piše: Slobodan Vasković
Teroristički napad u Zvorniku dobro je pripremana
akcija, koja je imala za primarni cilj slanje trostruke poruke: „Možemo ubiti
kada, koga i gdje želimo“!
Zvornik je izabran za mjesto napada zbog teških ratnih
posledica koje su još uvijek itekako prisutne, jer gotovo da nema Kuće u tom
gradu (ni srpske ni bošnjačke) u kojoj neko nije izgubio člana porodice ili
više njih.
Planeri napada računali su (i još uvijek računaju) na
tu činjenicu i dodatni cilj im je bio da ojačaju, najblaže rečno, distancu koja
postoji među etnitetima, ne bi li proizveli međuetničke sukobe, kao posledicu
terorističkog akta.
Cilj im je i jačanje islamofobije u RS, klaustrofobije
i srbofobije kod Bošnjaka koji su manjina u RS i srbofobije u Federaciji BiH,
gdje su Bošnjaci većina.
Napali su Policijsku stanicu kako bi pokazali/dokazali
nesposobnost Države/Entiteta da zaštiti institucije/stanovništvo i proizveli strah, mržnju,
nepovjerenje i paniku u kontinuitetu.
Ciljani napad je gotovo nemoguće spriječiti, jer je,
tvrde stručnjaci, nemoguća potpuna odbrana mikro lokacija, što u ovom slučaju
jeste Policijska stanica.
Planeri napada računali su i na tešku političku
situaciju u BiH/RS, koju je teroristički akt dodatno usložnio.
Političke elite BiH/RS, njihov vrlo značajan dio,
poprilično su se neodgovorno ponijele nakon ovog teškog zločina. Takvo
ponašanje je vrlo uznemirujuće po sve stanovnike BiH i oba njena entiteta, jer ne garantuje odlučnu borbu protiv terorizma.
Bakiru Izetbegoviću trebalo je više od dana da izađe u
javnost i osudi napad u Zvorniku, što je vrlo vrlo zakašnjela reakcija koja
nikako nije doprinijela smirivanju stanja.
Izetbegović, kao neprikosnoveni bošnjački lider, je morao biti među prvima koji su osudili
napad, a njegova zakašnjela reakcija nije donijela koristi. Dapače.
Izetbegović još uvijek nije otišao u Zvornik, što je jako loša poruka.
Za razliku od njega, Islamska vjerska zajednica
reagovala je izuzetno brzo i pravovremeno, čime je, itekako, mnogo učinila na
amortizaciji dramatične i uzavrele situacije u Zvorniku, koju je proizveo
teroristički akt.
Zapanjujuće je da se MUP Federacije BiH nije oglasio
danima.
Srpski zvaničnici u Sarajevu Mladen Ivanić, Mladen Bosić
i Dragan Mektić reagovali su pravovremeno, nazivajući stvari pravim imenom, ali
i pozivajući na mir, toleranciju i svaku vrstu suzdržanosti.
Srpski vrh iz Banjaluke reagovao je histerično, pokušavajući
primarno izvući političke poene iz krvavog akta.
Milorad Dodik i Dragan Lukač bili su perjanice ove
katastrofalne platforme.
Svjesno jačanje islamofobije u RS
Dan posle napada, nakon sastanka srpske političke
elite u Banjaluci, Dodik i Lukač potpuno su spustili loptu, ali na vrlo
određeno vrijeme.
Nije prošlo mnogo, a već je nastavljena stara pjesma o
„napadu na Republiku Srpsku“, koja jeste napadnuta, ali je samo segment sveukupne
mete i ciljeva organizatora i planera terorističkog akta.
Dodik insistira na ovoj naopakoj izolacionističkoj strategiji,
pokušavajući ubrati kratkoročne političke poene i učvrstiti svoju teško
poljuljanu poziciju.
On i njegov prateći orkestar pojačavaju indirektno i vrlo svjesno
islamofobiju, u pokušaju da ojačaju radikalnu desnicu u RS, koja je postustala
u podršci matičnom mu SNSD-u.
Politika navodne zaštite Republike Srpske, koju
trenutno vodi Dodik, najopasnija je upravo po Republiku Srpsku.
Potpirivanje strasti nikako ne ide u prilog borbi
protiv terorizma. Ni na svjetskom ni na lokalnom nivou.
Posebno je Dodikovo ponašanje opasno, jer sugeriše da
ambasade zapadnih zemalja ignorišu svjesno srpske žrtve terorističkog akta (što
je notorna neistina), čime zemlje, koje su vodeće u borbi protiv tog zla,
stavlja u istu ravan sa Zlom.
Takvo Dodikovo djelovanje svakako ne ide u prilog ni
Srbima ni Republici Srpskoj ni Srbiji.
Pitanja 1
Razmotrimo Dodikove zahtjeve/prijedloge
u detalju.
Primarno njegov zahtjev da je RS
neophodna sopstvena bezbjednosna služba.
Da li bi ta služba bila jednonacionalna? Ukoliko bi
bila, onda bi to predstavljalo segregaciju Bošnjaka, koji bi bili njene mete.
Tako koncipirana služba ne bi imala saradnike i
saveznike u drugim službama. Niti bi se mogla infiltrirati u redove
potencijalno opasnih grupa.
Da li bi ta služba bila višenacionalna? Pa takvu već
imamo na nivou BiH, čemu praviti istu na nivou RS.
Ukoliko bi se, recimo, dozvolilo RS da i pored
navedenih loših strana sopstvene službe, istu ipak organizuje, postavlja se
pitanje otkud novac za podizanje entitetske agencije? Vlast RS nema žute banke,
a pričaju o formiranju institucije, za šta je potrebno desetine miliona KM i
godine rada.
Šta bi se desilo ako i ta služba napravi propust i
dođe do terorističkog napada? Da li bi to značilo pravljenje opštinskih
udbaških organizacija?!
Nijedan odgovor na ova i slična pitanja iz Režima
nismo čuli. Razlog je jednostavan: Oni i ne razmišljaju o odgovorima, niti bilo
čemu ozbiljnom, jedino misle kako zloupotrijebiti „Zvornik“ i ubrati poneki
politički poenčić!
Pitanja 2
Vrh vlasti RS moraće, prije ili kasnije, odgovoriti na
nekoliko vrlo konkretnih pitanja, koja se tiču aktuelne situacije sa
bezbjednosnom službom i ostalim agencijama sa nivoa BiH.
SNSD je osam godina bio u vlasti na niovu BiH i imali
su punu kontrolu i nad OSA i nad SIPA.
Sada tvrde da je OSA nesposobna agencija, iako je o
njoj vodio računa Nikola Špirić, visoki funkcioner SNSD. I iako su njene
čelnike birali SNSD-ovci.
Pitanje glasi: Ako je tačno da je OSA takva kakvom je
sada predstavlja SNSD, kolika je odgovornost SNSD-a za to, s obzirom da su u
navedenom periodu bili najjača stranka na nivou BiH?! I da je OSA u sastavu
koji je formirao/stvorio/produkovao SNSD.
Pitanje glasi: Da li SNSD-u, koji je pokazao da ne zna
uspostaviti kvalitetnu obavještajnu službu, (jer sada tvde da ona, na čiji rad
su imali ogroman uticaj, ništa ne valja), treba pružiti šansu da prave novu? I
šta ćemo ako ponovo uprskaju?!
Pitanje glasi: Zbog čega je SNSD protiv Zakona o
sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma?
Pitanja 3
Umjesto objašnjenja, sada iz Režima tvde da slijedi
napad na MUP RS!
Pitanje glasi: Ko će napasti MUP RS?
I kako je moguće da Režim već deset godina zna da je
RS napadnuta, a da ništa ne preduzima da je odbrani? Na primjer, mogli su od
para zarađenih prodajom Telekoma, 150 miliona KM usmjeriti na nabavku oružja,
opreme i ostalih sredstava potrebnih MUP-u RS, umjesto što su te pare usmjerili
u džepove tajkuna; Da su to učinili danas ne bi imali situaciju da policajci
nose pištolje stare 45 godina, da nemaju nikakvu opremu niti kredibilnija
sredstva za borbu protiv bilo kakvog iole opasnijeg protivnika.
Pitanje glasi: Zbog čega je dozvoljeno da u MUP-u RS
bude potpuno uništena analitika, o čemu postoje validni dokumenti istog tog MUP
RS (vidi vezani tekst)?
I da li bi, možda, napad u Zvorniku bio spriječen da
analitika u MUP-u još postoji?
Najvažnije pitanje za Dodika glasi: Zbog čega je na
čelo MUP RS postavljena osoba koja ne može vladati sobom, a kamoli
institucijom? I ko će biti odgovoran ukoliko ta osoba, svojim
neodgovornim/amaterskim/suludim djelovanjem izazove teške incidente i krize?!
Dodik nema nijedan odgovor na postavljena pitanja,
nije čak racionalno ni promislio o nekoj od navedenih tema (a ima ih još,
itekako); On jedino razmišlja kako da opstane politički, ne pitajući za cijenu.
Čak i u situaciji kada bi ta cijena mogla biti toliko visoka i štetna, da bi se
mogla nazvati istorijskom greškom ovog naroda, za koju nema popravke!
Vezani tekst: MUP RS godinama
dezinformiše javnost o broju počinjenih i riješenih krivičnih djela; Analitika
u MUP RS ne postoji
