piše: Slobodan Vasković
Veljko Vukelić, kum Milorada Dodika, jedna je od osoba koja ima najveći uticaj na Šefa ovdašnjeg Režima.
Vukelić je toliko moćan da je sebi dozvolio da gospodari sudbinama ljudi koji se nalaze na putu Dodiku, bez obzira da li su ti dio Režima ili njegovi protivnici.
Vukelić je stvarni upravitelj firme iz Zvornika "Alumina", iz koje, preko direktora Milorada Motike, izvlači milione maraka.
Njemu je Dodik dao eksluzivno pravo da upravlja područjem od Brčkog do Foče i on tu neprikosnoveno gospodari.
Vukelić je rođen u Virovitici, a nastanjen u Inđiji, gdje se skrasio nakon rata.
Do pada Republike Srpske Krajine, Vukelić je, tokom tih ratnih godina, stekao milione. I to švercom cigareta i nafte. Njegov najbliži saradnik u tim prljavim poslovima bio je Milorad Dodik.
Kriminalna veza ovog dvojca nastavljena je i nakon pada RSK, a Vukelić, osim što upravlja "Aluminom" i područjem od Brčkog do Foče, zadužen je i za Dodikove poslove sa Rusima, kao i sa srbijanskim tajkunima. Takođe, on je glavni organizator Dodikovih napada na srpskog premijera Aleksandra Vučića. (nastaviće se)
U nastavku su dva teksta koja svjedoče o tome da je Dodik tokom rata švercovao cigarete i naftu. U tim poslovima nezamjenjiv saradnik je bio Vukelić.
Dodikov ratni duvanski put (14.11.2013.)
Piše: Slobodan Vasković
Veljko Vukelić, kum Milorada Dodika, jedna je od osoba koja ima najveći uticaj na Šefa ovdašnjeg Režima.Vukelić je toliko moćan da je sebi dozvolio da gospodari sudbinama ljudi koji se nalaze na putu Dodiku, bez obzira da li su ti dio Režima ili njegovi protivnici.
Vukelić je stvarni upravitelj firme iz Zvornika "Alumina", iz koje, preko direktora Milorada Motike, izvlači milione maraka.
Njemu je Dodik dao eksluzivno pravo da upravlja područjem od Brčkog do Foče i on tu neprikosnoveno gospodari.
Vukelić je rođen u Virovitici, a nastanjen u Inđiji, gdje se skrasio nakon rata.
Do pada Republike Srpske Krajine, Vukelić je, tokom tih ratnih godina, stekao milione. I to švercom cigareta i nafte. Njegov najbliži saradnik u tim prljavim poslovima bio je Milorad Dodik.
Kriminalna veza ovog dvojca nastavljena je i nakon pada RSK, a Vukelić, osim što upravlja "Aluminom" i područjem od Brčkog do Foče, zadužen je i za Dodikove poslove sa Rusima, kao i sa srbijanskim tajkunima. Takođe, on je glavni organizator Dodikovih napada na srpskog premijera Aleksandra Vučića. (nastaviće se)
U nastavku su dva teksta koja svjedoče o tome da je Dodik tokom rata švercovao cigarete i naftu. U tim poslovima nezamjenjiv saradnik je bio Vukelić.
Dodikov ratni duvanski put (14.11.2013.)
Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik, direktor firme “Igokea” iz Laktaša, tokom rata je švercovao cigarete u Republiku Srpsku i tadašnju Republiku Srpsku Krajinu (RSK). Potvrđuju to dokumenti koje objavljujem, a iz kojih je vidljivo da je Dodik učinio sve kako bi izbjegao plaćanje obaveza prema Republici Srpskoj i da u tim naporima nije prezao ni od falsifikovanja dokumentacije, kako je to svojevremeno utvrdio MUP RS.
Dokumenti svjedoče da je tokom 1994. godine Dodiku oduzeto najmanje četiri šlepera švercovanih cigareta.
Iz Izjave koju je Milorad Dodik, direktor PP “Igokea” Laktaši, dao 21. 11. 1994. godine inspektorima Finansijske policije i Republičke tržišne inspekcije Marinku Bašiću i Milošu Ajderu uočljivo je da su mu oduzeta dva šlepera cigareta koja je uvezao iz tadašnje RSK u Republiku Srpsku.
“Dva šlepera cigareta, od ukupno devet, je zadržano na prostoru RS, čekajući definitvno dogovor u okviru Vlade vezano za realizaciju”, kaže Dodik u Izjavi, iz koje se vidi da su mu cigarete oduzete početkom novembra 1994. godine.
Dodik, koji je sebe u poratnim godinama sebe predstavljao kao ogorčenog protivnika SDS-ovih ratnih vlasti, u ovoj izjavi potvrđjuje svoje bliske poslovne veze sa brojnim ministrima iz tadašnje Vlade RS.
“U vremenu od jedan i po mjesec unazad dogovoren je aranžman za promet cigareta iz kontingenta Robnih rezervi Krajine, koje su trebalo da se transportuju u tom periodu. Od strane odgovornih ljudi sam upoznat da se taj posao dogovarao sa ministrima Brđanin Radoslavom, Kovačević Svetom i Živkom Rakićem i ja sam upućen na saradnju sa njima i defintivan dogovor”, obrazlaže Dodik u Izjavi šta ga je to navelo da uveze cigarete.
Dalje kaže da je lično telefonom kontaktirao ministre Kovačevića i Brđanina “i tražio potvrdu, definitivno ranije dogovorene konstrukcije” kada je transport sa cigaretama stigao u Republiku Srpsku. Međutim, tada su mu zaplijenjena dva šlepera, a Dodik je ostale brže bolje vratio u tadašnju RSK, kako ne bi bio prisiljen da plati poreze i akcize.
“Uvidjevši da taj dogovor nije siguran i da postoje mogućnosti da velikih problema vezano za taj posao i činjenicu da mi je gospodin ministar Kovačević rekao telefonom da će se najvjerovatnije morati primijeniti važeće odluke Vlade vezano za poreze i akcize, ja sam odlučio da predmetne kamione pošaljem na carinarnicu na Dvor na Uni i obaviješten sam da su oni tamo stigli”, rekao je Dodik inspektorima, dodavši da daljih informacija o svemu tome nema.
Jasno je da je ovaj Dodikov švercerski kontongent iz tadašnje RSK u RS imao neslavan kraj.
Isto se desilo i u aprilu 1994. godine, kada je Dodik u RS, iz Makedonije preko Srbije, uvezao 18 hiljada kilograma cigareta marki “Partner” i “Vek”. Riječ je od va šlepera koja su mu oduzeta, na šta se Dodik žalio.
Istragom je utvrđeno da je Dodik cigarete kupio od „Makedonija tabaka“, a onda ih preko firme p.p. „SWISSAR“ iz Beograda dovezao do slobodne carinske zone u Novom Sadu, gdje je zamijenio papire i cigarete je preuzela „Igokea“. Nakon što su mu oduzete cigarete, Dodik se žalio da je izvršeno duplo oporezivanje, ali je Finansijska policija RS utvrdila da Dodik ne govori istinu i da je stvarni uvoznik cigareta „Igokea“.
„MUP je prilikom provjera, koje je izvršio, došao do dokaza da je izvršeno falsifikovanje isprava sa ciljem utaje akciza i poreza na promet, kako na teritoriji SR Jugoslavije, tako i na teritoriji RS“, navodi se u Rješenju Finansijske policije RS datiranom 2. 12. 1997. godine, kojim se kao neosnovana odbija žalba PP „Igokea“ iz Laktaša.
Istim Rješenjem utvrđeno je da je Dodik dužan da plati poreza i akciza 345. 256 dinara, kao i zateznih kamata u iznosu od 32. 794 dinara. U to vrijeme, za šest dinara mogla se dobiti jedna njemačka marka, što znači da je Dodik ostao dužan RS 63.000 maraka.
Danas taj isti Dodik, nesporni i notorni ratni švercer visokoakciznih roba, prijeti da će se obračunati sa svima koji „vrijeđaju njegov ugled i čast“. Jedino nije precizirao da li će ti proći kao Milan Vukelić ili Boban Blagojević.
Dodikov ratni put (21.05.2013.)
piše: Slobodan Vasković
Nisu rijetki slučajevi posljednjih godina da Milorad Dodik ustvrdi kako je bio pripadnik VRS, te da je dao svoj puni doprinos stvaranju RS i na taj način. Pri tom Dodik odlučno odbacuje sve tvrdnje da se u ratu bavio švercom i da je bio blizak režimu Slobodana Miloševića i njegovim ključnim ljudima, kao što je Mihalj Kertes, nekadašnji svemoćni šef Carina bivše SRJ.
Ugovori o uvozu nafte do kojih sam došao potpuno demantuju ove Dodikove tvrdnje i svjedoče da se on itekako bavio špekulacijama sa gorivom. Štaviše, Dodik je imao firmu u Temišvaru u Rumuniji (kao i većina srpskih „boraca“), preko koje je uvezao hiljade tona nafte (dizel D2) u RS, SRJ i nekadašnju Republiku Srpsku Krajinu.
Potvrđuje to i ugovor, potpisan 23.03.1994. godine između firme „Signus“ Sofija (Bugarska), kao prodavca nafte, i firme „Vrbas“ iz Temišvara (Rumunija), koju zastupa Milorad Dodik, kupac derivata.
Predmet ugovora je 12 000 tona D2 dizela, a cijena je sitnica - 4.800.000 dolara, odnosno 400 dolara po toni.
Dodik je sa Bugarima dogovorio da se nafta plati u dolarima i to preko banke, što je i učinjeno. Ugovor je potpisao Dodik.
Ugovor ima i dva Aneksa, a jednim od njih se precizira da je mjesto isporuke Luka Bar, tadašnja SRJ, a drugi se odnosi na bankovni račun prodavca. Aneksi su potpisano 29.03.1994. i 23.04.1994. godine.
Nakon potpisivanja aneksa, Komercijalna banka iz Beograda obavještava Sofija banku i firmu „Signus“ iz Bugarske (27.04.1994. godine) da je Dodikova firma „Vrbas“ – „kvalitetna i da je u postupku izdavanje garancije za posao“.
Tada je na čelu Komercijalne banke bio Ljubo Mihajlović Šiptar, Miloševićeva desna ruka za finansije.
Garancija je izdana, što potvrđuju dokumenti koji se odnose na plaćanje provizije od 2%, a 28.04.1994. godine nafta je krenula za luku Bar. Nafta je bila ruska.
Kada je stigla na ove prostore, njena cijena je bila 4 DEM (tadašnje njemačke marke) po litri. Jednostavnom računskom operacijom dođe se do rezultata koji kaže da je Dodik na ovom kontingentu tada zaradio nekoliko desetina miliona maraka. Nemoguće je precizno utvrditi zaradu, jer je jedan dio nafte prodan na teritoriji tadašnje SRJ, gdje je njena cijena bila niža nego u ratnim područjima RS i nekadašnje RSK.
Naravno, nije on jedini bio u ovom poslu, postojao je čitav lanac, ali ovi dokumenti svjedoče da Dodik ne govori istinu o svom ratnom angažmanu.
Uz to, poslove ovolike vrijednosti nije mogao raditi bez podrške režima Slobodana Miloševića, odnosno bez odobrenja Mihalja Kertesa. Treba znati da je Dodik u to vrijeme bio veoma blizak i sa Borislavom Mikelićem, premijerom sada nepostojeće RSK.
Naravno, Dodik je svu ovu naftu uvezao i rasprodao zbog patriotizma.
