петак, 20. новембар 2015.

Dosje: Kriminal u Balkan Investment Banci


MUP RS je podnio krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu RS protiv Edvina Navickasa, Mirjane Čomić i još dvadesetak osoba zbog sumnje da su izvršili brojne malverzacije kojima su teško oštetili Balkan Investment Banku. 

 O kriminalnim radnjama Navickasa objavio sam seriju tekstova, kako drugih autora, tako i svojih. Zbog tih tekstova sve vrijeme sam bio progonjen, tužen, nazivan kojekakvim imenima, da bi se sada, kroz krivičnu prijavu MUP RS, potvrdio samo dio onoga o čemu sam pisao. 

 Interesantno je da je krivična protiv Navickasa podignuta kada je umakao sa ovih prostora, a da nadležne institucije nisu učinile ništa da ga privedu bio u RS. U RS je Navickas dolazio donedavno. 

 Objavljujem tekst od 25. oktobra 2013. godine, a ispod njega linkove još nekoliko tekstova o malverzacijama sa BIB.

 BIB u gubitku preko 200 miliona; Romanov prijeti Navickasu, vlasti RS ga čuvaju (25.10.2013.)

piše: Slobodan Vasković

Balkan investment banka (BIB) je u gubitku preko 200 miliona maraka, a ne samo tridesetak, kako je to saopšteno proteklih mjeseci. Vlast o ovoj strašnoj dubiozi ćuti, jer su pojedini visoki funkcioneri do grla upetljani u izvlačenje stotina miliona maraka iz ove finansijske institucije. Upravo zbog toga, Vlada RS čini sve da spasi Banku, upumpavajući u nju nove desetine miliona budžetskih sredstava, ali to je zaludan posao, jer je crnu finansijku rupu u BIB-u nemoguće začepiti. Cilj vlasti je da što duže drže skrivene od javnosti brojne malverzacije, zloupotrebe i kriminalna djela što su se proteklih godina odvijala pod svodovima BIB-a. Istovremeno, sva odgovornost se, medijski, prebacuje na Litvance, vlasnike i šefove banke, ali se, suštinski, ne traži njihovo zakonsko kažnjavanje. Štaviše, ono se sprečava, a mafijaške kolovođe, poput Edvina Navickasa, bivšeg direktora BIB-a, i dalje žive u Banjaluci i to na vrlo vrlo visokoj nozi.

Agencija za bankarstvo najodgovornija
Odgovornost za propast BIB-a ne može se ograničiti isključivo na Litvance (prije svega vlasnika Vladimira Romanova i pomenutog direktora Navickasa) koji su, nesumnjivo, kriminalnim radnjama i postupcima izvukli stotine miliona maraka. Taj novac pripadao je RS i njenim građanima, a oni su ga, preko poreskih rajeva, prebacili u vlastite džepove.

Veliki dio odgovornosti leži i na Režimu, prvenstveno Miloradu Dodiku, koji je ovu banku podredio vlastitim interesima, koristeći je za finansiranje (davanje kredita) svojih najbližih saradnika i poslušnika, ali i svoje porodice.

Sve to on nije mogao učiniti, niti je BIB mogla biti opljačkana u mjeri u kojoj se to desilo, bez podrške Agencije za bankarstvo RS (ABRS), na čijem čelu je Slavica Injac. (Slavica Injac je navodo dobila stan u Pragu, kao nagradu za njen „dobar rad“).

Najveću institucionalnu odgovornost snosi ABRS, kojoj je osnovni zadatak zaštita depozita stanovništva i pravnih lica, a samim tim i depozita budžeta RS. Radi toga je i osnovana. Ovaj zadatak se sprovodi vršenjem redovnih i vanrednih kontrola poslovanja i zakonitosti rada banaka. Kontrolisanjem se provjerava da li se Banka u svom poslovanju drži pravila koje je ABRS postavila svojim Odlukama, što su donesene s ciljem zaštite depozita.
Problem je nastao onog trenutka kada je, nakon kontrola BIB-a, još prije nekoliko godina, uočeno niz nepravilnosti u poslovanju; prije svega klasifikovanja nekvalitetne kreditne aktive (npr. krediti nerezidentima plasirani bez ikakvog kolaterala).

Kreditni plasmani su najrizičniji dio aktive (imovine) banke, te njihov kvalitet predstavlja jedan od najznačajnijih činilaca uspješnosti poslovanja banke. U skladu sa Odlukom o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banaka Agencije za bankarstvo RS, za procjenu rizika i klasifikaciju aktive, osim dana kašnjenja, uzima se i kvalitet kolaterala.

Krediti se klasifikuju po kategorijama (A – dobra aktiva, B – aktiva sa posebnom napomenom, dok pod nekvalitenim kreditima podrazumijevamo sve kredite klasifikovame u C, D i E). Visok nivo nekvalitenih kredita zahtjeva od Banke da povećaju troškove rezervisanja za kreditne gubitke, što smanjuje bankarske prihode i izvore za nova kreditiranja i utiče na njen finansijski rezultat. Takođe, Banka je najčešće primorana da se dokapitalizuje kako bi „pokrila“ narasle rizike poslovanja.

prepakivanje
Da bi izbjegli troškove rezervisanja, u Balkan Investment Banci su se dosjetili takozvanog „prepakivanja“ (bankarski žargon za sređivanje kreditnog portfolia pred i nakon kontrole ABRS – samo postojanje žargona pokazuje kakav je i koliki nerad ABRS-a) loših kredita u „dobre“. U BIB-u su „prepakivanje“ radili noću, uveli bi „treću smjenu“, obično 31. decembra u ponoć, koji je zaključni dan za finansijske izvještaje i tada se do duboko u noć prepakivalo.


Princip „prepakivanja“ svodi se na davanje kredita novim nerezidentima (registrovanim u poreskim rajevima); naravno, opet bez kvalitetnog kolaterala. Ti novi krediti koristili su se za zatvaranje (u potpunosti ili djelimično) problematičnih kredita, naravno bez automatskog stavljanja u (minimalno) C kategoriju rezervisanja (što je bila obaveza prema gore spomenutoj Odluci ABRS-a).

Tako je Banka „peglala“ rezervisanja i vršila otpis zateznih kamata, ali i fiktivno povećavala obim kreditne aktive, prikazujući svoju uspješnost u rastu plasmana.

Dešavalo se da se kredit koji je odobren na samom početku rada Balkan Investment Banke, koji nema nikakvo obezbjeđenje (kolateral), i po kom osnovu dužnik nije platio niti jednu ratu kredita, vodi u kategoriji “A”. Taj kredit je bio prepakovan, tako što je Banka odobravala novi kredit, u visini dospjelih obaveza, nekom drugom pravnom licu ili čak direktoru preduzeća dužnika; oni su plaćali dospjele obaveze po prvom kreditu, tako da su sve obaveze dužnika bile izmirene i nije bilo kašnjenja otplate kredita. Takav kredit klasifikovan je u kategoriju “A”, kao dobra aktiva, jer nije bilo kašnjenja u otplati.

Riječ je o najobičnijoj prevari. U suštini, novac bi se samo provozao unutar Banke, odnosno sve transakcije bi se završile unutar Banke, nije bilo novog priliva ni odliva novca iz Banke po osnovu ovakve kreditne  aktivnosti. Naravno, to je sve bilo moguće jer je Vladimir Romanov imao registrovano preko 500 preduzeća po raznim državama, uglavnom zemljama poreskih rajeva.

revizorske kuće ukazivale na probleme
Da su prepakivanja u Balkan Investment Banci bila opštepoznata stvar svjedoče mišljenja sa rezervom (što je morao signal za uzbunu, ali nije) revizorske kuće Deloitte, za svaki finansijski izvještaj od 2008. godine.
Ovo mišljenje je uglavnom iskazano u vezi sa rezervisanjima koje Banka nije vršila na način predviđen bankarskim pravilima (računovodstvenim standardima, Odlukama ABRS, Baselskim sporazumima...).

Znači jedna privatna revizorska kuća (koja je plaćena od Banke) je ukazivala na nepravilnosti, a jedna institucija (ABRS) to nije bila u stanju, precitnije nije htjela.

Činjenica da Agencija za bankarstvo Republike Srpske u takvom modelu poslovanja Balkan Investment Banke nije vidjela ništa problematično, da nije preuzela potrebne zakonske korake, iako su ovlašteni radnici Agencije utvrdili nezakonitosti u poslovanju Banke, koje su konstatovali u svojim zapisnicima, ukazuje da je ta institucija bila pokrovitelj mahinacija.

Svjedoči to i podatak da su su dokumenti, poput zapisnika ovlaštenih radnika Agencije za bankarstvo koji su utvrdili nezakonitosti, ostali skriveni pod oznakom strogo povjerljivo, umjesto da budu dostavljeni nadležnim policijskim i pravosudnim organima na daljnje postupanje.

Zaključak je samo jedan: cjelokupna aktivnost Agencije za bankarstvo Republike Srpske u ovom konkretnom slučaju bila je usmjerena na zaštitu kriminala i sakrivanje kriminala u Banci, odnosno Agencija za bankarstvo je kontrole provodila samo formalno, bez namjere preduzimanja ikakvih zakonskih mjera nakon utvrđenih nezakonitosti u radu i poslovanju Banke. 

pritisak sa Vrha
Suština pravilnog iskazivanja troškova rezervisanja je u tome da je Banka morala gubitke proistekle iz loših kredita pokriti na teret kapitala; U tom slučaju bi došlo do smanjenja kapitala Banke, te bi Banka morala da  dokapitalizacijom (novi ulozi u novcu vlasnika Banke) održava zakonski propisane minimume o visini kapitala i zadrži dozvolu za rad.

Međutim, litvanskim vlasnicima BIB-a nije bilo stalo da u Banku ulažu svoje pare, već samo da iz nje iznesu što više novca građana RS.

Osnovi cilj BIB-a bio je da prikupi što više depozita, kako bi ih mogao izvući kroz kreditne plasmane za koje se u startu znalo da neće biti vraćeni. Balkan Investment Banka je imala izuzetno agresivnu strategiju privlačenja štednje stanovništva po visokim kamatnim stopama, kako bi se privukao što veći broj naivnih građana da štede u Banci. Pored toga mnoge javne istitucije i preduzeća su oročavala svoje depozite u Banci.

Javna je tajna da je postojao ogroman politički pritisak sa Vrha da velika preduzeća i institucije što više novčanih sredstava oročavaju u Balkan Investment Banci. Uz to, Navickas je bio veoma široke ruke u davanju mita direktorima javnih preduzeća koji su se odlučili da novac tih firmi „štede“ u Balkan Investment Banci.

Banka je imala visoke troškove kamata i troškove mita za svaki oročeni depozit, što, svakako, nije mogla da pokrije iz redovnog poslovanja.
To ji nije bio cilj; Cilj je bio da se što više novca iznese iz zemlje i podijeli ljudima bliskim vlasti – svi oni su znali da navedeni krediti nikad neće biti vraćeni, jer su krediti dijeljeni propalim preduzećima bez ikakvog kolaterala, tako da, faktički, nema imovine iz koje bi se naplatili i sav taj trošak će platiti građani RS.

dvjesta (200) miliona kredita neće biti vraćeno
Nerad Agencije za bankarstvo RS, preciznije njihov zaštitnički i pokroviteljski odnos spram teških kriminalnih radnji u BiB-u, problem je usložnio, ali i ubrzao propast Banke, koja je krajem 2012. godine iskazala preko 30 milona gubitka.

Simptomatično je i to da se ovaj gubitak poklopio sa visinom osnovnog kapitala Banke, koji je nakon toga iznosio samo 1.881 KM. Očigledno da je rezultat naštiman, jer se nezavisni revizor, Deloitte  d.o.o. Banja Luka, uzdržao od davanja mišljenja za ovako naštiman finansijski izvještaj Banke za 2012. godinu.

Gubitak je mnogo veći. Na to ukazuju i saznanja o trenutnom stanju u Banci, po kojima bi Banka, ukoliko bi se držala podzakonskih i zakonskih propisa, morala da iskaže troškove rezervisanja u iznosu blizu 100 miliona KM u 2013. godini, tako da će gubitak u ovoj godini biti mnogo veći nego prethodne godine.

Očekivalo bi se da će sada, kada je banka u vlasništvu Republike Srpske, objektivno iskazati rezervisanja i u skladu stim gubitak, ali od toga neće biti ništa; Vrh Režima (kao i Litvanci prije njih) vrši pritisak na osoblje banke, i prisiljavaju ih da lažno iskažu finansijske rezultate.

Sav kreditni portfelj Banke sastoji se od loših kredita, koji nemaju gotovo nikakav kolateral, te je mogućnost njihove naplate gotovo simbolična. Procjena je da će samo mali dio kreditnog plasmana Banke, (koji ukupno iznosi preko 200 miliona maraka), biti naplaćen.

Nema sumnje da će ABRS dozvoliti banci da opet frizira rezultate kako bi se zataškala ova pljačka građana RS. Stvarne gubitke saznaćemo samo ukoliko dođe do promjene vlasti.

Navickas živi u Banjaluci
Edvinas Navickas stekao je, pljačkajući BiB i građane RS, brojne nekretnine na Hrvatskom primorju i milione na svom tekućem računu, o čemu sam već pisao.

Uprkos tome, Navickas i dalje živi u Banjaluci i vozi službeno vozilo Banke, skupocjenog BMW X5, ali i to mu je malo, pa drugo službeno vozilo Banke (koja je sad u vlasništvu RS) vozi njegova supruga Kristina, koja živi u Zagrebu.

Očito je da Režimu ne pada na pamet da od bivšeg direktora BIB-a oduzmu ova dva skupocjena vozila, a kamoli da uhapse istog.

Navickas živi u Banja Luci, jer mu je to najsigurnije utočište od gazde Vladimira Romanova, koji je protiv njega u Litvaniji podnio krivičnu  prijavu i prijeti da će se obračunati sa njim. Razlog - u dosad neviđenoj pljački građana izvršenoj preko BIB-a, Navickas je, usput, oteo veći dio kolača nego što mu mafijaškom podjelom pripada. Romanov takve stvari ne prašta.
Navickas je tako postao velioki problem i vlastima RS, jer nije pobjegao.
Živi u Banjaluci, a ako ga uhapse, on prijeti da bi mogao progovoriti o tome kakve je sve dilove imao sa vlastima RS.

http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/2014/06/kako-je-propala-balkan-investment-banka.html
http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/2013/07/litvansko-ruski-kartel.html
http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/2013/06/balkan-investment-banka-navickas-drsko.html
http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/2013/10/dva-perolaka-komada-nikolic-i-vucic.html