parlamenta, što bi otvorilo i mogućnost za uklanjanje Sladojevićke sa direktorske pozicije u Centru za socijali rad. Što prije, to bolje, posebno za djecu koja bi trebalo da budu štićenici Centra, a ne instrument kojim ona ostvaraju svoje lične interese.

ŠTA JE NAVEDENO U PISMU

Nedavno je grupa radnika CSR Banjaluka uputila pismo (dokument u posjedu Žurnala) odbornicima u Skupštini Grada Banjaluka u kojem je ogoljena “vladavina” Sladojevićke ovom ustanovom i zatraženo da ona bude uklonjena sa te pozicije. 
U pismu se ističe da je Izvještaj o radu Centra za 2016. godinu, koji je Sladojevićka dostavila Skupštini Grada Banjaluka neistinit, neobjektivan i protivzakonit, zbog čega ne bi smio da bude usvojen. 

U pismu se navodi da su radnici Centra, sa najodgovornijih referata koji se odnose na porodično-pravnu zaštitu, bili prisiljeni otići na bolovanje, jer su dvije godine bili kontinuirano izloženi “agresivnom i diktatorskom režimu” direktorice Centra. 

Sladojevićka ih je, kako se ističe, zastrašivala otkazima, a prijetila je i njihovoj djeci. Radnici je dalje optužuju da je samostalno odlučivala kome će dati dijete na usvajanje, kome će povjeriti dijete nakon razvoda braka roditelja i kako će se regulisati kontakti djece sa roditeljem sa kojim ne živi, nakon razvoda braka. Sladojevićki se na teret stavlja i to što je pred lokalne izbore 2016. godine zloupotrebljavala djecu sa invaliditetom za ličnu političku promociju, o čemu postoje video zapisi, objavljeni na ovdašnjim televizijama. 

Radnici su u pismu dalje naveli da je Sladojevićka uvijek bila zagovornik smještaja djece bez roditelja u Dječiji dom u odnosu na njihov smještaj u hraniteljske porodice, što je adekvatnije i bolje rješenje za takvu djecu. 

To je radila suprotno svim važečim zakonima i preporukama, nije poštovala mišljenje stručnog tima koji je vršio procjene, a kada bi oni insistirali na svom stavu, ona bi ih klela, pominjući njihovu djecu. 

Nije Sladojevićka insistirala na smještanju te djece u Dječiji dom zato što je mislila da će im biti bolje nego u hraniteljskim porodicama, već što je tom djecom lakše manipulisati. 
Pred novogodišnje praznike Sladojevićka je u prostorijama Centra organizovala svečanost na kojoj su bila djeca iz Dječijeg doma “Rada Vranješević”, kao i ona u hraniteljskim porodicama. Naložila im je da napišu novogodišnje čestitke, ne srodnicima ili prijateljima, već odbornicima u Gradskoj skupštini, što je očita zloupotreba djece u političke svrhe.

U moru zloupotreba službenog položaja, direktorica CSR Banjaluka je pred lokalne izbore dugogodišnjim korisnicima centra davala jednokratnu novčanu pomoć, a potom od njih tražila glasove. Činila je to stvarajući dojam da im ona pomoć daje iz vlastitog džepa, mada je to njihovo zagarantovano pravo, zuzrat tražeći od njih protivuslugu. O ovom slučaju, kako se navodi u pismu, već je počela istraga. 

POLITIČKA ZALEĐINA

 

Vera Sladojević sve ovo je mogla činiti zbog jake političke zaleđine Budimira Balabana i koalicionih odnosa DNS-a i SNSD-a u Banjaluci. Zato su joj kroz prste gledali i u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS, sve dok medijski pritisak nije porastao do mjere da su morali djelovati. 

Po nalogu gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite je po hitnom postupku izvršilo stručni nadzor nad nekoliko predmeta i utvrdilo je brojne nepravilnosti i nezakonitosti. Radilo se upravo o predmetima u kojima je Sladojevićka, samostalno donosila odluke i sprovodila ih, suprotno mišljenju stručnih timova. 

Radila je to zbog ličnog interesa, a ne u interesu djece o kojoj se radilo, jer nije ona bila ta koja je sprovodila socijalne i psihološke procjene da bi mogla imati predstavu šta je to što je u najboljem interesu svakog djeteta ponaosob. Ipak, 

Ministarstvo zdravlja RS se oglušilo na poziv radnika Centra da se saslušaju članovi stručnih timova i voditelji pomenutih postupaka, kako bi Sladojevićka bila potpuno razotkrivena. 

Na kraju, Ministarstvo zdravlja je izvještaj o stručnom nadzoru proslijedilo banjalučkom Oružnom tužilaštvu, koje od ranije sprovodi još četiri odvojena krivična postupka protiv Vere Sladojević.  (Nastaviće se)