piše: Slobodan Vasković
1.
Mladen Bosić opkolio je Milorada Dodika Sipom, Krivičnom prijavom za organizovani kriminal i brojnim drugim istragama koje vodi Tužilašto BiH oko Bobar banke, Boske, Birča, Nikole Tesle…
Bosić se u opkoljavanju sinhronizovao sa Sipom, pa isti dan podnosi krivičnu protiv Dodika (kojeg vrlo argumentovano optužuje da mu je Pavlović banka platila vilu u Beogradu za protivusluge na štetu Budžeta RS), dok Sipa upada u Pavlović banku i iznosi dokumentaciju. O vili. Nakon čega kreće istraga, što znači i nervoza i nastavak velike političke krize, koja je imala kraći tajmaut, kako bi se nepomirljivi protivnici pripremili što bolje za zadnju rundu.
Izvrsna je izjava Petra Lazića, direktora “Pavlović banke” i jednog od osumnjičenih u SDS-ovoj krivičnoj prijavi, koji je za upad Sipe rekao da je “redovna kontrola”. Otkad Sipa “redovno” kontroliše banke; pa nije Agencija za bankarstvo!!!
I Dodik je uočio sinhronizaciju, pa istakao da je sam sebe tužio, smatrajući da mu je to najefektniji odgovor na optužbe. Slaba odbrana, čak i medijska, a kada dođe u Tužilaštvo BiH da odgovori na pitanja u vezi sa vilom, tek onda neće piti vode.
Žalosne su njegove opservacije o Bosićevom patriotizmu, gledane kroz vizuru institucije kojoj je predana krivična prijava. Dodik kao patriotski čin vidi sudovanje u RS, iako je krajnje nevažno gdje se kriminalcima presuđuje. Jedino je važno da im se presuđuje. Dodik Bosića predstavlja kao izdajnika, jer je krivičnu prijavu podnio Tužilaštvu BiH, a sebe kao patriotu, iako je ukrao milion i po maraka. Manipulacija dostojna Šefa Zločinačke organizacije.
2.
Uopšte ne sumnjam u navode da je Pavlović banka kupila Dodiku vilu na Dedinju, ali mi je itekako interesantno otkud Dodiku onih 750 hiljada evra (i to u kešu) kojim je platio tu vilu (2007.), a novac mu je (2008.) refundirao Slobodan Pavlović?! Kružile su tada strašne cifre, mjerene desetinama miliona dolara, kojima su isplaćivani povjerioci Rafinerije Brod. Tu leže Baščelikovi evri!
Značajnije od same dedinjske vile, jeste Bosićevo kvalifikovanje Dodika kao “organizatora i vođe zločinačke grupe”, što je, ako se ne varam, prvi put da je SDS stvarnim imenom nazvao lidera SNSD-a.
Krupan korak za SDS/Bosića, ali tek koračić za RS, jer stvarna istina je da ovim entitetom upravlja Zločinačka organizacija, na čijem je čelu Milorad Dodik. “Kriminalna ćelija - Vila na Dedinju” tek je sasvim mali kotačić tog ogromnog Kartela.
3.
Bosić je u definitivnoj ofanzivi, Dodik u potpunoj defanzivi, što potvrđuje i iznenadna predaja Mileta Radišića, koji je smješten u zatvor Tunjice.
Radišićeva predaja je zadnja usluga Dodiku; vidjećemo kakve usluge je Dodik dužan vratiti. Kao i da li će Radišić nastaviti tamo gdje je serijski ubica Goran Suvara stao?! Desi li se, nije iznenađenje, jer u strahu su velike oči. A kod Dodika su baš krupne poslednjih mjeseci.
Bilo kako bilo, najvažnije je da je Radišić na robiji i da nije uspio da izbjegne zatvor. Veliki je to poraz Dodika. I Pirova pobjeda Pravne države.
Radišić na robiji znači da je Dodiku voda prešla nivo grla i da mu je postalo nepodnošljivo stalno otvaranje novih afera vezanih za njega i okruženje. Kako stvari stoje, utapanje samo što nije počelo. A pojaseva za spasavanje gotovo da nema.
4.
Zločinačka organizacija koja još uvijek gospodari Republikom Srpskom najveće nade polaže u MUP RS, preciznije njegov vrh, vjerujući da će taj segment kriminalnog mehanizma uspjeti da ih odbrani.
Istina je da je MUP RS u dobroj mjeri kriminalizovan, posebno njegov vrh i dio koji čini privatnu Dodikovu Udbu. Ali najveći broj pripadnika policije pošten je svijet i teško da će udariti na narod/stradavati za Kumove!
Kad smo već kod Dodikove paraobavještajne organizacije, veliko je pitanje zašto opozicione stranke to ne problematizuju? I da li će čekati da neko strada pa da postave pitanja o tome zbog čega je MUP skoro pa pretvoren u stranačku falangu? Vrlo opasnih namjera i djela!
Posebno pitanje je iz kojih sredstava se finansira Dodikova privatna UDBA i otkud novac za njihove ilegalne radnje? Da li stiže iz ilegalnih poslova i kojih? I da li je MUP, jednim svojim dijelom, postao sastavni dio međunarodnih kriminalnih kartela? Izvan svake razumne sumnje jeste.
5.
Zbog pisanja o kriminalnom djelovanju dijela policije, posebno visokih funkcionera MUP RS, umalo nisam izgubio glavu.
01. septembra ove godine Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač javno me targetirao u svom pismu javnosti i pozvao na obračun sa mnom. Razlog: objavio sam postojanje optužnice protiv njega zbog nasilničkog ponašanja.
06.septembra ove godine zamalo sam (nešto prije deset časova) uspio izmaći ispod “Opela”. Krenuo je naglo u rikverc i nema sumnje da je, u najmanjem, htio da me povrijedi. Iako sam pokušao da ga zaustavim i pitam šta to radi, nije me ni pogledao, hitro je ubacio u brzinu i nestao. Uspio sam naći to vozilo, znam i broj registarskih tablica i ime vozača, kao i da je uposlen u jednoj zaštitarskoj agenciji. Naravno da ne mogu ništa dokazati i naravno da MUP neće ništa preduzeti i kada bih im sve podatke dao. Bez obzira na to, najvažnije je da sam saznao o kome se radi, a takve informacije su itekako bitne.
10. septembra ove godine džip marke “Hiundai” me je, nešto prije osam časova ujutro, sustigao u Ugru. I pritisnuo, vozeći “branik uz branik". Nije popuštao. Za volanom mladić od tridesetak godina. Svako malo blicne. Bježao sam, ali pobjeći ne možeš. Onda sam u jednom trenutku izgubio kontrolu nad vozilom, ali sam se uspio vratiti na cestu; Rekao sam sebi: Ok, hoće da te dekoncentriše, kako bi sam napravio grešku i sletio sa puta. Zato mirno. Pa sam nastavio manje više nemirno i pobjegao mu tek pred Travnikom. Tablica nije evidentirana. Auto je policijski. MUP-a RS. Odnosno UDBE.
Mogu li to dokazati? Nikako. Zato i nisam ništa prijavio, sem nezvanično. Kako da prijaviš džip koji ima lažne tablice? I koji je MUP-ov tom istom MUP-u? Nikako.
17. novembra ove godine snažno me ramenom udario mladić od nekih tridesetak godina. Mala prljava provokacija; Bijednik je računao da ću umaći, ali ja sam krenuo za njim. Pa se on našao u neobranom grožđu. Počeo je zaustavljati prolaznike tvrdeći da sam narkoman koji njega udara! Ne liči li ovo na udbaška posla? Naravno da liči i da to jeste na djelu, nezavisno da li je napad organizovan iz Dodikove Udbe ili njenog pododbora koji kontroliše Udbaško Smeće. To tek treba da istražim i, bez dileme, saznaću kako se zove napadač i po čijem nalogu je to uradio. Kao što sam saznao i za vozača “Opela”.
Vjerujem da sam “nadležne” iznenadio prijavom napada. Koji nikada neće biti razriješen. Kao ni jedan do sada, a nije ih bilo malo.
Avgusta, septembra, oktobra i novembra ove godine objavio sam niz tekstova o formiranju i funkcionisanju, kao i čelnim ljudima Dodikove privatne UDBE, koja preferira da postane Štazi. I na odličnom je putu, jer njen cilj nije samo zaštita Dodika, već i zataškavanje brojnih kriminalnih djela, čak i ubistava. Objavio sam i pokušaje izazivanja međuetničkih sukoba, koji su garnirani izmišljotinama vrha MUP RS o “terorističkim” napadima, ali i njihovim nereagovanjem kada imaju informacije da se teroristički napadi zaista i pripremaju, kao što je to bio slučaj u Zvorniku u kojem je jedan policajac smrtno stradao, a dvojica ranjena.
Upravo zbog tih tekstova je uslijedio niz “incidenata”. Od kojih sam pomenuo samo četiri, a ni riječi nisam napisao o velikom broju “bliskih susreta” sa raznoraznim “pratiocima”, koji nisu imali nikakve fizičke konotacije, osim otvorenog pritiska i demonstracije da sam “pokriven”. Plus slike svake moje kafe, kisele, čaja, cigarete, drugara, drugarice…
Da li će se nastaviti se napadi na mene? Gotovo izvjesno, jer nemam namjeru odustati od ovog što radim. Kao što nemam namjeru sa sobom nositi ni vatreno ni hladno oružje. Niti se sa bilo kim fizički obračunavati. Uzalud je to kada si opkoljen.
1.
Mladen Bosić opkolio je Milorada Dodika Sipom, Krivičnom prijavom za organizovani kriminal i brojnim drugim istragama koje vodi Tužilašto BiH oko Bobar banke, Boske, Birča, Nikole Tesle…
Izvrsna je izjava Petra Lazića, direktora “Pavlović banke” i jednog od osumnjičenih u SDS-ovoj krivičnoj prijavi, koji je za upad Sipe rekao da je “redovna kontrola”. Otkad Sipa “redovno” kontroliše banke; pa nije Agencija za bankarstvo!!!
I Dodik je uočio sinhronizaciju, pa istakao da je sam sebe tužio, smatrajući da mu je to najefektniji odgovor na optužbe. Slaba odbrana, čak i medijska, a kada dođe u Tužilaštvo BiH da odgovori na pitanja u vezi sa vilom, tek onda neće piti vode.
Žalosne su njegove opservacije o Bosićevom patriotizmu, gledane kroz vizuru institucije kojoj je predana krivična prijava. Dodik kao patriotski čin vidi sudovanje u RS, iako je krajnje nevažno gdje se kriminalcima presuđuje. Jedino je važno da im se presuđuje. Dodik Bosića predstavlja kao izdajnika, jer je krivičnu prijavu podnio Tužilaštvu BiH, a sebe kao patriotu, iako je ukrao milion i po maraka. Manipulacija dostojna Šefa Zločinačke organizacije.
2.
Uopšte ne sumnjam u navode da je Pavlović banka kupila Dodiku vilu na Dedinju, ali mi je itekako interesantno otkud Dodiku onih 750 hiljada evra (i to u kešu) kojim je platio tu vilu (2007.), a novac mu je (2008.) refundirao Slobodan Pavlović?! Kružile su tada strašne cifre, mjerene desetinama miliona dolara, kojima su isplaćivani povjerioci Rafinerije Brod. Tu leže Baščelikovi evri!
Krupan korak za SDS/Bosića, ali tek koračić za RS, jer stvarna istina je da ovim entitetom upravlja Zločinačka organizacija, na čijem je čelu Milorad Dodik. “Kriminalna ćelija - Vila na Dedinju” tek je sasvim mali kotačić tog ogromnog Kartela.
3.
Bosić je u definitivnoj ofanzivi, Dodik u potpunoj defanzivi, što potvrđuje i iznenadna predaja Mileta Radišića, koji je smješten u zatvor Tunjice.
Radišićeva predaja je zadnja usluga Dodiku; vidjećemo kakve usluge je Dodik dužan vratiti. Kao i da li će Radišić nastaviti tamo gdje je serijski ubica Goran Suvara stao?! Desi li se, nije iznenađenje, jer u strahu su velike oči. A kod Dodika su baš krupne poslednjih mjeseci.
Radišić na robiji znači da je Dodiku voda prešla nivo grla i da mu je postalo nepodnošljivo stalno otvaranje novih afera vezanih za njega i okruženje. Kako stvari stoje, utapanje samo što nije počelo. A pojaseva za spasavanje gotovo da nema.
4.
Zločinačka organizacija koja još uvijek gospodari Republikom Srpskom najveće nade polaže u MUP RS, preciznije njegov vrh, vjerujući da će taj segment kriminalnog mehanizma uspjeti da ih odbrani.
Istina je da je MUP RS u dobroj mjeri kriminalizovan, posebno njegov vrh i dio koji čini privatnu Dodikovu Udbu. Ali najveći broj pripadnika policije pošten je svijet i teško da će udariti na narod/stradavati za Kumove!
Kad smo već kod Dodikove paraobavještajne organizacije, veliko je pitanje zašto opozicione stranke to ne problematizuju? I da li će čekati da neko strada pa da postave pitanja o tome zbog čega je MUP skoro pa pretvoren u stranačku falangu? Vrlo opasnih namjera i djela!
Posebno pitanje je iz kojih sredstava se finansira Dodikova privatna UDBA i otkud novac za njihove ilegalne radnje? Da li stiže iz ilegalnih poslova i kojih? I da li je MUP, jednim svojim dijelom, postao sastavni dio međunarodnih kriminalnih kartela? Izvan svake razumne sumnje jeste.
5.
Zbog pisanja o kriminalnom djelovanju dijela policije, posebno visokih funkcionera MUP RS, umalo nisam izgubio glavu.
01. septembra ove godine Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač javno me targetirao u svom pismu javnosti i pozvao na obračun sa mnom. Razlog: objavio sam postojanje optužnice protiv njega zbog nasilničkog ponašanja.
06.septembra ove godine zamalo sam (nešto prije deset časova) uspio izmaći ispod “Opela”. Krenuo je naglo u rikverc i nema sumnje da je, u najmanjem, htio da me povrijedi. Iako sam pokušao da ga zaustavim i pitam šta to radi, nije me ni pogledao, hitro je ubacio u brzinu i nestao. Uspio sam naći to vozilo, znam i broj registarskih tablica i ime vozača, kao i da je uposlen u jednoj zaštitarskoj agenciji. Naravno da ne mogu ništa dokazati i naravno da MUP neće ništa preduzeti i kada bih im sve podatke dao. Bez obzira na to, najvažnije je da sam saznao o kome se radi, a takve informacije su itekako bitne.
10. septembra ove godine džip marke “Hiundai” me je, nešto prije osam časova ujutro, sustigao u Ugru. I pritisnuo, vozeći “branik uz branik". Nije popuštao. Za volanom mladić od tridesetak godina. Svako malo blicne. Bježao sam, ali pobjeći ne možeš. Onda sam u jednom trenutku izgubio kontrolu nad vozilom, ali sam se uspio vratiti na cestu; Rekao sam sebi: Ok, hoće da te dekoncentriše, kako bi sam napravio grešku i sletio sa puta. Zato mirno. Pa sam nastavio manje više nemirno i pobjegao mu tek pred Travnikom. Tablica nije evidentirana. Auto je policijski. MUP-a RS. Odnosno UDBE.
Mogu li to dokazati? Nikako. Zato i nisam ništa prijavio, sem nezvanično. Kako da prijaviš džip koji ima lažne tablice? I koji je MUP-ov tom istom MUP-u? Nikako.
17. novembra ove godine snažno me ramenom udario mladić od nekih tridesetak godina. Mala prljava provokacija; Bijednik je računao da ću umaći, ali ja sam krenuo za njim. Pa se on našao u neobranom grožđu. Počeo je zaustavljati prolaznike tvrdeći da sam narkoman koji njega udara! Ne liči li ovo na udbaška posla? Naravno da liči i da to jeste na djelu, nezavisno da li je napad organizovan iz Dodikove Udbe ili njenog pododbora koji kontroliše Udbaško Smeće. To tek treba da istražim i, bez dileme, saznaću kako se zove napadač i po čijem nalogu je to uradio. Kao što sam saznao i za vozača “Opela”.
Vjerujem da sam “nadležne” iznenadio prijavom napada. Koji nikada neće biti razriješen. Kao ni jedan do sada, a nije ih bilo malo.
Avgusta, septembra, oktobra i novembra ove godine objavio sam niz tekstova o formiranju i funkcionisanju, kao i čelnim ljudima Dodikove privatne UDBE, koja preferira da postane Štazi. I na odličnom je putu, jer njen cilj nije samo zaštita Dodika, već i zataškavanje brojnih kriminalnih djela, čak i ubistava. Objavio sam i pokušaje izazivanja međuetničkih sukoba, koji su garnirani izmišljotinama vrha MUP RS o “terorističkim” napadima, ali i njihovim nereagovanjem kada imaju informacije da se teroristički napadi zaista i pripremaju, kao što je to bio slučaj u Zvorniku u kojem je jedan policajac smrtno stradao, a dvojica ranjena.
Upravo zbog tih tekstova je uslijedio niz “incidenata”. Od kojih sam pomenuo samo četiri, a ni riječi nisam napisao o velikom broju “bliskih susreta” sa raznoraznim “pratiocima”, koji nisu imali nikakve fizičke konotacije, osim otvorenog pritiska i demonstracije da sam “pokriven”. Plus slike svake moje kafe, kisele, čaja, cigarete, drugara, drugarice…
Da li će se nastaviti se napadi na mene? Gotovo izvjesno, jer nemam namjeru odustati od ovog što radim. Kao što nemam namjeru sa sobom nositi ni vatreno ni hladno oružje. Niti se sa bilo kim fizički obračunavati. Uzalud je to kada si opkoljen.
Nije li i njima uzaludno činiti to što čine, jer su opkoljeniji od mene?!
