Piše: Dragan Čavić
Proizvodna preduzeća (hidroelektrane i termoelektrane)
proizvedenu električnu energiju prodaju Mješovitom
Holdingu Elektroprivreda Republike Srpske MP, a koji je dalje prodaje distributivnim preduzećima koji električnu
energiju prosljeđuju krajnjim korisnicima (kupcima –domaćinstvima, privredi i
ostalim). Dakle Mješoviti Holding Elektroprivreda Republike
Srpske Matično preduzeće a.d. Trebinje pored
funkcije upravljanja 11 zavisnih preduzeća, obavlja i funkciju posrednika
proizvedene električne energije (kupovina od proizvođača i prodaja distributivnim
preduzećima).
U elektroprivredi RS nije
bilo većih investicija
i izgradnje novih proizvodnih
kapaciteta, a
oscilacije u obimu
proizvodnje uglavno zavise
od hidrometerolških
uslova kao i trajanju remonta termoelektrana
(Izvještaj o poslovanju
Elektroprivrede RS za 2014. godinu još nije objavljen). Investicije se uglavnom
odnose na ulaganje u već postojeće proizvodne kapacitete (remonti i slični
poslovi koje su obavljale firme bliske vlasti).
U tabeli je dat pregled
proizvodnje električne energije u prethodnim godinama:
Proizvedenu električnu energiju od proizvodnih preduzeća
otkupljuje Matično preduzeće po cijeni koštanja uvećanoj za odgovarjuću maržu.
Cijena koštanja (uključuje sve troškove proizvodnje električne energije) je
različita od preduzeća do preduzeća, pa tako i otkupna cijena koju plaća
Matično preduzeće. Dakle proizvodna preduzeća prodaju električnu energiju po
različitim cijenama, pri čemu najefikasnija preduzeća dobijaju najmanju cijenu.
Prosječne cijene koštanja su prikazane u donjoj tabeli:
Nakon toga Matično preduzeće prodaje tu električnu energiju
distributivnim preduzećima koja je dalje isporučuju krajnjim korisnicima. U narednoj
tabeli su prikazane cijena pf/KWh za poslednje tri godine (za 2014. godinu još
nije objavljen izvještaj). Najviša cijena se obračunava domaćim kupcima, dok je za ostale kupce značajno niža (značane količine električne energije kupuju, a nakon toga preprodaju „EFT“ Vuka Hamovića i „Rudnap“Vojina Lazarevića). Iako je prodajna cijena za domaće kupce gotovo duplo viša od cijene koštanja (12 pf/KWh naspram 6,21 pf/KWh) Elektroprivreda ne uspjeva da posluje pozitivno i sada traži povećanje cijena električne energije.
Iako nije došlo do izgradnje novih kapaciteta niti
značajnijeg povećanja proizvodnje električne energije 10 zavisnih preduzeća je
enormno povećalo broj zaposlenih (podaci iz zvanično objavljenjih finansijskih
izvještaja, bez podataka za Matični holding i
Istrаživаčko-rаzvojni centar koji nije toliko bitan za poslovanje Elektroprivrede RS). Podaci o
kretanju broje zaposlenih kao i odnos poslovnih prihoda i troškova plata dati
su tabelama ispod:
Iz ove tabele se vidi da je u 2005. godini samo 19%
poslovnih prihoda bilo korišteno za pokriće bruto plata, da bi taj odnos
narastao na preko 30% u 2014. godini. Preduzeća su povećala broj radnika za
preko 1.400 iako nije bilo povećanja realnog obima posla.
Zbirna struktura
prihoda i rashoda, kao i ostvarenog dobitka za 10 zavisnih preduzeća (5
proizvodnih i 5 distributivnih) u zadnjih jedanaest godina, prikazana je u
tabeli ispod (podaci iz zvanično objavljenjih finansijskih
izvještaja svih proizvodnih i distributivnih preduzeća, (bez Matičnog holdinga
i
Istrаživаčko-rаzvojnog centra). Primjetno je da je zbirni poslovni dobitak, odnosno rezultat od
proizvodnje i prodaje električne energije, uglavnom negativan, a da je zbirni
bruto dobitak najviše rezultat finansijskih i ostalih prihoda. Poslovni dobitak
nastaje iz redovne djelatnosti
preduzeća, odnosno od proizvodnje i prodaje proizvoda i on u najvećoj mjeri
pokazuje uspješnost poslovanja nekog preduzeća.
Da bi prikrili loše poslovanje u zavisnim preduzećima Elektroprivrede RS iz godine u godinu se friziraju finansijski izvještaji kako bi stanje izgledalo bolje nego što stvarno jeste. Ako se pogledaju revizorski izvještaji u zadnjih nekoliko godina primjetno je da nezavisni revizor konstantno ukazuje na ogromne nepravilnosti u sačinjavanju finansijkih izvještaja, a koji su uglavnom odnose na ostvarenje finansijskih i ostalih prihoda koji su u najvećoj mjeri zaslužni za pozitivno poslovanje.
Distributivna preduzeća imaju ogromne probleme u
naplati isporučene energije, ali to prikrivaju na način da u bilansima ne vrše
otpis zastarjelih potraživanja i po tom osnovu obračunavaju ogromne prihode od
kamata. Iako u svojim izvještajima nezavisni revizor konstantno navodi da se nije mogao uvjeriti u stvarnu vrijednost
potraživanja od kupaca, kao ni u potencijalne efekte otpisa navedenih
potraživanja na priložene finansijske izvještaje.
U 2006. godini izvršen je otpis problematičnih potraživanja (to su potraživanja koja su se akumulirala od velikih državnih preduzeća za vrijeme rata i do momenta privatizacije, kao i od preduzeća koja su otišla u stečaj), ali se i nakon toga problem sa naplatom nastavio. Potraživanja od kupaca za četiri
distributivna preduzeća (od 2006.-2013. godine) narasla su za 150 miliona KM.
Samo je Elektrokrajina (od 2006.-2013.
godine) imala rast potraživanja od kupaca od blizu 120 milona KM. Jedino je
Elektro Doboj uspio da smanji iznos potraživanaja od kupca.
Najveći dužnici su uglavnom državna preduzeća koja
teret svoje neefikasnosti i viška zaposlenih prebacuju na Eletroprivredu, ali i
preduzeća u vlasništvu „biznismena“ bliskih vladajućim strankama. U
krugovima vladajuće stranke kruže
glasine da je bivši ministar Želko Kovačević u vrijeme dok je bio izvršni
direktor Elektrokrajine za pravna pitanja namjerno propuštao da utuži velike
dužnike, kako bi potraživanja zastarijela (po našem zakonu rok za podnošenje
tužbe za naplatu potraživanja je 3 godine, nakon toga ono se smatra zastarijelo
i ne postoji zakonsko mogućnost naplate) .
Elektro Bijeljina je imala velike probleme sa naplatom
od fabrike glinice Birač iz Zvornika (grupacija Birač je ostala dužna za
isporučenu elktričnu energiju oko 13 milona KM iako su imali povlaštene
cijene).
Potraživanja
od kupaca u KM
Iako je nezavisni revizor konstantno izražava sumnju u naplativost navedenih potraživanja, ista nisu isknjižavana (a posebno zastarijela potraživanja, potraživanja od preduzeća u stečaju i sl.). Na ova potraživanja obračunavaju se zatezne kamate, tako da distributivna preduzeća imaju ogromne fiktivne prihode od tih kamata (od blizu 30 miliona KM), koja su značajno veća od prihoda od kamata koje ostvaruje neke banke (Banka Srpske je u 2014. godini ostvarila prihod od kamata od nešto manje od 10 miliona KM, a Elektrokrajina 10,6 miliona KM, u 2013. godini 12 miliona KM, a u 2010 godine čak 15,4 miliona KM). Naravno ovdje je riječ o prihodima koji se samo obračunavaju i koji u najvećem dijelu neće biti moguće naplatiti.
Pored prihoda od kamata (finansijskih prihoda) primjetan je i ogroman rast ostalih prihoda. Ovi prihodi su uglavnom nastajali po osnovu naplaćenih otpisanih potraživanja i utvrđenih viškova stalnih sredstava. Recimo samo da je Elektrokrajina u 2013. godini ostvarila 8,5 miliona KM ostalih prihoda po osnovu naplaćenih otpisanih potraživanja, a u 2012. godini čak 16,4 miliona KM, Elektrobijeljina 1,9 milona KM u 2013. godini i 8,2 miliona u 2012. godini, Elektrohercegovina 2 miliona KM u 2013. godini, itd. U
suštini ovdje se radi o fiktivnim
prihodima jer isti nisu stvarno naplaćeni. Sva začkoljica je u knjigovodstvenoj gimnastici jer se dio
potraživanja koja su otpisana proglase naplativim i na osnovu toga knjiže kao prihod.
To se može i vidjeti i iz revizorskih izvještaja u kojim se navodi da se
nezavisni revizor nije mogao uvjeriti da su ovi prihodi zaista ostvareni. Prihodi
su računovodstvena kategorija
i nisu identični ostvarenoj
napalti, odnosno kad
preduzeće izda
račun ili
obračuna zatetnu
kamatu, taj iznos
knjiži kao
prihod mada u stvarnosti ne znači da će taj
cjelokupan iznos naplatiti.
Ostali prihodi su ostvarivani
i po osnovu viškova stalne
imovine utvrđenih
popisom stalnih sredstava. Tako je
Elektro Bijeljina popisom
stalnih sredstava u
2011. godini utvrdila viškove
u iznosu od čak 5,9
miliona KM, a
u 2013. godini viškovi
stalnih sredstava su
iznosili 7,5 miliona KM.
Elektrodistribucija Pale popisom stalnih sredstava
u 2011. godini utvrdila
viškove stalnih
sredstava u iznosu
od 2,85 miliona KM
itd. Nigdje nije
navedeno o kakvim
se viškovima radi
ni kako je moguće da
se utvrde viškovi u
milionskim iznosima. Nezavisni
revizor je smatrao
da se navedeni
viškovi, ukoliko
stvarno postoje, odnose
na greške u
evidenciji stalnih sredstava
iz ranijih godina, a
ne na višak sredstava
nastao tekućim godinama, te su u skladu sa MRS-8 -„Računovodstvene
politike, promjene računovodstvenih
politika i greške“, izkazani veći
ostali
prihod i neto dobitak u tekućoj godini, a manje
je iskazan neraspoređeni dobitak
iz ranijih godina. Odnosno , u prevodu , preduzeća
su izkazala veću
dobit za utvrđene iznose
viškova stalnih
sredstava najobičnijom
knjigovodstvenom gimnastikom.
Evidendno je da
se u pravilu radi o
knjigovodstvenoj gimnastici kako
bi se ostvario simboličan
neto dobitak i javnosti
prikazalo pozitivno poslovanje. Dakle ogromni
gubici iz redovnog poslovanja (od
proizvodnje i prodaje
električne energije) „peglaju” se prihodima od kamata
i ostalim prihodima za
koje nezavisni revizor nije
mogao da se uvjeri da su stvarno ostvareni.
Do koje mjere ide friziranje finansijskih izvještaja preduzeća iz
sastava Elektroprivrede pokazuju
i zadnji finansijski izvještaji (za 2014. godinu). Naime četiri od pet distributivnih preduzeća
(izuzev Elektro Doboja) su isknjižila oko 90 miliona KM kratkoročnih potraživanja od kupaca
direktno na teret neraspoređenog dobitka. Ovo je urađeno u suprotnosti sa Međunarodnim
računovodstvenim standardima kako bi se
sakrio ogroman gubitak poslovanja ovih preduzeća u 2014. godini.
Probni balon za ovakav način otpisa nenaplaćenih potraživanja urađen je pri sačinjavanju finansijkih izvještaja za 2013. godinu kod Elektrohercegovine. Naime Elektrohercegovina je izvršila
otpis nenaplaćenih u iznosu od 9.283.797,00 KM direktno na teret neraspoređenog
dobitka.
Nezavisni revizor je u svom Izvještaju naveo da navedeni
tretman nije u skladu sa Međunarodnim računovodstvenim standardom 8 -
''Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i greške'', koja
definiše da promjena računovodstvene procjene može uticati samo na dobitak ili
gubitak tekućeg ili budućih perioda. Što praktično znači
da je preduzeće moralo da navedeni iznos otpisanih potraživanja (9.283.797,00
KM) knjiži u bilans uspjeha kao rashod i zatim ostvareni gubitak pokrije na
teret neraspoređenog dobitka iz ranijh godina. Da su se poštovali Međunarodni
računovodstveni standardi Elektrohercegovina bi 2013. godinu završila sa
milionskim gubicima, ali se isto pokušalo zataškati. Korekcija
finansijskih izvještaja izvršena je nakon sačinjavanja Izvještaja nezavisnog
revizora, na način da je Preduzeće odustalo od otpisa
nenaplaćenih potraživanja kako bi rezultat poslovanja bio pozitivan. S obzirom,
na ogromne iznose nenaplaćenih potraživanja u Elektroprivredi su odlučili da
otpišu dio istih u 2014. godini ali ne u skladu Međunarodnim računovodstvenim
standardima, samo sa ciljem zataškavanja gubitaka.
Naravno ovo su samo neke nepravilnosti koje je revizor uočavao, a koji pokazuju da se ne radi o slučajnim greškama nego o sistematskom lažiranju finansijskih izvještaja sa ciljem obmane javnosti o stvarnim rezultatima poslovanja Elektroprivrede RS. Evidentno je da se radi o knjigovodstvenoj gimnastici kako bi se javnosti prikazalo pozitivno poslovanje preduzeća iz sistema elektro privrede. Svi izvještaji nezavisnog revizora preduzeća iz sistema Eletroprivrede objavljeni su na sajtu Banjalučke berze, te su dostupni javnosti.
Evo samo još jedan podatak nelogičnosti finansisjkih
izvještaja:
RiTE Gacko je u 2014. godini ostvario prihode od
prodaje električne energije u iznosu od 110 milona KM ( u 2013. godini prihodi
od prodaje električne energije su iznosili 132 milona KM), a ukupne rashode od
135 miliona KM ( ukupni rashodi u 2013, godini su iznosili isto 135 milona KM),
i zabilježilo neto gubitak od 10 milona
KM. Postavlja se pitanje kako je tremoelektrana koja proizvodi i prodaje struju
ostvarila još dodatnih 15 milona KM prihoda (kako ukupni gubitak ne bi iznosio
25 milona KM nego samo 10 milona KM).
Poslovni gubitak deset
zavisnih preduzeća
iz sistema Elektroprivrede u
2005. godini je iznosio cca 2 miliona
KM, da bi
2014. godine narastao na cca 31 milion KM.
Ukoliko bi se
uvažile primjedbe
nezavisnog revizora u
dijelu koji se tiče finansijskih
i ostalih prihoda, odnosno
ukoliko bi se
finansijski izvještaji
sačinili u
skladu sa Međunarodnim računovodsvenim
standardima gubitak 10 zavisnih
preduzeća Elektroprivrede
RS bi iznosio preko 150
milona KM.
Dokaz lošeg poslovanja
Elektroprivrede RS vidi
se iz ogromnog rasta obaveza
od 2005. – 2014. godine, koje su ovom period porasle za 558.261.675 KM
(finansijski izvještaji
MH Holdinga za
2014. godinu nisu objavljeni, pa
sam predpostavio da su
ukupne obaveze u
2014. godini indentične kao
i u prethodnoj godini, iako
su one vjerovatno veće).
Ukupne obaveze u KM
Teško je objasniti da preduzeća koja posluju
pozitivno, pri čemu nema ulaganja u izgradnju novih kapaciteta imaju porast
ukupnih obaveza za 560 miliona KM u zadnjih 11 godina. Posebno padaju u oči problemi
naplate proizvodnih preduzeća od MH Holdinga za isporučenu električnu energiju,
a izraženo je to slučaj za hidroelektrane. U tabeli ispod prikazano je kretanje
visine potraživanja za isporučenu električnu energiju koja zavisna proizvodna
preduzeća imaju prema MH Holdingu.
U gornjoj tabeli prikazana je prosječna naplata
potraživanja od MH Holdinga. Prosječan period naplate potraživanja HE na Drini
za isporučenu struju je 27,6 mjeseci (odnosno više od 2 godine i 3 mjeseca).
Svi prethodni podaci su izvorno skinuti iz zvaničnih izvještaja
i samo mala analiza, kakva je ova ,
dovoljno ilustruje kako režimske vlasti
upravljaju najznačajnijim resursom Republike Srpske.
Objektivno, Elektroprivreda bilježi gubitke koji se
mjere stotinama miliona, a lažno prikazivanje stanja samo otežava perspektivu
ovog državnog preduzeća.
Kada se na ovo dodaju brojne malverzacije u
investicijama i redovnom poslovanju, za šta postoji osnovana sumnja u mnogim
slučajevima raspolaganja sredstvima preduzeća,stanje je daleko gore nego što se
može i zamisliti.
U upravljačkim strukturama Elektroprivrede nalaze se
najodaniji članovi SNSD-a, a da je tako najbolje ilustruje činjenica da su 3
poslanika SNSD-a iz Hercegovine u Narodnoj skupštini RS istovremeno i
rukovodioci u Elektroprivredi, a ima ih još nekoliko sa statusom narodnih
poslanika koji su ili direktno zaposleni na visokim funkcijama u preduzećima
Elektroprivrede, ili su to njihovi bliski srodnici.
Posebno interesantne teme su trgovanja strujom sa EFT i
Rudnapom , zatim izgradnja HE Dabar i
gornjih horizonata ,kao i držanje depozita u bankama koje su propale, ali o
ovim specijalnim poslovima režimske vrhuške nekom drugom prilikom.
Tragično je, da je baš sve u šta su režimski
vlastodršci upetljali prste ili propalo ili će neminovno propasti.Sa ovakvim
ishodom sav njihov isprazni i folklorni patriotizam biva potpuno demaskiran i
otkriva zastrašujuće lice grupe bezobzirnih političkih oligarha koji su spremni
da izazovu rat kako se ne bi otkrila prava istina o razmjeri štete koju su svjesno
nanijeli Republici Srpskoj da bi ostvarili ogromnu imovinsku korist sebi i
svojim porodicama.
Da bi se Republika Srpska podigla režim mora pasti,
jer drugačije nije moguće mijenjati stanje na bolje .
