piše: Slobodan Vasković
1.
Savez za promjene više nije ni takozvani. Već je bivši.
2.
Od Saveza je ostao Skup interesa nekolicine pojedinaca, koji ga artikulišu kroz vlast u zajedničkim organima BiH.
Rijetkost je da ko od njih nastupa sa pozicija stranačkih interesa, lično je dominantno.
3.
Uskoro će dvije pune godine kako je sada već bivši Savez uspio da se ugura u vlast na nivou BiH, a rezultati njihovog rada su ništa.
4.
Stranke, koje su nekada činile Savez su, u međuvremenu, uspjele da skupa izgube lokalne izbore. Jer su, kao “opozicija” u RS, djelovale iz okvira koji im je Milorad Dodik postavljao i tako ih usmjeravao kako je to njegovim interesima najviše odgovaralo.
Nije im za utjehu ni uloga Mladena Ivanića, koji je Dodika, u junu, sa koljena pridigao, da bi ga Vučić potpuno uspravio. Ostalo znamo.
5.
Nakon izbora i ono malo niti što je činilo Savez savezom se pokidalo: PDP je stalno “na putu” i “sa puta gleda” u koju “bazu” bi se vratio; NDP je čekaonica u kojoj se, zbog trošnosti, malo ko duže zadržava (trenutno najbolje u toj čekaonici prolaze Papci pristigli iz SNSD-a); SDS je uhvatila erozija, koju nije realno čak ni usporiti, kamoli zaustaviti.
6.
SDS je drugo ime za paradoks.
Novi šef Vukota Govedarica napravio je nekoliko koraka naprijed, počeo solidno da se gradi u javnosti, ali taj napredak neće biti duga vijeka, jer brojni visoki funkcioneri SDS-a, za razliku od Govedarice, više ne vjeruju u tu stranku.
Tretiraju je kao plijen, odavno razvučen na sve strane, čije ostatke krčme budzašto.
7.
Govedarica je predsjednik stranke čiji brojni visoki funkcioneri rade intenzivno (intenzivnije i od samog Dodika) protiv iste te stranke.
Govedarica je najusamljeniji predsjednik stranke na Planeti.
Usamljeniji čak i od Milanka Mihajlice, koji bar ima onog nesretnika, slugu i poltrona Darka Matijaševića, da puže pred njim.
8.
Kada se stvari ogole do kraja, zaključak je da je Govedarica jest jednako SDS, dok su ostali angažovani na razgradnji, ugradnji ličnih interesa ili nezainteresovani posmatrači sa tribina.
Izjave pojedinaca usmjerene protiv Režima su tek blijedi incidenti koji potvrđuju stvarno stanje stvari.
Akcija ne postoji, proaktivnost je nepoznat pojam.
9.
SDS, njegov ključni funkcionerski dio, bespovratno je obolio od dodikizma, bolesti koja temeljno razara srpsko nacionalno tkivo.
10.
SDS zahvaćen snažnom erozijom, PDP-“na putu” i NDP-čekaonica, ovakvi kakvi su, nikada neće promijeniti Režim Milorada Dodika, koji je najveći srpski nacionalni problem.
Štaviše, svi oni (čast izuzecima), svojim nedjelovanjem na istom su antisrpskom zadatku sa Dodikom.
11.
Sa druge strane, ni u Režimu, koji je za lažnu opoziciju nedodirljiv, ne cvjetaju ruže; SNSD opstaje na dva straha:
- Svi u toj stranci se manje više boje Dodika, koji im nije baš Bog kao nekada, ali Batina jeste;
- Svi u toj stranci se manje više boje odgovornosti za sve zlo koje su počinili, a koja bi, možda, uslijedila nakon silaska sa vlasti.
Ti strahovi su još uvijek izuzetno snažni motivacioni faktori koji SNSD drže na okupu.
Do kada, sasvim je drugo pitanje, ali kako sada stvari stoje potrajaće još izvjesno vrijeme.
12.
Socijalisti su tek igla kojom Dodik bocka DNS, stranku što jako loše glumi alternativu. Iako bi, što je tek apsurdno, DNS mogao postati alternativa. Toliko duboko je politička scena RS u kalu.
13.
Ne postoji Treći blok. Ni njegove naznake.
14.
Oni koji žive ovdje Zarobljenici su najprizemnijih interesa vlasnika partija i/ili njihovih dijelova. Isto je i u Federaciji BiH.
Talačka kriza je pri vrhuncu - narodi su zarobljeni od elita, ucijenjeni voljom pojedinaca, njihovim ličnim interesima i materijalnim htijenjima. Institucije ne postoje. Ni na jednom nivou.
15.
Srpski ćutati je već deceniju pleonazam.
16.
Režim se ne ruši njegovim oponašanjem.
Ostanite sa mnom.
