недеља, 8. новембар 2015.

Most

Piše: Slobodan Vasković

Izlazne ankete nakon održanih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj su pokazale da su komšijama dojadile tradicionalne stranke HDZ i SDP, da nemaju vjere u njih; Smatraju kako ništa novo ne mogu donijeti, posebno ne boljitak i da su voljni podariti glas Trećoj opciji; U ovom slučaju „MOST-u“, konglomeratu najrazličitijih opcija, ideologija, pogleda na svijet i Hrvatsku, nastalom prije tri godine u Metkoviću.

Sterilni HDZ-e i SDP-e izjednačeni su u porazu, MOST je ostvario vrhunski rezultat, jer bez njih teško da će se moći sastaviti nova Vlada Hrvatske; Ako se i sastavi (sa njima ili bez njih), biće to jedva natpolovična većina koja garantuje nastavak političke agonije što u susjednoj zemlji traje godinama.

Ipak, nije crno u Hrvatskoj: snažan iskorak Treće opcije/MOST-a na političku scenu prisiliće i HDZ i SDP na dramatične promjene pristupa državi i društvu, radikalne izmjene djelovanja i razmišljanja. I, što je najvažnije, dodatno će ohrabriti građane Hrvatske u stavu da politika postoji i izvan dva impotentna bloka.

Hrvate čeka dramatična noć prebrojavanja, koje, kako god završi, donosi anksiozonost budućoj vlasti, nesigurnost i garantuje neuspjeh. Uprkos tome, proces promjena/napretka je počeo, a on je sve samo ne brz.

U Republici Srpskoj ni na vidiku nekog „MOST-a“, koji bi ulio nadu da politika postoji izvan izmrcvarenih blokova koji se sudaraju na ovom prostoru. I dalje smo zarobljenici nefunkcionalnih trulih/polutrulih opcija koje nam na dnevnom meniju mahom nude političke otpatke.

Kada uvidite da se Marko Pavić, koji je netom navršio trista godina, nudi za poziciju Političkog Pomiritelja/Srpskog Plavog Šljema i kandiduje kao opcija za budućnost, a nakon toga jedva živu glavu spasite propadajući kroz rupetine ustajale površne izlizane blagoglagoljivosti jalovog Ognjena Tadića, čiji je jedini verbalno onanisati, a nikako reći bilo šta suvislo/konkretno/precizno, razumijete da će se „MOST“ ovdje još dugo dugo čekati. I da će se morati stvoriti vanparlamentarnim načinima borbe, što je realnije.

Pavić i Tadić samo su prividno predstavnici dva suprotstavljena, zakrvljena bloka; Istinski i jedan i drugi su političko krilo krim miljea koji suvereno vlada prostorom. I Institucijama.

Pavić predstavlja krupni kriminal svih vrsta, Tadić zelenaše, sjecikese i falsifikatore; Zajedno čine Zid koji treba zbrisati kako bi se prodisalo. Naravno, na čelu sa Miloradom Dodikom, Glavnim Agentom Zločinačke Organizacije.

Nije cilj politički zbrisati Dodika lično, već Dodika kao paradigmu Mafijaškog sistema u kojem pravosnažno presuđeni kriminalac Marko Pavić može sebi dodijeliti i mesijansku ulogu, a Tadić, dokazani falsifikator, varalica i lažov najnižeg ranga, nekažnjeno godinama uživati blagodeti pozicije „Nada srpske politike“.

Dok god se Pavić i Tadić nude kao opcija za budućnost, Srbi su bez budućnosti, a „Dodikov red stvari“ će biti na snazi, bez obzira bio Dodik lično na vlasti ili ne.  
    
Politički nestanak pavića i tadića i sličnih plodova otrovnog političkog bršljena, što je umorio sve čega se dotakao, uslov je svih uslova za korak naprijed.

O tome bi trebalo dobro da promisle u Savezu za promjene i prestanu da javnosti nude sopstvene replike Dodikovih alata, oličene u Tadiću i lihvarima kojima se okružio.

Režim je navukao i previše smeća, valjda je cilj da se to skloni, a ne zamijeni sopstvenim. Nastave li da insistiraju na otpadu kao opciji, vanparlamentarne metode nametnuće se kao imperativ. Sasvim je realno da je „MOST“ pred nama.