BiH je poput Jahte. Ne prestaje
Orgijanje. I to principijelno i u zaštiti nacionalnih interesa.
Milorad Dodik ovih dana baš oralno
orgija; Intervjui, izjave, reakcije, akcije, tvrdnje, demantiji; „Markovi
konaci“ se, iz časa u čas, isporučuju narodu, ali od „Markovih konaka“ se niko
nije ovajdio. Pa ni Dodikova „ciljna grupa“, čiji sastav ni on više ne zna.
Dodik priča samo da bi bio
prisutan, bez suvisle ideje za razrješenje bilo kog problema.
I dalje je u svojoj komičnoj grandomanskoj
ulozi pa „postavlja“ uslove NATO: otvorite nam fabrike namjenske, a mi ćemo na
referendum, pa možda i u NATO.
Sad bi NATO trebao da otvori ono
što je on zatvorio.
Možda Dodik, u skladu sa svojim
konceptom nezaobilaznog Gospodara Svijeta, uskoro uslovi i EU da nam uzore
Posavinu i Semberiju, pa ćemo mi na referendum, a možda i u EU. Čim se EU,
naravno, reformiše.
Interesantno je da u ovom
„namjenskom NATO paketu“, Dodik nije pomenuo i Srbiju, što bi trebalo da znači
da prekodrinska braća i njihov stav po pitanju vojnog grupašenja nisu više
ključni parametar po kojem se zvanična Banjaluka ravna. Beograd je sve dalji za
Dodika, ma koliko on često skupljao prašinu po tamošnjim kabinetima.
Dodik nije pojasnio ni kako je
Rusima objasnio ovu ponudu NATO da otvara fabrike oružja u RS! I da li je to
Dodik „otkačio“ Rusiju?!
Nikog više Dodik ne može otkačiti,
a kamoli Rusiju ili NATO. Ali je, svakako, lako utvrditi da je Dodik politički
otkačio, čim sebe otvoreno baca pod noge NATO: „Namjenska priča“ je kao i ona
referendumska – laž; Nevješto prikrivanje povijanja kičme i podvijanja repa.
Uzalud mahanje.
Dodik je promijenio stajling: više
ne izgleda dezorijentisano, već izbezumljeno.
Kao nakon sastanka sa Markom
Pavićem i Petrom Đokićem o funkcionisanju Režima. Na kojem je konstatovana
disfunkcionalnost i teška anoreksija glasačke mase.
Činjenica da nemaju pojma na
koji broj da ulože na skupštinskom ruletu, Dodika je natjerala da, aluzijom,
priprijeti da se i on „nešto pita oko nove vlade“. Time je želio poručiti da on
neće mandat dati nikome ko je izvan SNSD-a.
Zašto uopšte pominje takvu
situaciju, ako je siguran da će Vlada Željke Cvijanović „ostati pun mandat u
punom kapacitetu“?! Ili Dodik već sad zna da je aktuelna Vlada ujedno i
tehnička.
Nastavak skupštine je zakazan za
2. juni, a tada će se svi nekapaciteti pokazati. Ako nastavka bude. Ako ne bude...
Budimo realni, u RS nakon izbora
ne postoji skupštinska većina, već parlamentarni buvljak. Na kojem se
rasprodaje nešto preostalih polovnjaka.
Buvljak radi non-stop.
Skupština je još i dobra, kakva
je deponija Vlada. U kojoj jedino funkcioniše „T en T“ Klan, po principu „Ko je jamio jamio“! A jamili su sve što su
očima vidjeli.
Praistorijska činjenica „Savez
za promjene“, vraća se na scenu iz „Parka Jure“. Orgijaće zajedno drugi put u
jednoj sedmici (ukupno treći u istoriji), što je napor dostojan divljenja
dežurnih poltrona iz najbližeg okruženja vajnih spasilaca. Koji plivaju uz
pomoć tikve.
U tom Savezu ništa ne
funkcioniše, što i nije čudo, jer ništa nije ni uspostavljeno. Osim fikcije.
Koja se „primila“ u javnosti, kao dio opšteprihvaćene blokovske podjele i
proizvela „efekat bumerang“: Svako ko bi napustio taj i takav „Savez“ bio bi
politički mrtav i zauvijek prezren.
Kao i onaj Udbaški Ološ, što
krvavu i prljavu prošlost pere još prljavijom sadašnjosti. Krv ga ovaj put neće
dopasti. Zatvor svakako.
Kongres SDA donio je očekivan orgijaški
rasplet: Par lakših nokauta, nekoliko teških, Bakir Izetbegović izabran je za
predsjednika stranke, a njegova funkcionerska halka iz sarajevskog kruga dvojke
zbrisala je Tihićeve kadrove.
Izbor Adila Osmanovića, koji
pripada Tihićevoj liniji, za zamjenika predsjednika stranke, je crnohumorna
politička šala: Osmanović je na Kongresu izabran za Ikebanu. Njegov politički
uticaj u SDA u sadašnjoj konstelaciji odnosa nikada neće dostići snagu koju je,
svojevremeno, imala Tihićeva sekretarica Sehada.
Politički vješto odigrano, kako
bi se Tihićeva grupacija dodatno razbila i usitnila. Problem je što je Tihićeva
zaostavština pokrupna, pa je nije baš lako ustitniti.
Izetbegovićeva linija dobila je kongresnu
bitku, ali je SDA dugoročno doživjela
težak poraz. Svedena je na nivo Federacije BiH.
To je potpuni zaokret u odnosu
na Tihićevu politiku i dramatična promjena kursa, koja je i bila očekivana, jer
Kongres SDA nije odlučivao primarno o novim politikama, već o privatizaciji
stranke i stavljanju njenih akcija u Izetbegovićev Krug Dvojke.
Politike su „nabacane“ i djeluju
groteskno: u istom trenu se poziva na pomirenje, zajednički rad i napredak
naroda i na novu tužbu za genocid protiv Srbije. Jedno sa drugim ne ide. Niti
napretka sa takvim politikama ima. Kao što nema ni šanse za njihovu realizaju.
Paradoks je, ali Izetbegović
koji je izabran sa predsjednika, slabiji je politički, nego prije Kongresa.
Tihićeva grupacija koja je
pometena neće se tako lako predati, jer bi to značilo pristajanje na potpunu
političku eliminaciju. Ovdje su odstreli dnevni meni, ali suicida na njemu
nema.
Slijede novi, mnogo žešći sukobi
unutar bošnjačke političke elite. I dosadašnji su bili sve samo ne bezazleni.
