piše: Slobodan Vasković
Svijet su preplavile fotografije
sa proslave 70. godina pobjede nad fašizmom, obilježene velikom vojnom paradom
u Moskvi.
Čak tri srpska političara,
Mladen Ivanić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, predsjednik Srbije Tomislav
Nikolić i Milorad Dodik, bili su pozvani, a veoma je interesantno sagledati na
koji način su tretirani tokom Parade. Uz napomenu da je Protokol neumoljiv i
vrlo precizno oslikava politički stav domaćina, u ovom slučaju Vladimira
Putina, predsjednika Rusije, spram svojih gostiju.
Na fotografijama je uočljivo da
je Ivanić (zajedno sa suprugom) u prvom redu, odmah uz Putina, da je Nikolić smješten
u drugi red, dok se Dodik nalazi u trećem.
Ivaniću je data prednost u
odnosu na Nikolića i posebno u odnosu na Dodika.
Političko čitanje Protokola
ukazuje da je Ivanić počastvovan, Nikoliću je iskazana ljutnja domaćina, a da
je Dodik smješten na poziciju koja mu i pripada - u treći red, jer nije
predstavnik države, već entiteta.
Dalja analiza kaže da Putin u
potpunosti uvažava integritet BiH (sa oba entiteta) i da mu na pamet ne pada
bilo kakvo obračunavanje sa Zapadom na teritoriji BiH.
U stvari, rekao bih da je
poručio da mu je BiH potpuno neinteresantna kao područje političkog trvenja sa
Zapadom, tokom tekućeg Hladnog rata.
Putin je poprilično razočaran u
ponašanje Srbije i njihovu poziciju neutralnosti u Hladnom ratu, što je pokazao
smještanjem Nikolića u drugi red. Nikoliću svakako nije bilo prijatno gledati u
Ivanićeva leđa. Pretpostavljam da ni Putinu nije bilo prijatno spoznati da
Srbija neće javno podržati Rusiju u njenom konfliktu.
Dodiku je Hazjajin poručio:
Pozvan si i dosta od mene. Dalje ćeš morati sam.
Fotografije su, kao i Putin,
neumoljive, a poruke Protokola izuzetno precizne.
Ivanić je napravio odličan potez
odlaskom u Moskvu. BiH je dobila na dignitetu, a i on na rejtingu. Rusija je
snažno podržala Dejton.
Ivanić nije histerisao oko
odlaska i boravka u Moskvi, čime je pokazao umjerenost i korektnost u
političkom maniru, za razliku od Dodika koji je put u Rusiju pokušao
iskoristiti kao podršku svojoj politici propasti. I daljoj radikalizaciji
politilčkih prilika u BiH.
Ivanić je sve Dodikove „moskovske
ciljeve“ neutralisao, a da nije rekao riječi izvan uobičajenih diplomatskih
normi.
Dodik je svjestan svih ovih, po
njega, vrlo loših poruka, što argumentuje i njegov poluhisterični nastup na
RTRS-u po povratku iz Moskve. Gdje, uzgred rečeno, nije dobio ni centa.
U istupu nije čak ni pomenuo da
je i Ivanić bio u Moskvi i to u prvom redu uz Putina, što je itekako značajno
ne samo za BiH, već i za RS, jer je Ivanić izabran za srpskog člana Predsjedništva
BiH iz reda srpskog naroda.
Dodik, koji se upinje da dokaže
da je državnik, po povratku iz Moskve ponovo je dokazao da je ništa drugo do
najobičniji primitivac.
„Jesam li se izgalamio“, upitao
se na kraju monologa od pedesetak minuta; Monologa u kojem nije ništa sadržajno
rekao, već jedino iskazao divljenje nezrelog provincijalca koji je imao priliku
da uživo vidi Raula Kastra i jad i jed pregaženog političara, koji ne zna
sakriti sopstveni poraz, već divlja i luduje.
Moskovska parada kraj je
Dodikove ruske priče, koja je imala za cilj obmanjivanje građana izmišljenom
podrškom iracionalnoj politici Režima.
Ne treba to dalje argumentovati,
dovoljno je pogledati fotografije i redove na njima.
