piše: Slobodan Vasković
Pojavio sam se u majskom izdanju
lista „Vanity Fair“. Što je i logično. Jer sam Vuk. Na naslovnoj su Džek
Nikolson i Anđelika Hjuston. Što je i logično. Jer su Vuk i Vučica. Nas troje
na jednom mjestu. Pa zar ima išta logičnije!
Ko mi ne vjeruje neka kupi
magazin. I umukne zauvijek.
„Vanitiy Fair“ mi je stigao na
kućnu adresu. Što je i logično. Pošta još uvijek radi, uprkos gubitku od 70
miliona KM.
I Poštar uvijek zvoni dvaput, triput, sve dok mu ne otvorim. Što je i logično. Jer se umori, pa da
se ne vraća.
Prvo Let iznad kukavičijeg
gnijezda, pa iznad Specijalnog, pa iznad zgrade u kojoj živim. Zna da Gospodin
Šmit nema drugog posla, sem sudskog.
Samo me još nisu tužile Vještice
iz Istvika. Vještice iz Ministarstva trgovine jesu. I Hofa
iz Ministarstva finansija.
„Vanitiy“ me vadi iz kiše, više
nego zasjedanje skupštine. Na kojoj neljudskim naporima vladajući ostadoše Goli
u sedlu. Papci su odbranili Čast Pricijevih.
Bijes pod kontrolom neće biti još dugo. Vrijeme nježnosti je iza
nas. Slijedi Isijavanje.
Mars napada na SDS, gdje se udbaški otpad zaledio. Bolje
ne može, jer je tako najlakše
eliminisati smeće.
Mala trgovina užasa je non-stop ovdje otvorena. Dovoljno sam pazario za
danas.
Večeras sam na druženju
novinara. Ne znam da li kao Betmen ili Džoker.
Neću se javljati bar 36 časova. Imam
i ja pravo na Put za jug.
