piše:
Slobodan Vasković
Aleksandar
Vučić pozvao je, tokom posjete Sarajevu, na dogovor Srba i Bošnjaka, što je
potez koji bi mogao biti stajni kamen novih nacionalnih odnosa i politika na ovom
prostoru. Odnosa i politika koji bi značili konstrukciju i izgradnju, a ne
mržnju i razgradnju.
Pomirenje,
u punom smislu te riječi, između Srba i Bošnjaka ključno je za dalji razvoj i
napredak oba naroda.
Šta
bi značio takav iskorak? Stabilizaciju političkih prilika, prije svega, a potom
i mogućnost napretka i Srbije i BiH. I Crne Gore.
Pomirenje
Srba i Bošnjaka značilo bi potpunu relaksaciju odnosa u BiH i pomjeranje ove
zemlje sa vrha političkih problema u Evropi ka podiocima stabilnosti. Značilo
bi to, ujedno, i stabilizaciju Sandžaka u Srbiji i Crnoj Gori i rješavanje
velikih napetosti u tom regionu.
Značilo
bi to i jačanje pozicije srpske i bošnjačke manjine u Hrvatskoj, koje su u
nimalo zavidnoj situaciji.
Države
iz regije tim pomirenjem dobile bi konačno priliku da 20 godina nakon rata iz
njega zaista izađu i u duhovnom smislu, što bi, samo po sebi, u ovom trenutku predstavljalo
korak od sedamdesetsedam milja.
Ostalo
bi išlo samo po sebi, prirodnim tokom. A u BiH je neprirodno da dva najveća
naroda već 25 godina udaraju jedni na druge, pri tom nanoseći najveću štetu
samima sebi.
Indikativno
je da u svojoj izjavi Vučić nije pomenuo Hrvate u BiH, čime nije umanjio njihov
značaj, ali je, stavljajući težište na bošnjačko-srpske odnose ukazao na srž problema
ove zemlje. I činjenicu da bez rješavanja tog problema nema mira ni za koga. Time je Vučić takođe želio naglasiti da je pitanje srpsko-hrvatskih odnosa pitanje Beograda i Zagreba, a ne Banjaluke i Mostara.
Vučić je, ujedno, još jednom javno demonstrirao da politika Beograda nema ništa
sa politikom Milorada Dodika i da ne stoji iza njegovih secesionističkih
avantura, koje su lažne bez izuzetka. Ali doprinose daljem trovanju srpsko-bošnjačkih
odnosa.
Time
je Vučić ukazao i da Koalicija Dodik-Čović nije dobra ni po Srbe ni po Bošnjake.
Ali ni po Hrvate. Dva na Jednog ovdje je uvijek katastrofa. Donosi korist
pojedincima iz elita/elitama, dok je narod u bijedi u oborima.Vučić se u Sarajevu sreo i sa Mladenom Bosićem, što je potvrda da podržava njegovu politiku.
Milorad
Dodik je pregažen. Pregazilo ga je i vrijeme i okolnosti i nove politike. On samo
može svojim daljim djelovanjem nanijeti još veću štetu srpskom korpusu u RS/BiH.
Izgleda da je to i Beograd shvatio.
I
za nadati se da je razumio da Republikom Srpskom više, u ovom trenutku, upravlja
Dragan Čović nego Milorad Dodik. A Dodik ne može ništa učiniti da spriječi
dalje jačanje Čovićeve vlasti u ovom entitetu.
To
nas nakon velikih Vučićevih riječi dovodi do malih (zlo)djela ovdašnje
kamarile.
Željka
Cvijanović je ponovo u Vladi RS tvrdila da ne brine za većinu, jer imaju novu
četvoricu “Papaka”.
Već
sam zabrinut da je neko nije snimio, pa ćemo ponovo morati braniti “Klix”.
“Papci”
su, tvrde slušaoci, iz SDS-a.
Moraće
se ukazati za koji dan, sedmicu najduže.
Ali
dok se ne ukažu da ja ukažem da u SDS-u i PDP-u zaista ima “Papčina” koji su sa
Režimom ušli u zločinačke vode zemljišne mafije. I za par miliona koje će ta SDS-ova
i PDP-ova lokalna paljanska politička trulež zaraditi, opravdaće 400 miliona KM
štete koju je nanio Budo Stanković, pljačkajući zemljište “Poljoprivredne škole”.
O
svemu tome šire u sutrašnjem jutarnjem izdanju Bloga.
I
za kraj: Ako mi neko dostavi snimak ŽC o novim “Papcima” objaviću ga. Pa neka
košta koliko košta!
