piše: Slobodan Vasković
Bijeli šator i bijele stolice u Šamcu na godišnjicu
biblijskih poplava i godišnjicu stradanja sedamnaest osoba iznenađenje je samo
za one koji smatraju da je na čelu Republike Srpske još uvijek politička
organizacija, a ne Pornokratski Gang, čiji pripadnici žive život elite
sapunica.
Manji je problem što su štetočine, mnogo veći je što je
riječ o osobama Izvan sebe i svega racionalnog; Osobama koje žive svoj Mumbai
san elitnih Prostitutki naše nesreće, bijede, jada i beznađa.
Pornokratija cvjeta. Nekrofilni kičeraj je naša
svakodnevnica. Šljokice i Bijelo na godišnjicu Potopa i Smrti. Crnina se nikad
nije ni nosila, jer ovdje se ne broje Mrtvi. Već njihov uticaj na rejtinge
popularnosti Bagre.
Ološ pod Bijelim šamačkim šatorom na godišnjicu Poplava i
Smrti slika je propasti društva, upokojenja naroda, negacije svega
pozitivnog, ljudskog; To je slika Pakla na zemlji, u kojem se Homo Sapiens brzinom
munje pretvara u Homunkula, stvorenog od laži, laži, laži i svakodnevnih
grotesknih obmana.
Na čelu te parazitske kolone homunkula je Milorad Dodik,
crna duša pod bijelim šatorom, što je kontrast koji oduševljava samo mentalne
nesrećnike, duhovnu gamad koja je razorila sve što je pogledala.
Prezreti ih značilo bi im podariti nešto ljudsko, nešto
što nemaju niti će taj Ološ ikada imati.
Duhovna gamad opstaje na nesreći, na rasapu, na
tragediji.
Lešinarenje je njihov stav, kanibalizam projekat,
poltronisanje jačim vizija.
Otud i Dodikovo cviljenje o stavu, nakon što ga je
Kormakova ostavila u kategoriji trash. Njegovom prirodnom
staništu.
O kojem to svom stavu govori taj Beskičmenjak?
On nema stava, nije ga nikad ni imao, već pozu Mržnje iz
koje zasipa otrov, pokušavajući njime sakriti šumu bezakonja lažnim drvetom
nacionalnog.
I to je gotovo; Svima je pred očima šuma bezakonja, laži,
prevara i obmana; Čak i Moskvi koja je Beskičmenjaka nabila nogom. Toliko jako
da još leti.
Gori od njega su samo oni iz Stranke mu koji ćute o
svemu. Kukavičija jaja Duhovne gamadi podmetnuta javnosti.
Ni Crkva nije bolja od Kukavičijih jaja. Raspadaju se na
Saboru oko dnevnog reda sopstvenih perverzija, prevara, laži, otimačina...
Zadrigli, bezbožni pervertiti, koji za novac još samo oko
šipke javno nisu plesali.
Tajno orgijaju svakodnevno.
Hrizostom je Vasilijeva replika; Grigorija mi je mučno i
pominjati, Georgije je bludnik, Filaret i Pahomije kleptomani skloni razvratu i
pedofiliji; Konstantin pljačkaš oltara, Amfilohije djeluje kao Anđeo Pakla, a
Irinej je najskuplja pravoslavna Starleta. Nastupa na svim mjestima: pod
šatorom, na stolovima, na slavama, na poljanama, na bodljavinama, a ponekad i u
Hramovima.
Naplaćuju oprost grijeha/otkupljuju ga našim parama iz
Budžeta RS:
Za Hram u Čelincu 300.000 KM narodnih para – oprošteno
fariseju Džombiću;
Za Hram u Mrkonjić Gradu 100 hiljada KM – oprošteno
sadukeju Tegeltiji;
Za Hramove u Eparhiji bihaćko-petrovačkoj 600.000 KM –
oprošteno svim judama iz tog pejzaža;
Za Hramove u Eparhiji zvorničko-tuzlanskoj 700 hiljada
maraka narodnih para – oprošteno svim barabama iz te regije...
Narodu nije oprošteno. Zato je i upokojen. Svojom voljom.
Bijeli Šator na Masovnoj Grobnici Živih. Groteskno!
