субота, 14. новембар 2015.

Ako može, ovaj put bez nas

piše: Slobodan Vasković

Treći svjetski rat, što uveliko bjesni, ima specifičnu dimenziju: Nema jasnog fronta, jer front je svugdje. Juče u Parizu, danas sutra u bilo kojem gradu na Planeti.

U takvoj postavci, svaki građanin Planete je na frontu i bez svoje volje, bez oružja; Na frontu je i na koncertu, i za večerom i u supermarketu, u šetnji, u redakciji, u parku, na klupi, na utakmici… Život bez milosti. Život koji i nije život, jer strahovi dominiraju, ne dozvoljavaju promišljanje o pozitivnom; Negativizam je konstanta. I narastajuća mržnja, jedina emocija koja se širi geometrijskom progresijom. Kao najsnažnija podrška narastajućoj represiji, što se predstavlja kao nužan dio odbrambenog mehanizma. Istina je i da jeste, ali pitanje je da li će i ostati u gabaritima odbrane od Terorizma. Teško.

Teroristi se ne boje Smrti. I Smrt doživljavaju kao put ka nagradi. Da bi im se suprotstavili, potrebno je imati isti takav nestrah. Nemoguća misija, jer je njih tek šačica, spram milijardi običnih ljudi, posvećenih porodicama i civilizaciji. Običan svijet se boji, zato će se pojačati represija, kao logična posledica neprihvatanja terora manjine nad većinom.

Šačica je u službi zla, ali svaki pojedinac iz te šačice ubijeđen je, izvan svake razumne sumnje, da ima itekako jake razloge i opravdanja za zlo koje čini. Kako u istoriji, tako i u dešavanjima u savremenom Svijetu.

Opravdanje je načelno, sa beskonačno mnogo krvavih detalja: Bog, kolektivni/lični doživljaj Boga i razlike u obraćanju mu, koje su smrtne presude. Iako je Bog samo jedan.

Ali je interesa bezbroj. I oni su bog. I zbog tog boga ubija se već hiljadama godina.

Krstaški i Antikrstaški ratovi; Gotfrid Bujonski i Saladin i dan danas komanduju. Klanje je svakodnevnica.

Bitka za Jerusalem je vječna; Jerusalem za kojeg je odavno rečeno da “nije u stanju da proizvede ništa sem religije i ratova”.

Čega u BiH ima napretek. I religije i ratova, kako oružanih, tako i onih zamrznutih. I mržnje. I, nažalost, radosti zbog užasnog pokolja u Parizu. I straha od otvaranja fronta u nekoj ovdašnjoj ulici, kafani, dvorani, parku… I interesa koji bi te frontove vrlo rado otvorili…

BiH je Jerusalem u malom; Jerusalem u kojem nema kuće, a da zbog proteklog rata nije u crnini. Ovaj put morali bi ljudski pripaziti jedni na druge, da svi zajedno preživimo.