piše: Slobodan Vasković
Na generala Antu Jeleča, komandanta OS BiH, pokušan je atentat u tunelu Salakovac, tu nema nikakvih dilema. Dilema može biti da li je pokušaj atentata inspirisan/uzrokovan ekstremizmom ili, pak, obiješću mladića koji su počinili zamalo ubilački akt na Jeleča.
Učinio je to uposlenik OSE Zlatko Humo, što cijelom događaju daje izuzetno ozbiljnu dimenziju i navodi na pitanje zbog čega Tužilaštvo BiH i SIPA nisu preuzeli ovaj slučaj? A morali su, jer su i napadnuti i napadač uposlenici državnih organa: Jeleč nije bilo ko, već komandant OS BiH, a ni Humo nije samo (u najmanjem) razuzdani, razmaženi, obijesni sin nekog tajkuna/funkcionera, već obavještajac.
Potvrdu izrečenog dodatno podvlače i navodi da je video nazor u tunelu “Salakovac” isključen dva dana prije pokušaja atentata na Jeleča.
Tužilaštvo BiH moralo je preuzeti ovaj slučaj i kako bi se izbjegle bilo kakve spekulacije o pokušaju minimiziranja napada, koji je uslijedio samo dva dana nakon što je Enes Omeragić likvidirao dva vojnika OS BiH u Rajlovcu. Odnosno, nakon što je ekstremista napao državu BiH. A minimiziranja itekako ima kada je pokušaj atentata na Jeleča u pitanju, kao što ga je bilo i netom nakon ubilačkog napada Omeragića na OSBiH.
I topovski udar na Jeleča je napad na državu BiH i Kantonalno tužilaštvo tu nema šta da traži. To je posao Tužilaštva BiH, kao što je njihov posao da istraže kako je moguće da osoba poput Hume bude uopšte primljena u OSU?!
Istina je i da bi se u slučaju da Tužilaštvo BiH preuzme istragu spekulisalo o motivima napada, ali je istina i da bi se na taj način izbjegli svi pokušaji minimiziranja slučaja/optužbi za minimiziranje, koje su štetne koliko i sami napadi. A koje su itekako utemeljene. Potvrdio ih je lično i Dragan Mektić, ministar bezbjednosti BiH, koji je javno saopštio da je nakon krvavih rajlovačkih događaja došlo do sukoba oko nadležnosti.
Nije li to poraz BiH? Itekako jeste! Nije li to duvanje u jedra svim koji rasturaju BiH? Itekako jeste.
Tužilaštvo BiH moralo je i još uvijek može preuzeti istragu oko pokušaja atentata na Jeleča; Sve ispod navedenog je zabijanje glave u pijesak, i to u najtežoj mogućoj situaciji: kada se i BiH, kao i brojne druge zemlje, nalazi usred rata sa teroristima; Rata u kojem su na teritoriji BiH pale prije par dana tri žrtve: dvojica nedužnih vojnika i terorista koji ih je likvidirao, pa presudio sam sebi; Rata koji je počeo poodavno i u kojem je u BiH u postdejtonskom periodu stradalo dosta ljudi, ali je svjesno nenaslovljavanje tih zločina njihovim pravim imenom u velikoj mjeri onemogućilo BiH da se adekvatno brani od zla.
Svi oni koji pokušavaju minimizirati karakter napada ne čine nikakvu uslugu onima koje navodno štite; Dapače, dodatno pojačavaju sumnje da postoje institucionalizovane osobe koje su spremne da štite napadače, a te sumnje razaraju odnose i učvršćuju omraze efikasnije od svih bombi i napada. Te sumnje su bojni otrovi sa decenijskim rokom trajanja i same po sebi izvorišta mogućih budućih napada. Samo nazivanje kriminalnih, zločinačkih događaja njihovim pravim imenom - terorizma terorizmom, atentata atentatom, ekstremizma ekstremizmom… - može donijeti efikasne institucije i omogućiti maksimalnu zaštitu svakog u BiH. Sve drugo je mlin na vodu neprijateljima svakog normalnog čovjeka u ovoj zemlji.
Na generala Antu Jeleča, komandanta OS BiH, pokušan je atentat u tunelu Salakovac, tu nema nikakvih dilema. Dilema može biti da li je pokušaj atentata inspirisan/uzrokovan ekstremizmom ili, pak, obiješću mladića koji su počinili zamalo ubilački akt na Jeleča.
Učinio je to uposlenik OSE Zlatko Humo, što cijelom događaju daje izuzetno ozbiljnu dimenziju i navodi na pitanje zbog čega Tužilaštvo BiH i SIPA nisu preuzeli ovaj slučaj? A morali su, jer su i napadnuti i napadač uposlenici državnih organa: Jeleč nije bilo ko, već komandant OS BiH, a ni Humo nije samo (u najmanjem) razuzdani, razmaženi, obijesni sin nekog tajkuna/funkcionera, već obavještajac.
Potvrdu izrečenog dodatno podvlače i navodi da je video nazor u tunelu “Salakovac” isključen dva dana prije pokušaja atentata na Jeleča.
Tužilaštvo BiH moralo je preuzeti ovaj slučaj i kako bi se izbjegle bilo kakve spekulacije o pokušaju minimiziranja napada, koji je uslijedio samo dva dana nakon što je Enes Omeragić likvidirao dva vojnika OS BiH u Rajlovcu. Odnosno, nakon što je ekstremista napao državu BiH. A minimiziranja itekako ima kada je pokušaj atentata na Jeleča u pitanju, kao što ga je bilo i netom nakon ubilačkog napada Omeragića na OSBiH.
I topovski udar na Jeleča je napad na državu BiH i Kantonalno tužilaštvo tu nema šta da traži. To je posao Tužilaštva BiH, kao što je njihov posao da istraže kako je moguće da osoba poput Hume bude uopšte primljena u OSU?!
Istina je i da bi se u slučaju da Tužilaštvo BiH preuzme istragu spekulisalo o motivima napada, ali je istina i da bi se na taj način izbjegli svi pokušaji minimiziranja slučaja/optužbi za minimiziranje, koje su štetne koliko i sami napadi. A koje su itekako utemeljene. Potvrdio ih je lično i Dragan Mektić, ministar bezbjednosti BiH, koji je javno saopštio da je nakon krvavih rajlovačkih događaja došlo do sukoba oko nadležnosti.
Nije li to poraz BiH? Itekako jeste! Nije li to duvanje u jedra svim koji rasturaju BiH? Itekako jeste.
Tužilaštvo BiH moralo je i još uvijek može preuzeti istragu oko pokušaja atentata na Jeleča; Sve ispod navedenog je zabijanje glave u pijesak, i to u najtežoj mogućoj situaciji: kada se i BiH, kao i brojne druge zemlje, nalazi usred rata sa teroristima; Rata u kojem su na teritoriji BiH pale prije par dana tri žrtve: dvojica nedužnih vojnika i terorista koji ih je likvidirao, pa presudio sam sebi; Rata koji je počeo poodavno i u kojem je u BiH u postdejtonskom periodu stradalo dosta ljudi, ali je svjesno nenaslovljavanje tih zločina njihovim pravim imenom u velikoj mjeri onemogućilo BiH da se adekvatno brani od zla.
Svi oni koji pokušavaju minimizirati karakter napada ne čine nikakvu uslugu onima koje navodno štite; Dapače, dodatno pojačavaju sumnje da postoje institucionalizovane osobe koje su spremne da štite napadače, a te sumnje razaraju odnose i učvršćuju omraze efikasnije od svih bombi i napada. Te sumnje su bojni otrovi sa decenijskim rokom trajanja i same po sebi izvorišta mogućih budućih napada. Samo nazivanje kriminalnih, zločinačkih događaja njihovim pravim imenom - terorizma terorizmom, atentata atentatom, ekstremizma ekstremizmom… - može donijeti efikasne institucije i omogućiti maksimalnu zaštitu svakog u BiH. Sve drugo je mlin na vodu neprijateljima svakog normalnog čovjeka u ovoj zemlji.
