петак, 29. мај 2015.

Operacija “Finansijski Masakr”

piše: Slobodan Vasković

Zoran Tegeltija, ministar finansija, nije dozvolio Snežani Vujnić, direktorki IRB-a, da spase sedam miliona KM, koje ta finansijska institucija ima na računima propale Bobar banke.

Zvornička “Alumina” podigla je kredit kod Bobar banke vrijedan sedam miliona KM, a IRB je u momentu uvođenja prinudne uprave u Bobar banci imala na računima te banke 12 miliona KM.

Rukovodstvo IRB-a je u više navrata tražilo da odobri kredit “Alumini” iz tog depozita u Bobar banci u visini od sedam miliona KM. Tako bi se sredstva IRB-a kod Bobar banke umanjila za iznos odobrenog kredita, a Bobar banka bi istovremeno naplatila svoj kredit od “Alumine”, koja bi tih sedam miliona otplatila IRB-u.

Međutim, Tegeltija neće ni da  čuje za to iz dva razloga: na taj način drži rukovodstvo IRB u šaci, jer je krivica na njima zbog zarobljenih sredstava u Bobar banci. Tegeltija je zbog ovoga ušao i u sukob sa poslanikom SNSD-a iz Šipova Milanom Kovačom, koji štiti Vujnićku i koji je, kao pokrovitelj direktorke IRB-a, teško kritikovao ministra finansija zbog poreskih zakona na poslednjem skupštinskom zasjedanju.

Uz to, Tegeltija je taj posao spriječio, kako bi omogućio što brži povrat sredstava Agenciji za osiguranje depozita.

Šteta načinjena propašću Bobar banke je procijenjena na 250 miliona KM.

Za više od 11.000 deponenata Bobar banke, u likvidaciji, isplaćeni su osigurani depoziti do 50.000 KM.

Za isplatu depozita utrošeno je oko 80 miliona maraka.

Tegeltija je naložio agresivnu naplatu dugovanja od komintenata Bobar banke kako bi se namirio trošak od 80 miliona KM Agencije za osiguranje depozita, koja je te pare isplatila deponentima Bobar banke nakon njene propasti.

Cilj ovog zahvata bio je da se spriječi istraga Tužilaštva BiH i Sipe, jer je Agencija za osiguranje depozita BiH državna institucija. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izdalo je 11. maja 2015. godine nalog Sipi za izuzimanje dokumentacije u filijalama Bobar banke u Banjaluci, Bijeljini Trebinju.  

Istovremeno, Tegeltija na računima Banke Srske čuva 19,5 miliona KM
I ne povlači ih ni za kakve svrhe, čak i u situaciji kada je budžet potpuno prazan.

Nije riječ ni o kakvoj štednji ministra, već taj novac treba da posluži za prevaru sa firmom “Birač”.

Poznato je da je Gordan Pavlović, vlasnik firme “Pavgord”, kupio potraživanja UKIO banke od firme Birač i povezanih preduzeća.

Portal “Capital” je 19.12.2014. objavio da je iz litvanske Ukio banke zvanično potvrđeno da je Gordan Pavlović vlasnik „Pavgord“ iz Foče uplatio kompletan dogovoreni iznos od 6,4 miliona evra čime je postao vlasnik 85,6 miliona evra potraživanja od Fabrike glinice „Birač“ Zvornik.
Uplatom preostalih 5,4 miliona evra Gordan Pavlović je u roku u potpunosti isplatio ugovoreni iznos. Ukio banka će narednih dana na Pavgord prenijeti svu dokumentaciju i prava vezana za potraživanja od ćerki firmi Fabrike glinice „Birač“, izjavio je tada za CAPITAL pravni zastupnik Ukio banke Aleksandar Sajić, vlasnik advokatske kuće „Sajić“ Banjaluka.

On je istakao da će na Pavgord biti prenesena sva prava, od hipoteka do prava zaloga u registru zaloga imovine „Alumine“, „Mehanike“ i „Alusila“, a koja je bila garancija za potraživanja Ukio banke.

Ovom uplatom i formalnim prenosom prava i dokumentacija koja će ubrzo biti završena, priča oko Fabrike „Birač“ za Ukio banku je definitivno završena“, rekao je Sajić za “Capital”.

Pred stečajnim upravnikom Fabrike glinice Birač odnosno Skupštinom priznatih povjerilaca od tada je jasna dilema: priznati sva ili djelimično potraživanja „Pavgorda“ i konvertovati u kapital ili ignorisati i time rizikovati blokadu poslovanja Fabrike glinice, kroz nastavak sudskih postupaka u kojima je Ukio banka već u nekoliko navrata uspjela blokirati sve žiro račune i dobiti pravo raspolaganje imovinom ćerki firmi Fabrike „Birač“.

Upravo u pomenutoj dilemi i priznavanju potraživanja i jeste kvaka cijelog ovog posla: Namjera njegovih organizatora je bila da im se potraživanja konvertuju u kapital, čime bi “Pavgord” postao većinski vlasnik “Birča” i povezanih preduzeća.

Nakon toga bi “Pavgord” ta firmu (“Birač”&co) prodao Republici Srpskoj za 60 miliona KM. Onih 19,5 miliona KM na računu Banke Srpske čuvaju se kao dio potrebnih 60 miliona za cijelu operaciju.

Cijelu operaciju je osmislio Zoran Stevanović, načelnik opštine Zvornik, koji je jedan od njenih finansijera, dok je Pavlović samo kanal preko kojeg je operacija trebalo da se realizuje. Pavlović je dio tajkunske mreže koju kontroliše Stevanović.
Stevanović stoji iza zvorničke firme “Enikon”, koja je 2013. iz RS u tašni iznijela šest miliona evra. Iznos tog novca, čije je porijeklo rajnje upitno, omogućila je Duška Tegeltija, pomoćnica ministra trgovine i turizma RS. 

Očekivao se ruski kredit, iz kojeg bi se isplatilo dodatnih 40 miliona i “vuk sit i ovce na broju”: “Birač” bi ponovo postao državno vlasništvo, sve bi bilo predstavljeno kao veliki uspjeh Vlade RS, a Stevanović&co bi zaradili čistih 45 miliona KM. I još bi im pride ostao rudnik u Srebrenici i deponija jalovine, koja je vrlo unosna roba.

Međutim, besparica je zaledila cijeli ovaj posao.

Postojao je i drugi cilj cijele akcije kupovine 85,6 miliona evra za samo 6,4 miliona evra, a on je pokušaj sprečavanja međunarodne istrage.

Stevanović je, u namjeri efikasne realizacije ovog posla, dvojicu sebi bliskih ljudi poslao u kabinete predsjednika i premijera. Jedan od njih je Dušan Petrović, čije je izbacivanje iz stranke tražio Igor Radojičić.

Pavloviću je ponuđeno da proda kupljena potraživanja Vladi RS za pomenutih 19,5 miliona KM, koji se nalaze na računu Banke Srpske, ali je on to odbio, jer bi zarada na cijelom poslu bila nikakva. Cijela akcija sada čeka “bolje dane”.

Međutim, čekanje je Pavlovićevu firmu “Pavgord” dovelo u tešku situaciju, jer su dužni veliki novac bankama.

“Pavgord” je za ovaj posao uzeo kredit od NLB banke u visini od 8 miliona KM. I nema odakle da ga vraća.

Preostalih šest miliona KM obezbjedio je Stevanović po svemu sudeći preko “Pavlović banke”.